Novo:

Osvrt na knjigu Petera Frankopana “The Silk Roads: A New History of the World”

Svima je poznata ona rečenica kako bi prvo trebali proučiti povjesničara pa tek onda činjenice ili u originalu kako je to rekao britanski povjesničar Edward H. Carr "Study the historian before you begin to study the facts." Što se tiče povjesničara Petera Frankopana, vjerojatno je hrvatskoj javnosti najpoznatija priča o peripetijama oko njegovog prezimena. Priča o tog preuzimanja prezimena definitivno je zanimljiva, a ne smijemo zaboraviti uzeti u obzir kako obitelj ovoga povjesničara živi u Velikoj Britaniji u kojoj plemstvo još uvijek živi i kako je obiteljska povijest važna pa makar ona bila lažna. Bez obzira to kako se on prezivao i sve priče oko njegove obitelji i svega vezanog uz to, Peter Frankopan je vrlo uspješan i poznat povjesničar sa Sveučilišta Oxford, a njegova knjiga "The Silk Roads: A New History of the World" u 2015. godini pobrala je puno pozitivnih i hvalevrijednih recenzija. Frankopan se specijalizirao za teme vezane uz Bizantsko Carstvo u 11. stoljeću, ali i teme vezane uz Malu Aziju, Rusiju i jugoistočnu Europu. Osim toga, bavi se svjetskom i imperijalnom poviješću.

Cilj osvrta jest predstaviti knjigu koja je pokušala na drugačiji način prikaziti povijest svijeta. Naravno, svi povjesničari žele drugačije prikazati prošlost od svojih prethodnika te učiniti već poznate priče nanovo zanimljivima. Peter Frankopan, kako je predstavio u uvodu svoje knjige, također želi čitatelju predstaviti povijest svijeta, ali kroz Puteve svile. Njegova knjiga u 25 poglavlja uistinu čitatelja vodi kroz zanimljiv svijet te iako će neki možda reći da je ona pisana na popularan način, postavlja se pitanje, a zašto ne približiti čitatelju temu na jednostavniji način? Autor također na znanstveni način koristi izvore i citate različitih knjiga pa ona može koristiti i drugim istraživačima za daljnje istraživanje. Ovo je simbioza popularnog i znanstvenog stila pisanja na 656 stranica.

Čitatelj će prvo vidjeti kako autor govori o Putevima svile, odnosno kako je nakon objašnjenja o tome kako je nastao Put svile, razradio više puteva ili tema koje su blisko vezane ne samo uz svilu, nego i Europu te Aziju. Tako se govori o vjeri, kršćanskom istoku, revoluciji u povijesti odnosno pojavi islama, osvajanjima, putu krzna, robovima, raju, paklu, zlatu, srebru, doticajima sa sjevernom Europom, carstvima, krizama, ratovima, crnom zlatu odnosno nafti, kompromisima, genocidu, Hladnom ratu, američkom Putu svile, sukobu sila u 20. i 21. stoljeću, katastrofama te na kraju završava tragedijom. U početku saznajemo dosta informacija o svilu i ulozi Kine za koju kaže da je otvorila transkontinentalnu mrežu odnosno Put svile. Bila je to kulturna razmjena između Europe i Azije. U isto to vrijeme na Mediteranu se uzdizao Rim kao dominantna sila i to je ono što čini jednu od posebnosti ove knjige – globalizirani svijet postojao je prije modernog vremena, a vezao ga je Put svile. Antički svijet bio je puno više povezan nego što mi to mislimo. Kao i danas taj svijet bio je natjecateljski te nisu putovale samo stvari nego i ideje odnosno dogodila se intelektualna i religijska razmjena koja je dovela do širenje religijskih utjecaja. U tome pogledu autor navodi utjecaj zoroastrizma. Religije su se “borile” za auditorijum. Religije koje se spominju su kršćanstvo, islam te judaizam. Lakoćom pera autor ih spaja u jednu neodoljivu priču koja se razvila u 7. stoljeću u kojem kršćanstvo i islam nisu bili toliko različiti, a Muslimani i Židovi su štitili jedni druge. Godine 751. Arapi su se susreli s Kinezima, a u 8. i 9. stoljeću sve sve proizvodilo u Kini te je bilo jeftino i dostupno. Arapi su veliki broj tekstova s grčkog, perzijskog i sirijskog prepisali na arapski. Obrazovanje i učenje postali su kulturni ideal.

Autor nas nakon ovih tema vodi na prostor današnje Rusije, Kaspijskog jezera, stepa, u vrijeme kada su se susretali nomadi i narodi s juga. U tom prostoru na cijeni je bilo krzno, a pogotovo krzno crne lisice koje je bilo svojevrsni statusni simbol. Prema nekim povjesničarima svake se godine iz stepa izvozilo pola milijuna krzna. Bila je to ekonomska razmjena. Autor se osvrće i na Vikinge te njihov ekonomski sustav u kojemu je ropstvo bilo važan dio. U to vrijeme vladala je velika potražnja za robovima, a Prag je u 10. stoljeću bio mjesto susreta Vikinga i muslimanskih trgovaca. Dunav je također odigrao važnu ulogu u razmjenama pa se tako uzduž Dunava mogla naći i svila. U kasnom 11. stoljeću Mongoli su nastupili na scenu te autor tu spominje i kralja Belu IV. Za Mongole zapisuje kako su znali stvoriti veliko carstvo te su tolerancijom i opreznom administracijom, zajedno s vojskom, držali carstvo pod kontrolom. U nesigurnom vremenu, Ibn Battuta, istraživač iz 14. stoljeća, zapisao je kako je Kina najsigurnija i najbolja zemlja za putnike.

Rani novi vijek obilježili su novi trgovački putevi, svijet se promijenio, a Europa je počela rasti na tom ekonomskom prosperitetu. Ono najvrijednije iz centralne i srednje Amerike išlo je u Europu. Koliko je zlata dovezeno u Europu najbolje pokazuje kako je Karlo V. rekao kako bi se to doba trebalo nazvati zlatnim. U Sevilli je zlata i srebra bilo kao žita, a tone srebra su u 16. stoljeću iz Južne Amerike su preko Iberskog poluotoka odlazile u Aziju za plaćanje začina i roba. U tome kontekstu, Taj Mahal, ne samo da je predstavljao ljubavnu priču nego je on najbolji spomenik te interkontinentalne trgovine i bogatstva. Sva ova događanja u kojima su glavnu ulogu imali Portugalci i Španjolci ostavio je gorak okus u ustima Engleza. Englezi su spočitavali Španjolcima postupanje s robovima, a stoljeće kasnije ponašali su se na isti način. Uvod je to u priču gdje su glavnu ulogu imala velika carstva. London se tako odlučio okrenuti kolonijama u Sjevernoj Americi, ali su u 18. stoljeću tamo izgubili te su svoje interese usmjerili na Aziju. U 19. stoljeću dolazi do različitih transformacija carstva pa je tako Rusija povećala svoju međunarodnu važnost, a Francuska nije bila sretna zbog ekonomskog rasta Njemačke.

Nakon toga autor opisuje kako je teklo osvajanje zemalja koje su i danas bogate naftom te ulogu različitih grupacija i britanskih pritisaka na tadašnju Perziju. Bila je to neopisiva želja za pobjedom nad kontrolom nafte. Tako polako dolazimo u 20. stoljeće koje su obilježili ratovi, sukobi i borbe za ekonomske interese. Kako su Britanci polako slabili, na njihovo mjesto došli su Amerikanci, koji su nakon njih, postali glavni na Bliskom i Srednjem istoku. Vrijedilo bi spomenuti kako se autor služi originalnim dokumentima. Posebno razdoblje je ono o Hladnom ratu gdje autor opisuje kako je došlo do sukoba u Afganistanu te uopće koliko je on bio poprište sukoba tadašnjih supersila. Neizostavan je Iran te revolucija u njemu kao i uloga šaha, a osim te države veliku važnost za zapadne sile imao je, a ima i danas, Pakistan. Na kraju knjige autor govori o katastrofama, napadu na Svjetski trgovački centar i invaziju na Irak.

Kao zaključak autor navodi da je kasno 20. stoljeće i rano 21. stoljeće jedna vrsta katastrofe, a od istoka do zapada različiti Putevi svile opet postaju važni kao što su i nekada bili. Peter Frankopan pokušao je na stranicama svoje knjige pokazati koliko je tadašnji, ali i današnji svijet bio povezan i kako je i prije modernog doba, došlo do interakcije između Europe i Azije, a kasnije i cijelog svijeta. U svim poglavljima nit koja spaja taj svijet je svila. Na vama je sada da uzmete u ruke ovu vrlo zanimljivu knjigu.

Matea Jalžečić
About Matea Jalžečić (3 Articles)
<p>Magistar edukacija povijesti i magistar edukacije kroatologije, diplomirala na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Kao studentica aktivna sudionica Društva studenata povijesti “Ivan Lučić-Lucius”. Erasmus razmjena pri Sveučilištu u Heidelbergu. Danas prati historiografiju i uživa u prirodi.</p>
  • Vjera

    Hvala na osvrtu. Djeluje kao knjiga koju treba pročitati.
    Vezano uz peripetije s prezimenom, nisam našla ništa o Peteru, ali vidim da su neki drugi stranci dodali Frankopan svome prezimenu i uspjeli devedesetih dobiti neke nekretnine u Hrvatskoj na taj račun?! Članci koji pišu o tome, citiraju povjesničare koji kažu da Frankopani ne postoje već 400 godina. Znači li to da je Peter preuzeo to prezime nedavno, a u stvari se rodio pod drugim prezimenom?