Novo:

Otvoreno pismo i prijedlozi – Hrvatsko sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu – državno povjerenstvo i komemorativna skrb

Obraćamo Vam se u ime volonterske Udruge 1914-1918, utemeljene 2015. radi istraživanja, dokumentiranja i komemoriranja pojedinih sastavnica Prvoga svjetskog rata, ali i kao članovi Povjerenstva za koordinaciju obilježavanja Stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, osnovanoga odlukom Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2013, a pod predsjedanjem tadašnje ministrice kulture prof. dr. sc. Andree Zlatar Violić.

Austrougarsko vojno groblje kraj Solkana u Sloveniji

Ne ulazeći ovom prigodom u prosudbe o uspješnosti rada toga povjerenstva, želimo Vam u prvom redu skrenuti pozornost na potrebu sustavnije komemorativne skrbi za više od 80 000 poginulih u Prvom svjetskom ratu s današnjega područja Republike Hrvatske. Od 2014. na tom je području ostvaren stanovit pomak, no dosegnutu razinu očuvanja spomena valjalo bi ne samo zadržati, nego i unaprijediti.

S obzirom na to, držimo da bi napore pojedinih državnih tijela, javnih ustanova, nevladinih udruga i neovisnih stručnjaka trebalo na primjeren način uskladiti, bilo nastavkom rada spomenutoga povjerenstva u izmijenjenom (dio imenovanih Članova više nije na odgovarajućim dužnostima) odnosno u proširenom sastavu (nemali prinos komemorativnim nastojanjima u međuvremenu su dali gradovi Zagreb i Karlovac te zagrebačke braniteljske udruge), bilo u nekom drugom ustrojbenom obliku.

Takvo jedno tijelo moglo bi izraditi i meritornu strategiju s akcijskom planom, na kojim bi se temeljima podrobnije definirale sve sastavnice komemorativne skrbi, olakšavajući daljnje postupanje jasnijim razgraničenjem djelokruga te planiranjem proračunskih sredstava, ali i učinkovitijim uzajamnim potpomaganjem nositelja pojedinih zadaća.

Prema našem mišljenju, glavnina komemorativnih nastojanja trebala bi biti dugoročna, nevezana uz samu stogodišnjicu. Kako smo upućeni, skrb o vojnim grobljima Prvoga svjetskog rata u zakonskom je djelokrugu Ministarstva hrvatskih branitelja, a evidencija spomen-obilježja u onomu Ministarstva kulture. Budući da je riječ o složenoj, desetljećima zanemarivanoj tematici koja nerijetko zahtijeva i prethodna arhivska ili terenska istraživanja u inozemstvu, razumljivo je da trenutačni materijalni i ljudski resursi zaduženih odjela tomu nisu dorasli.

Među ostalim, stjecajem ne toliko institucionalno-državnih koliko individualnih, lokalnih i nevladinih inicijativa uz zajedničku je mirogojsku spomen-kostumicu znatnija pozornost dosad posvećena tek trima inozemnim vojnim grobljima s većim udjelom austrougarskih vojnika hrvatskoga podrijetla – u Sloveniji (Črniče), Ukrajini (Glibivka) i Poljskoj (Ujscie Jezuickie).

Kako ta hvalevrijedna postignuća ne bi ostala usamljena, ili čak ponovo pala u zaborav jednom kada prođe stogodišnjica Prvoga svjetskog rata, odnos prema tim, ali i svim drugim, poznatima ili još nepoznatim grobljima i spomen-obilježjima trebalo bi na državnoj razini formalizirati, uključujući izradbu javnih očevidnika (registara) te posebnih protokola postupanja u pogledu ujednačenja spomenika, nacionalnih simbola, popratnih natpisa (legendi) i slično.

Među prioritetima trebalo bi pritom biti i negdašnje Sočansko bojište, na kojemu uz izvorna spomen-obilježja postoji i veći broj razmjerno dobro uređenih vojnih grobalja austrougarskih vojnika^ poginulih u obrambenim borbama, uglavnom još bez hrvatskih simbola i natpisa, što baca posebice loše svjetlo na cjelokupan odnos prema nacionalnoj baštini jer su neke države, kojima su tamošnje borbe manje značile i u državnopravnom i u smislu ukupnoga broja žrtava, na taj način već dulje vremena prisutne u znatno većoj mjeri.

Uz Sočansko bojište vezanje i slučaj za koji držimo da zahtijeva najžurnije postupanje državnih tijela. Naime, od slovenske udruge Soška fronta 1915-1917 upozoreni smo da im od hrvatskoga veleposlanstva u Sloveniji dosad nije odgovoreno na dopis od 20. studenoga 2015., u kojemu je Republici Hrvatskoj predložena suradnja na podizanju spomenika feldmaršalu Svetozaru Boroeviću (Umetić kraj Kostajnice, 1856. – Klagenfurt, 1920.). Prema obavijestima kojima raspolažemo, spomenik će stoga bez prethodnoga angažmana hrvatskih državnih tijela biti uskoro otvoren u Novoj Gorici, što vjerojatno znači da je i na sadržajnoj i na simboličkoj razini propuštena još jedna prigoda za revalorizaciju hrvatskoga sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu (barem kroz utjecaj na odabir nacionalne simbolike i teksta natpisa).

Gledano kratkoročno, u svezi s obilježavanjem obljetnice Prvoga svjetskog rata ističemo da srodna povjerenstva djeluju u većini država Europske Unije, pa bi neaktivnost središnjega koordinacijskoga tijela na hrvatskoj strani mogla onemogućiti i druge inicijative za međunarodnu suradnju na tom području.

U nadi da ćete prihvatiti ili na drugi način poduprijeti naše prijedloge, stojimo Vam na raspolaganju radi eventualnih pojašnjenja. Daljnja komunikacija moguća je i na adresu elektroničke pošte filip.hamersak@lznik.hr ili na mobitel 099 411 64 35.

dr.sc. Filip Hameršak, predsjednik

dr.sc. Vijoleta Herman Kaurić, potpredsjednica

Nikola Tominac, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, potpredsjednik

HPP
About HPP (159 Articles)
Hrvatski povijesni portal je elektronički časopis za povijest i srodne znanosti pokrenut 2006. godine.
Contact: Website

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*