Prošle su godine održane XXIX. Olimpijske igre u Pekingu. Ta najveća manifestacija koja svake četiri godine okuplja najbolje sportaše svijeta, ima i svoje simbole. Jedan od njih je ujedno i olimpijska zastava. Iako je svi prepoznajemo i znamo kako izgleda, dobro je podsjetiti se tko je autor zastave, kada je prvi puta upotrijebljena ili kakvu simboliku imaju njezini krugovi.

Olimpijska zastava bijele je boje s olimpijskim znakom u sredini. On se sastoji od pet međusobno isprepletenih prstenova, tri iznad dva, koji se često jednostavno nazivaju olimpijskim krugovima. Obojani su redom, slijeva na desno: plavo, žuto, crno, zeleno i crveno. [1. Olympic Charter, In Force As From 7 July 2007, International Olympic Committee, Lausanne, Switzerland, October 2007, http://multimedia.olympic.org/pdf/en_report_122.pdf] Zastava se najčešće izrađuje u omjeru stranica 2:3 i vrlo je jednostavna, da bi ju tako moglo svako dijete naslikati po svojem pamćenju. Autor tih simbola bio je Francuz Pierre de Coubertin, osnivač modernih Olimpijskih igara. [2. International Olympic Committee / Comité International Olympique, Flags of the World web site, http://www.crwflags.net/fotw/flags/oly@ioc.html]

Gradonačelnik Pekinga, Wang Qishan prima zastava na ceremoniji zatvaranja igara u Areni, 2004.

Olimpijski znak ima višestruku simboliku. Coubertin ih je objasnio kao simbole kontinenata. [3. Olympic Emblem, Olympic symbols, http://en.wikipedia.org/wiki/Olympic_flag] Obično se smatra da plava boja predstavlja Europu, crna Afriku, crvena Ameriku (Sjevernu i Južnu zajedno), žuta Aziju i zelena Australiju, iako ima i drugačijih interpretacija, a de Coubertin nije eksplicitno objasnio svoju. Drugo objašnjenje je to da su Olimpijske igre natjecanje za sve i da se nitko nije isključen zbog svoje boje kože ili nacionalnosti. Svaka država svijeta na svojoj nacionalnoj zastavi ima barem jednu boju s olimpijskog znaka. Bijela boja zastave uzeta je kao pozadina kao simbol mira među ljudima.

Pierre de Coubertin je svoju ideju za zastavu objavio 1913. godine u službenom glasilu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Olympic Revue, a da bi godinu dana kasnije bila i službeno predstavljena na VI. Olimpijskom kongresu u Parizu, 17. lipnja 1914. godine, uz proslavu 20. obljetnice osnutka MOO. Zastava je prvi puta podignuta na svečanom otvaranju VII. Olimpijskih igri u Antwerpenu u Belgiji 14. kolovoza 1920. (iako su igre počele već 20. travnja). Tada je uvedena i olimpijska prisega, koju od tada na svakim igrama držeći kraj olimpijske zastave, u ime svih svojih kolega izgovara jedan sportaš (a od 1972. i po jedan sudac) po izboru domaćina.

Otvorenje Olimpijskih igara 1920. godine u Antwerpenu. (Photo: olympics.ballparks.com)

Zanimljiv podatak je taj da je olimpijska zastava s igara 1920. nestala. Naime, ukrao ju je američki sportaš Hal Prieste. On je u Antwerpenu osvojio treće mjesto (brončanu medalju) u disciplini ″skokovi s daske 5 i 10 m″, iza Clarence Pinkstona (SAD) i Erika Adlerza (Švedska). Prieste se popeo na stijeg visok 5 m, skinuo zastavu i ponio ju sa sobom kao suvenir u putnoj torbi. Nakon sportske karijere, glumio je u nekoliko filmova, a bio je i prijatelj slavnoga Charlia Chaplina. Radio je i u cirkusu. Za krivca se nije znalo do 2000. godine. Tada je Prieste vratio zastavu za vrijeme Olimpijskih igara u Sydneyu, i to u ruke predsjedniku MOO Juanu Antoniu Samaranchu. Umro je 2001. u svojoj 104. godini života i smatra se najstarijim američkim olimpijcem. Doduše, Prieste nije uzeo onu svečanu zastavu koja se predaje gradu domaćinu sljedećih igara, već jednu istaknutu na borilištu.

Naime, prva svečana zastava poklon je grada Antwepena, a na zatvaranju igara predana je Parizu za sljedeće Igre, i zatim redom do Olimpijskih igara u Seulu 1988. godine, kada je zbog dotrajalosti zamijenjena novom, a zastava iz Antwerpena je pohranjena u Olimpijski muzeju u Lausannei u Švicarskoj. No, postoji i jedna druga svečana olimpijska zastava, napravljena posebno za zimske olimpijske igre. Prvi se puta pojavila na igrama u Oslu 1952. Ona također putuje od grada do grada. Ona je veličine 2×3 m i a na rubovima se nalaze rese u svih šest boja.

Zanimljiva je ujedno i procedura podizanja zastave tijekom otvaranja igara. U stadion se unosi vodoravno, a u pravilu je nose osmero zaslužnih sportaša zemlje domaćina. Kod njezina podizanja na stijeg svira se olimpijska himna. Pred sam kraj ceremonije zatvaranja, spušta se olimpijska zastava, a na stadion ulaze gradonačelnici gradova domaćina tih i sljedećih igara. Gradonačelnik domaćin uzima tu zastavu, daje ju predsjedniku MOO i on dalje prosljeđuje gradonačelniku domaćinu sljedećih Igara. Neposredno potom olimpijski se plamen gasi i Igre su završene.

Zastave Hrvatskog olimpijskog odbora (gore). Zimske olimpijske igre Sarajevo 1984. (dolje) (Crtež: ŽH) – Zastave olimpijskih igara Mexico City 1968., München 1972., Peking 2008. (Crtež: Wikipedija i ŽH)

Nacionalni olimpijski odbori (NOO) koji su članovi MOO također imaju svoja obilježja na kojima mogu stajati olimpijski krugovi, pri čemu moraju biti manji od jedne trećine veličine krugova na olimpijskoj zastavi, uz neke dodatne nacionalne simbole. Većina zastava NOO-a su bijele. Primjer ovdje može biti i zastava Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) koja je bijele boje s olimpijskim krugovima postavljenim iznad šest crvenih i tri bijela kvadrata sastavljenih u obliku obrnutog trapeza i tekst “Hrvatski olimpijski odbor” i/ili “Croatian Olympic Committee” na bijeloj podlozi, uokvireno štitom. [4. Statut HOO, porčišćeni tekst, http://www.fuzzyeye.org/downloads/Statut HOO-sa_izmjenama-28.12.06.pdf]

U pravilu svaki grad domaćin imati i svoje zastave Igara. Primjeri za to mogu biti Mexico, Los Angeles, Sydney, Atena, Peking. No, to je već neka nova tema o kojoj će se zasigurno može još mnogo ispisati.

Svečana olimpijska zastava. (Crtež: ŽH)

Bilješke