Novo:

Osvrt: Nastava povijesti usmjerena prema ishodima učenja

Osvrt na priručnik za nastavnike povijesti

Marijana Marinović: Nastava povijesti usmjerena prema ishodima učenja; Metodički priručnik za nastavnike, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb. 2014. (174 stranice) Nakon dugo vremena nastavnici povijesti dobili su jedan suvremeni didaktičko metodički priručnik, rađen na temeljima kurikularnog pristupa poučavanju i učenju. Priručnik se sastoji od nekoliko dijelova koji temeljito i sigurno vode nastavnika u suvremeno kurikulumsko planiranje nastave i nastavnih jedinica, počevši sa ishodima učenja, preko povjesničarskih vještina do dvodimenzionalne taksonomijske tablice. A na kraju tu je i dodatak priručniku, novi kurikulumi povijesti za srednje strukovne škole.  

Kako bi se nastavnicima olakšalo služenje priručnikom, u dijelu Osnovni pojmovi objašnjavaju se novi i osnovni pojmovi koji se pojavljuju u europskom i hrvatskom obrazovnom sustavu i priručniku, a temelje se na osnovnim dokumentima hrvatskog obrazovnog sustava Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK) i Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HOK).

U dijelu pod naslovom Ishodi učenja i kurikulum povijesti objašnjavaju se osnovni pojmovi kurikuluma, novi pristup odgojno-obrazovnim ciljevima i ishodima učenja. Analizira se cilj poučavanja i učenja povijesti kroz pet vještina: vještinu kronološkog mišljenja, vještinu razumijevanja povijesne priče, vještinu analize interpretacije povijesnih događaja i procesa, vještinu povijesnog istraživanja i vještinu analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova. Objašnjavaju se odgojno obrazovni ciljevi i ishodi učenja i njihova međusobna povezanost. Ishodi učenja uvode se u kurikulum i nastavni proces iz više razloga: pouzdano vode učenika i nastavnika prema odgojno obrazovnom cilju, pomažu učeniku da se usredotoči i uspostavi prioritete, omogućavaju vrednovanje postignutih rezultata, pokazuju što se vrednuje i koji je minimum prolaznosti, omogućuju analizu kognitivne razine na kojoj je učenje ostvareno, pomažu nastavnicima da se bolje usredotoče i bolje organiziraju svoj rad u razredu i predstavljaju model po kojemu učenici mogu sami definirati svoje ciljeve, što je važan preduvjet za cjeloživotno učenje.

Dio pod naslovom Obrazovni standardi ili kategorije znanja u kurikulima povijesti  razrađuje  obrazovne standarde.  To su zapravo razrađeni američki standardi, koji su pak rađeni na osnovi Bloomove taksonomije. Standardi se kategoriziraju u dvije kategorije: temeljna povijesna znanja i sposobnost povijesnog mišljenja. Sposobnost povijesnog mišljenja razvija se uvježbavanjem pet vještina od kojih je svaka detaljno opisana i razrađena kroz pokazatelje, zapravo opisane su pomoću ishoda učenja. Primjerice vještina kronološkog mišljenja razrađena je kroz ishode:  ”Učenik će biti sposoban razlikovati prošlost, sadašnjost i budućnost, identificirati u povijesnoj priči njezinu vremensku strukturu, njezin početak sredinu i kraj, uspostaviti vlastiti vremenski redoslijed u konstruiranju povijesne pripovijesti počevši od neke točke i prateći razvoj do nekog kraja ili ishoda, kao i idući unatrag od nekog sadržaja, problema ili događaja, objašnjavajući njegovo podrijetlo, kao i njegov razvoj kroz vrijeme. Učenik će biti sposoban mjeriti i računati vrijeme, interpretirati datume predstavljene na lenti vremena i kreirati lente vremena. Označiti odgovarajuće intervale vremena i zapisivati događaje po vremenskom slijedu u kojemu su se dogodili. Rekonstruirati obrasce povijesnog slijeda i trajanja u kojem se događao određeni povijesni razvoj i primjenjivati ih za objašnjavanje povijesnog kontinuiteta i promjena. Usporediti alternativne modele periodizacije utvrđujući organizacijska načela na kojima se temelje (M. Marinović: Nastava povijesti usmjerena prema ishodima učenja, AZOO, 2014. str. 28-29.). Na taj način opisane su i ostale četiri vještine: razumijevanja povijesne priče, analiza povijesnih događaja i njihova interpretacija, vještina povijesnog istraživanja i analiza vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova.

U trećem dijelu pod naslovom Periodizacija i koncepcije vremena u povijesti  izdvojila bih dio pod naslovom Povijesna razdoblja u historiografiji i u kurikulumima u kojem se raspravlja o pedagoškoj transformaciji historiografskih dostignuća u nastavni predmet i kako naći ravnotežu između odgojnog i obrazovnog cilja. Iznosi se i nova periodizacija (nova razdoblja) koja je utkana u novi kurikulum za strukovne škole. Povijesna razdoblja u novom kurikulumu su: od lovca i sakupljača do stanovnika grada, uspon i pad staroga svijeta, srednjovjekovne civilizacije, temelji modernog svijeta, doba građanskih revolucija i dvadeseto stoljeće.

Četvrti dio bavi se Odnosom između triju komponenta predmetnog kurikuluma  i objašnjava se kroz odnos između odgojno-obrazovnih ciljeva, učenja i poučavanja u razredu i ocjenjivanja i testiranja. Odnos je prikazan pomoću istostraničnog trokuta. Dakle uravnoteženje ovih triju komponenata  u kurikularnom pristupu uklanja nastavu koja se temelji na memoriranju činjenica i predavačkoj ulozi nastavnika, a afirmira nastavu u kojoj nastavnik pomoću ishoda koje planira i realizira u nastavi postiže ravnotežu. I učenicima mora biti u potpunosti jasno što se od njih traži, za što će biti sposobni, odnosno što će moći na kraju procesa poučavanja i učenja, a to sve opet mora biti u ravnoteži prema raspoloživom vremenu učenja.

Za takav novi pristup u radu nudi se i novi oblik programiranja rada u dvije dimenzije: kroz dimenziju znanja (činjenično znanje, konceptualno znanje, proceduralno znanje i metakognitivno znanje) i kroz dimenziju šest razina kognitivnih procesa (zapamti, objasni, primjeni, analiziraj, vrednuj i stvaraj). Autorica objašnjava planiranje rada pomoću  dvodimenzionalne taksonomijske tablice u koju se upisuju ishodi. Takvo pripremanje za nastavni rad postaje vrlo zahtjevan ali i kreativan posao po kojem se jedan nastavnik razlikuje od drugog. Prilikom ispunjavanja tablice važna je raspršenost ishoda učenja kroz sve dimenzije znanja i dimenzije kognitivnih procesa, a specifičnu težinu imaju ishodi u višim kategorijama taksonomije.

Peti dio ima naslov Konceptualni okvir novog kurikuluma u kojem je opisana izvorna Bloomova taksonomija, afektivo područje Bloomove taksonomije, psihomotorično područje i revizija kognitivnog područja Bloomove taksonomije. Revidirana Bloomova taksonomija prikazuje se kroz dimenzije znanja koje su detaljno opisane i razrađene i dimenziju šest razina kognitivnih procesa. Razine kognitivnih procesa također se detaljno opisuju pomoću ishoda i aktivnih glagola. Dan je i popis aktivnih glagola za svaku razinu znanja. Opisi u ovom tekstu imaju za cilj pomoći nastavnicima u pisanju popisa ishoda učenja koji bi trebali rezultirati boljim zapamćivanjem i boljom preradom znanja. Isto tako mogu pomoći nastavnicima prilikom ocjenjivanja i sastavljanja ispitnih zadataka koji sada mogu i moraju biti obogaćeni zadacima koji obuhvaćaju sve razine kognitivnog procesa koji traže transformaciju, preradu, procesuiranje i transfer znanja.

U završnim napomenama autorica navodi stručnu literaturu, uglavnom anglosaksonsku, porijekla na kojoj se temelji priručnik. Navodi probleme oko sažimanja teksta, prevođenja i pisanja jednostavnim i jasnim jezikom.  Čitajući priručnik, nastavnici će uočiti da su problemi savladani i da je autorica uspjela nastavnike uvesti u novu metodologiju pripreme i izvođenja rada u razredu, dakle dobro prikazati i objasniti ishode učenja, vještine, znanje i kognitivne procese u taksonomskoj tablici.  Dakle, novo planiranje i priprema odgojno-obrazovnog rada uključuje pisanje ishoda i ispunjavanje taksonomske tablice. Na kraju priručnika autorica daje obrasce za planiranje: tablicu za tematski plan i program, obrazac nastavničke pripreme (u kojoj su objašnjeni svi dijelovi) i taksonomsku tablicu, koje nastavnici mogu preuzeti i koristiti prilikom planiranja.

Dodatak priručniku čine novi kurikulumi povijesti za srednje strukovne škole. Novi kurikulum rađen je na temeljima na kojim je pisan i priručnik, dakle na HKO-u i NOK-u, pa tako novi kurikulum polazi od toga kako uči i što radi učenik, te koja nova znanja i vještine razvija. Kurikularni pristup počinje s utvrđivanjem cilja i ishoda učenja. Zatim slijedi izbor sadržaja i materijala, te metoda učenja i poučavanja, zapravo novi kurikulum kreće od kraja, kako to navodi autorica. Kurikulum je podijeljen na povijesna razdoblja (nova)  i svako povijesno razdoblje razrađeno je jedinicom ishoda učenja. Prvo i drugo povijesno razdoblje:od lovaca i sakupljača plodova do stanovnika grada i drugo razdoblje uspon i pad staroga svijeta izradila je autorica. Treću jedinicu ishoda učenja (Treće povijesno razdoblje:srednjovjekovne civilizacije) izradio je Miroslav Šašić, profesor povijesti, nastavnik savjetnik i autor udžbenika. Četvrtu jedinicu ishoda učenja (Četvrto povijesno razdoblje: temelji modernog svijeta) izradili su sveučilišni profesor Željko Holjevac i Miroslav Šašić. Peta jedinica ishoda učenja (Peto povijesno razdoblje: doba građanskih revolucija) u cijelosti je izradio Željko Holjevac. Šestu jedinicu ishoda učenja (Šesto povijesno razdoblje: dvadeseto stoljeće) izradili su Mladen Stojić, profesor povijesti i nastavnik mentor u srednjoj strukovnoj školi i Marijana Marinović. Kurikulum je u eksperimentalnoj fazi provođenja u nekim strukovnim školama.

Autorica ovog suvremenog i izvrsnog priručnika,  mr.sc Marijana Marinović radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje kao viša savjetnica za nastavu povijesti. Organizatorica je i aktivna sudionica niza simpozija o nastavi povijesti (Zavičajna povijest u interkulturalnom kontekstu, Povijesno nasljeđe i nacionalni identiteti, Nacionalni pokret u Hrvatskoj u 19. stoljeću i Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti).Objavila je niz stručnih i znanstvenih članaka u zbornicima i časopisima. Jedna je od dugogodišnjih suradnica stručno-znanstvenog časopisa Povijest u nastavi. Godine 2010. uredila je i poseban broj ovog časopisa posvećen industrijskoj baštini i njezinoj valorizaciji i očuvanju kroz nastavu povijesti.

Priručnik i Dodatak veliki su doprinos metodici nastave povijesti i kurikulumskom pristupu u obrazovanju. Priručnik je velika pomoć nastavnicima u planiranju i izvođenju nastave, i neizostavno sredstvo koje bi trebao koristiti svaki nastavnik povijesti želi li pratiti suvremene tokove u poučavanju i učenju. Ovaj Priručnikom  jedan je od onih priručnika koji daje za pravo konstatirati da je metodika nastave povijesti u Hrvatskoj uključena u suvremene svjetske i Europske tijekove kurikulumskih pristupa odgoju i obrazovanju.

I još za kraj izdvojila bih naslovnicu Priručnika sa slikom i citatom. Na naslovnici je glavica luka na kojoj se nalazi karta svijeta. Citat uz sliku: Povijest svijeta je poput glavice luka, na kojoj moderni svijet čini tek vanjsku ljusku i koju u potrazi za povijesnim uvidom treba ljuštiti sloj po sloj. No otkrivanje slojeva očaravajuće je i izazovno i danas neizmjerno važno za nas koji iz prošlosti nastojimo izvući pouku za budućnost. Jared Diamond 

I zato, dragi kolege i kolegice, Priručnik nije samo za čitanje već za korištenje u radu. Autorici se zahvaljujem na otvaranju i uvođenju u kurikularni pristup nastavi, a vama preporučujem korištenje Priručnika u poučavanju povijesti. Priručnik je dostupan u elektronskom obliku i može se preuzeti sa web stranice Agencije za odgoj i obrazovanje.

Suzana Pesorda
About Suzana Pesorda (14 Articles)
<p>Radi u Srednjoj školi Sesvete kao profesorica povijesti i geografije. Urednica je dvaju geografskih udžbenika i metodičkog priručnika iz geografije za strukovne škole. Autorica je niza članaka kurikulumske tematike vezane uz nastavu povijesti i geografije, objavljenih u časopisima Napredak, Povijest u nastavi, Profil Akademija, Geografski glasnik i drugima.</p> <p>Sudjelovala je u osnivanju i jedno vrijeme bila dopredsjednica Hrvatske udruge nastavnika povijesti u radu koje i danas aktivno sudjeluje. Radila je u povjerenstvima za odobravanje udžbenika geografije i povijesti, članica je Državnog povjerenstva za natjecanje iz povijesti te uredništva časopisa Povijest u nastavi.</p>