Novi primitivizam Novi primitivizam naziv je za urbani supkulturni "pokret"(27) nastao u Sarajevu osamdesetih. Glavni predstavnici bili su u glazbi Elvis J. Kurtović Band i Zabranjeno pušenje s frontmenom "dr." Nele Karajlićem , a na radiju/televiziji Top lista nadrealista. "Ideja je nastala u kafiću na sarajevskoj Baščaršiji, nad primjerkom lokalnih novina Oslobođenje"(Ramet, 2005., str. 174) koji je pisao o novom filmu "Quadrophenia" sa britanskom supkulturnom tematikom te izrazio negodovanje o pojavi punkera i hipija u Jugoslaviji, ali i o nadi da će domaća omladina prevladati. Kurtović, Karajlić i prijatelji odlučili su ironizirati ovu "dobru domaću omladinu" odijevajući i ponašajući se poput njih i pjevajući o njima, a prozvali su se "novi primitivci". Karakteristike njihovog diskursa su specifičan "underground" humor, žargon bogat turcizmima te priče o malim ljudima. Njihov kredo "Tuđe hoćemo, svoje nemamo" najbolje prikazuje navedenu specifičnost humora. "Pjesma Anarhija All Over Baščaršija klasičan je proizvod "novog primitivizma", a bavi se razmišljanjem tipičnog "starog primitivca""(Ramet, 2005., str. 174):

Tweet

Sejo se danas super osjeća
Sinoć ja na ulici razbio hipika
Mali je pokrio lice rukama
Ali je ostao bez bubrega

Sejo se malo muči dok razmišlja
Al sinoć ga nije izradila riba
Opuco joj je odmah dva šamara
Kad ga je za mecu slagala

Anarhija all over Baščsršija …
Sejo voli Hanku i Šabana,
Nervira ga ono “A” po zidovima
Sejo je sinoć razbio hipika
Sejo je junak s Vratnika

New primitivs all over Baščaršija
Sejo se gnuša zapada
(Zabranjeno pušenje, Das ist Walter)

“Stari primitivac” pun je predrasuda prema osobama s drugačijim stilom odijevanja, glazbe, agresivan je i primjer je tradicionalnog patrijarhalnog muškarca, a za sve nedaće krivi Zapad. “Novi primitivci” ukazali su na jedan od značajnih problema u zemlji, a to je njena kulturna zaostalost, odnosno ono što je prije navedeno, nedovršena prva modernizacija. “Karajlić je o tome rekao: “Osnovni problem Jugoslavije nije politika, nego kultura. Ovdje nema visoke kulture – nema velikih kompozitora klasične glazbe, tek je nekoliko važnih pisaca i šačica dobrih kipara. Ako nema visoke kulture, nema velikih ideja. Ako se zaostaje u idejama, sve ostalo iz toga slijedi.””(Ramet, 2005., str. 174).

Neue Slowenische Kunst (NSK)

Neue Slowenische Kunst (Nova slovenska umjetnost) globalni je multi-medijalni politički i umjetnički kolektiv iz Slovenije. Sam naziv, koji je na njemačkom, služi da bi stvorio kontroverziju, jer podsjeća na njemačku okupaciju u Drugom svjetskom ratu. Utemeljen je 1983., a glavni predstavnici su Laibach (glazba), Irwin (slikarstvo) i Sestre Scipion Našice, kasnije Noordung (kazalište). Iako obuhvaćaju različite umjetnosti, a same grupe su autonomne, imaju zajednički okvir i karakteristike. “Središnji fokus iza NSK strukture, prakse i teorije je totalitarizam.”(Clarke, 1996.) Koristi različite totalitarizme, miješajući nešto naizgled nespojivo, poput nacionalsocijalizma i komunizma. Sukladno proklamiranom totalitarističkom duhu, pojedinac u NSK kao osoba ne postoji niti se ističe – 7. stavak Ustava NSK – “Jednom kad je član uveden u službu, zajednica negira svakom članu njegovu osobnu slobodu izbora neovisno o njegovom religijskom uvjerenju te političkoj ili estetskoj privrženosti.”(Clarke, 1996.) Također od njega zahtjeva potpunu poslušnost i lojalnost prema ciljevima i samom NSK. Jedna od njihovih specifičnosti je i postojanje NSK države s putovnicom, no ona je nastala između ostalog kao i reakcija na raspad Jugoslavije pa neću tu detaljnije o tome. NSK je izazvao i izaziva velike kontroverze oko svog nastupa i sadržaja, ali se često zaboravlja uzeti u obzir kontekstualni okvir u kojem je nastao (razdoblje polaganog rastakanja jedne zemlje sa polu-totalitarnim režimom i time ostavljanje određenog prostora za kritičnost) te onu umjetničku imaginaciju kad se pristupa bilo kojoj umjetnosti. Tako ću tu navesti razmišljanje Petera Clarka o NSK – “Namjeravam pokazati da je NSK “pastiche” model ultimativnog totalitarnog sistema, skoro parodija (bez očitog humora) logičkog zaključka svih aspekata totalitarnih sustava udruženo.”(Clarke, 1996.)

Najznačajniji predstavnik i jedan od utemeljitelja NSK jest grupa Laibach. Osnovana je 1980. u Trbovlju, a ime je dobila po njemačkom nazivu za Ljubljanu iz Drugog svjetskog rata. Od početka su svojim scenskim nastupom, glazbom i ikonografijom izazivali šok i kritike. Njihov frontmen Tomaž Hrastnik 1982. izvršio je samoubojstvo, a godinu dana kasnije nakon intervjua u informativno-političkom programu TV Tjednik zabranjeno im je javno nastupanje i upotreba imena Laibach. Vrsta muzike se može okarakterizirati kao industrijski rock, a karakteristika su militaristički ritmovi bubnjeva, wagnerijanski stil glazbe i duboka izražajnost glasa. Ugovorom za Mute records, britanskom kućom, te albumom iz 1987. “Opus Dei” probili su se vani i dodali novu komponentu u stilu, obrađivanje klasičnih zapadnih pop himni. Najbolji primjer obrade jedne zabavne pop pjesme u duhu poništenja pojedinca i totalitarizma je “Life is life” od grupe Opus:

Bilješke

(27) – to nije bio pravi pokret nego više grupa kvartovskih prijatelja iz Koševa