Novo:

O poslu nastavnika povijesti u Srbiji – razgovor s Aleksandrom Todosijevićem

Razgovor s Aleksandrom Todosijevićem

Raditi u školi je uvijek izazov. Nastavnici su uvijek rastrgani između obaveze ispunjavanja ciljeva postavljenih nastavnim planom i programom, rada s učenicima, komunikacije s roditeljima, uvođenja inovacija i eskperimenata iz osobne ili državne želje. U međusobnim susretima često propitujemo u čemu su sličnosti i razlike našeg posla u Hrvatskoj s drugima diljem svijeta. Hrvatski povijesni portal će u sljedećem razdoblju objavljivati razgovore s nastavnicima povijesti iz raznih zemalja. Počinjemo sa susjedom, s državom s kojom imamo vrlo izazovnu prošlost koja nas povezuje i nažalost razdvaja. Predstavljamo kolegu Aleksandra Todosijevića, nastavnika povijesti u u Osnovnoj školi “Branko Radičević” u Batajnici. Urednik je bloga Učionica istorije, koji se bavi nastavom povijesti i popularizacijom povijesti kao znanosti i nastavnog predmeta. Autor je udžbenika i vježbenice za 5. i 6. razred osnovne škole.

Aleksandar Todosijevic

Za početak ću Vam postaviti pitanje koje vjerojatno i nije tako jednostavno odgvoriti. Kako je biti učitelj povijesti u Srbiji? Koje su dobre, a koje loše strane tog posla?

Svakako nije lako odgovoriti na ovo pitanje, a da ne zapadneš u zamke stereotipa ili patetike. Pokušaću sa jednim filozofskim citatom o učiteljima.

Platon je smatrao da ako obućar ne zna svoj zanat, Atinjani će nositi lošu obuću a država neće biti na velikom gubitku. Međutim, ako učitelji rđavo uče decu, stvoriće pokolenja neznalica koje će upropastiti državu.

Učitelji/nastavnici imaju težak i odgovoran posao, pozitivni efekti njihovog rada nisu vidljivi široj javnosti nesvesnoj da je obrazovanje noseći stub svakog društva. Nažalost, položaj prosvetnih radnika skrajnut je na društvenu marginu, lišen podrške institucija i države, potisnut egzistencijalnim potrebama društva u tranziciji koje živi od danas do sutra.

Kako je povijest zastupljena u kurikulumu osnovnih i srednjih škola?

Nastava istorije u osnovnoj školi zastupljena je u nastavnom planu i programu sa jednim časom nedeljno u petom razredu i sa dva časa nedeljno od šestog do osmog razreda. U srednjim školama je slučaj drugačiji. U gimnazijama se uglavnom izučava dva časa nedeljno (tri časa u višim razredima gimnazija društveno-jezičkog smera, a u gimnazijama prirodno-matematičkog smera samo tri godine po dva časa). U srednjim stručnim školama istorija se izučava zavisno od obrazovnog profila u manjoj ili većoj meri.

Kakav je materijalni i društveni položaj učitelja u Srbiji?

Aleksandar Todosijevic na simpoziju "Dvostruki teret" u Zagrebu

Aleksandar Todosijević na simpoziju “Dvostruki teret” u Zagrebu

Prosveta u Srbiji je na margini društva. Srbija je među evropskim zemljama koje najmanje izdvajaju za obrazovanje i cena obrazovanja je deset do dvadeset puta manja nego u razvijenim državama Evrope. Prema statističkim podacima, prosečna zarada u obrazovanju nešto je manja od proseka u Srbiji. Jedino u obrazovanju ogromna većina zaposlenih ima visoko obrazovanje, dok je prosek u Srbiji svega oko 24 procenta. Zarade u obrazovanju najniže su od zarada zaposlenih u državnom sektoru.

Prisutan je stereotip u društvu da prosvetni radnici rade najmanje, imaju najviše odmora i da su shodno tome i najviše plaćeni. Javnost nema realan uvid u posao prosvetnog radnika i odgovornost koju sa sobom nosi. Prosvetni radnik zatrpan je administracijom i drugim obavezama koje ne ulaze u „goli“ fond časova (obaveza stručnog usavršavanja, priprema za časove, vannastavne aktivnosti, saradnja sa roditeljima i lokalnom zajednicom…).

Kakvo je obrazovanje za učitelja povijesti?

Istoriju u školama u Srbiji predaju diplomirani istoričari sa završenim visokim obrazovanjem (katedra za istoriju postoji na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, …). Pored stručnih ispita iz svetske i nacionalne istorije obavezan je i metodički deo tj. Metodika nastave istorije u koju su uključeni pedagogija i psihologija.

Kako se provodi usavršavanje nastavnika?

Nastavnik je dužan da prati svoj obrazovno-vaspitni rad, napredovanje i profesionalni razvoj i evidentira primere iz svoje prakse tj. da ima lični plan profesionalnog razvoja – Portfolio (novina uvedena od ove godine). Evidenciju o stručnom usavršavanju ustanova čuva u svom dosijeu. Nastavnik je u obavezi da u toku pet godina ostvari najmanje 120 bodova iz različitih oblika stručnog usavršavanja.

Postoje različiti seminari, konferencije, stručni skupovi odobreni od nadležnog tela ZOUV-a (Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja) koji nose određeni broj bodova zavisno od programa. Najveći broj programa je opšteg pedagoškog karaktera, zatim razvoja ICT kompetencija, dok je jako mali broj stručnih seminara namenjenih nastavnicima istorije. Postoji objektivan problem finansiranja stručnog usavršavanja zaposlenih u prosveti. Nastavnici nemaju mogućnosti da finansiraju usavršavanje iz svog džepa, dok škole nisu u mogućnosti da im finansijski izađu u susret.

Koja su osjetljiva pitanja nastave povijesti?

Najosetljivija pitanja nastave istorije su:

  • Učenje o Holokaustu i drugim genocidima
  • Drugi svetski rat na prostoru Jugoslavije
  • Raspad SFRJ i ratovi za jugoslovensko nasleđe

Nastava o Holokaustu i drugim oblicima genocida nije dovoljno zastupljena u obrazovnom sistemu Republike Srbije. U nastavnom planu i programu za osnovne škole u Srbiji ne postoji posebna nastavna tema, niti nastavna jedinica koja se bavi Holokaustom. Učenje o Holokaustu fragmentarno se provlači kroz više nastavnih jedinica posvećenih Drugom svetskom ratu. Gradivo u udžbenicima istorije o Holokaustu prenosi se kroz informaciju, brojke i statistiku. U svakodnevnoj praksi nastava o Holokaustu temelji se na usvajanju bazičnih informacija o stradanjima u logorima smrti Aušvicu, Jasenovcu i dr. Ovakav pristup složenom problemu kao što je Holokaust i njemu srodnim pojavama onemogućuje jasan fokus nastavnika na temu, a shodno  tome učenici nisu u stanju da formiraju celovitu sliku i razumeju uzroke i posledice najvećeg zločina u istoriji čovečanstva. Time im je otežano sticanje jedinstvene i produblјene slike o ovim značajnim istorijskim pojavama.

Društvene okolnosti zadnjih nekoliko decenija nametnule su nam drugačije tumačenje Drugog svetskog rata. Slomom socijalizma u bivšim socijalističkim državama zavladao je snažan antikomunizam. Danas se u većini bivših socijalističkih država podrazumeva da se radi razdoblju koje se isključivo vezuje za pojave kao što su: teror, represija, obračun sa ideološkim neprijateljim. Tako  je na nekritičku osudu naišla i dominantna kultura sećanja iz vremena socijalizma tj. ona koja je počivala pre svega na antifašističkom narativu. U nastavnom planu i programu, kao i udžbenicima istorije Drugi svetski rat na prostoru Jugoslavije se predstavlja kroz sukob „partizana i četnika“ (građanski rat).

Najnovija istorija i sukobi na prostoru bivše Jugoslavije prenose se učenicima kroz sažete informacije. Gradivo koje je ostavljeno za kraj godine završnih razreda, nastavnici izbegavaju da obrađuju, zbog nedostatka vremena usled preobimnog nastavnog plana i programa, ali i zbog nespremnosti da se uhvate u koštac sa osetljivim pitanjima bliske prošlosti. Raspad SFR Jugoslavije nije završen proces i on još uvek traje. To iziskuje od nastavnika veliki napor da učenicima objasni na pravi način šta se zapravo dešavalo na tim prostorima. Ostala su otvorena pitanja položaja BiH, statusa Kosova, nerešenih državnih granica itd. Usled odsustva regionalne saradnje, jako je teško naći prave odgovore i ponuditi deci adekvatne nastavne. Pritom, postavio bih pitanje, da li smo zapravo spremni da se suočimo sa događajima iz bliske prošlosti? Od suštinske je važnosti objasniti učenicima sadašnjost zbog budućnosti.

Primjeri tema iz udžbenika:

 

Imate li / kako rade udruženja nastavnika istorije?

Postoji više udruženja nastavnika istorije u Srbiji. Najaktivnije na edukaciji nastavnika u Srbiji radi UDI – Euroklio koje u saradnji sa Udruženjem za društvenu istoriju i međunarodnom organizacijom EUROKLIO, radi u korist promena pristupa nastavi istorije. Pomenuo bih takođe i udruženje nastavnika „Dositej Obradović“ koje pripremaniz manifestacija vezanih za obeležavanje stogodišnjice Velikog rata.

Ima li suradnje ili mjesta za suradnju nastavnika povijesti iz Srbije i Hrvatske? Koji su potencijali ili problemi u tome?

Sigurno da postoji prilika za saradnju kroz međunarodne ili međuregionalne projekte. Međutim, pitanje je koliko su zapravo prosvetne institucije Srbije i Hrvatske spremne da iniciraju i pokrenu zajedničke projekte. Možda su ovi intervjui najbolji primer kako nastavnici iz Srbije i Hrvatske mogu sarađivati i razmenjivati iskustva i ideje. Međutim, oni su zasnovani na inicijativi pojedinaca. Možda je projekat Dvostruki teret na kome smo zajedno učestvovali najbolji pokazatelj da je saradnja moguća, ali i nužna.

Zašto i kako vodiš internet stranicu “Učionica istorije”?

Blog Učionica istorije nastao je pre nekolio godina, usled nedostatka kvalitetnih internet resursa na srpskom jeziku posvećenih nastavi istorije. Savremena nastava istorije ne može se zamisliti bez interneta i sajtova koji će se na kritički, a ujedno i na zanimljiv način baviti istraživanjem prošlosti. Krenuo sam da pravim blog namenjen učenicima, za lične potrebe u nastavi. Postavljao sam prezentacije, radionice, istorijske izvore, dokumentarne filmove i druge materijale koje sam koristio za potrebe svojih časova. Čitaoci bloga su prepoznali kvalitet sajta, originalnost sadržaja i njegovu vrednost. Činjenica da je blog postao izuzetno praćen već na samom početku, uticala je da proširim predmet interesovanja na širu javnost, da teme koje obrađujem budu aktuelne, zanimljive i pristupačne svima.

Moj cilј je da interpretiram istoriju na zanimlјiv i interesantan način, a ne suvoparno kroz činjenice, informacije, brojke i statistiku… Smatram da zadatak nastavnika istorije nije samo u tome da prenese znanje, da prepriča deci ono što treba da nauče, već da dâ smisao i značenje onome što uče. Postoji veliki broj sajtova koji su prosto, kao i mladi, zaraženi nacionalizmom i koji imaju milionske posete. Ti portali su opasni za decu, jer ako ih mi ne naučimo da razlikuju dobro od lošeg, onda se kod njih stvaraju uslovi za pojavu mržnje, netolerancije, ksenofobije ili antisemitizma. Mladi su danas prosto zasuti svakojakim sadržajima koji dolaze iz medija, počev od hilјadu TV kanala, pa do Fejsbuka i ne znaju da naprave analizu šta je dobro, a šta loše. Deca se pretvaraju u obične „lajkere” interneta koji uzimaju zdravo za gotovo ono što im se servira i jako je bitno zaštititi ih od takvih sadržaja, tako što ćemo ih uputiti na prave izvore znanja.

Kolega, hvala na odgovorima i želim što smireniji kraj nastavne godine!

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (209 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*