Novo:

Novo svjedočanstvo Hitlerove sobarice

Kako je bilo raditi za Hitlera?

Hitler je dobru zaradu od prodaje "Mein Kampfa" iskoristio za kupnju nekretnine u Bavarskim Alpama. Uz samu blizinu Austrije, među zelenilom njemačkih planina smjestio se gradić Berchtesgaden. U njegovoj blizini Hiter je 1933. godine kupio Haus Wachenfeld. Nakon završetka renovacije tri godine kasnije, kuća je preimenovana u Berhgof i do kraja rata je služila kao jedna od važnijih Hitlerovih rezidencija. Udobno i raskošno namještena rezidencija je Hitleru služila za primanje diplomata i saveznika, druženje s prijateljima i prijateljevanje s Evom Braun. Uz poveći zaštitni vojni odred u Berghofu je bilo zaposleno i više civila koji su se brinuli da Hitleru i gostima ništa ne nedostaje. Prije nekoliko dana svoju je životnu priču o radu za Hitlera je ispričala 89-godišnja Elisabeth Kalhammer.

Elisabeth Kalhammer Elisabeth Kalhammer

Elisabeth Kalhammer (rođena Breinreich) se 1943. godine javila na natječaj za posao sobarice u Berhgofu. Tada je to još uvijek bio posao iz snova. Njen novi poslodavac još uvijek nije iznevjerio njemački narod i vjerovali su u konačnu pobjedu tisućuljetnog Reicha. Majka joj je ipak savjetovala neka ne prihvati ponuđeni posao.

Berghof 1936. godine

Berghof 1936. godine

Nije ni znala gdje je ta kuća i morala je proći kroz tri pregleda SS čuvara. “Kuća je bila puna gostiju i Führer je bio tamo” – prisjeća se i kaže da se kasno jelo i radilo do jutra. Hitler se rijetko dizao prije 14 sati popodne. Važno pravilo je bilo da sve što čuje u kući tamo i ostaje. O Hitleru ništa nije smjela pitati. Prekršaji su se kažnjavali zabranom izlaska iz rezidencije.

Večer u studijskoj sobi (Bundesarchiv, Bild 146-1973-034-42 / Heinrich Hoffmann / CC-BY-SA)

Večer u studijskoj sobi (Bundesarchiv, Bild 146-1973-034-42 / Heinrich Hoffmann / CC-BY-SA)

U kući su tada radile 22 djevojke. Uz Hitlera i u privatnim sobama su radile samo one sa dužim stažem. Lisbeth, kako su je tamo zvali, je radila u praonici i šivaoni, ali i pomagala kod čišćenja. Posebno je morala paziti kod čišćenja vrijednog keramičkog posuđa za čaj. Jednom je nešto od toga prevrnula i za kasnu je dobila dužu zabranu izlaska.

Adolf Hitler u svom uredu (Bundesarchiv, Bild 146-1990-048-29A / Heinrich Hoffmann / CC-BY-SA.)

Adolf Hitler u svom uredu (Bundesarchiv, Bild 146-1990-048-29A / Heinrich Hoffmann / CC-BY-SA.)

Velika soba za prijem gostiju (Bundesarchiv, Bild 146-1991-077-32 / CC-BY-SA.)

Velika soba za prijem gostiju (Bundesarchiv, Bild 146-1991-077-32 / CC-BY-SA.)

Eva, Adolf i Blondi

Eva, Adolf i Blondi

O dobrobiti djevojaka je brinula Eva Braun i za razliku od drugih u to vrijeme one su dobro živjele. Evu Braun opisuje kao milu ženu, koja se odijevala po novoj modi i rado je primala prijateljice u goste. U Berghofu se ponašala kao gazdarica kuće premda nisu bili oženjeni. Eva je za djevojke dizajnirala radna odijela. Za Božić su od nje dobile vunu iz koje su štrikale čarape za vojnike na bojištu. Lisbeth ih je poslala svome bratu. Evu je pozdravljala s “Heil, gnädiges Fräulein”. Pošto djevojke nisu mogli pričati o tome što su čule u rezidenciji većinu su vremena komentirale mladiće u SS uniformama. Komentira i da je na svoje oči vidjela da su Eva i Adolf imali odvojene sobe, te da su se vjerojatno vrlo rijetko viđali.

Kaže da je sretna što Hitlera nikada osobno nije srela niti pričala s njim. Držao je strogu dijetu i za njega je kuhala posebna kuharica. Uz to je pio samo mlaku vodu. Ponekad se noću znao ušuljati u kuhinju i tamo je uvijek za njega bio spreman kolač. “Führerkuchen” je u tijestu imao jabuke, lješnjake i grožđice.

Do sredine 1944. godine život na Berghofu je bio relativno ugodan i bez nestašica. Nakon pokušaja atentata 20. srpnja 1944. godine, kada je Claus von Stauffenberg neuspješno aktivirao bombu u Hitlerovoj blizini, stanje na Berghofu se promijenilo.

Hitlera nije smjela ni gledati kada je odlazio u šetnju. No, kako su se porazili nizali činilo joj se da je sve utučeniji. Jednom ga je kroz zavjese gledala kako stoji na kiši. Heinz Linge, njegov sluga, mu je donio kišni ogrtač. Hitler je bio pogrbljen i izgledao je baš jadno. Posljednji je put u Berghofu boravio 14. srpnja 1944. godine.

Hitlerovi su sluge postepeno prenosili vrijednosti u bunker. 95 stepenica duboko. “Imao je jako puno knjiga, k tome teške slike i ogledala. Kada su se Saveznici približili zabranjeno nam je napuštati rezidenciju. Nama djevojkama su govorili da dolaze crnčuge koji će nam odrezati kosu i silovati nas.” Uspjela je zajedno s prijateljicom pobjeći i 6. svibnja 1945. godine se vratila kući k majci.

Saveznički zrakoplovi su bombardirali Berghof krajem travnja 1945., a pripadnici SS-a su ga zapalili neposredno pred dolazak savezničkih vojnika. Ono što je ostalo je pokupljeno kao vrijedan suvernir što su ih mnogi saveznički vojnici nosili kućama.

Područje Berghofa nakon bombardiranja u travnju 1945. godine

Područje Berghofa nakon bombardiranja u travnju 1945. godine

Danas 89-godišnja Elisabeth Kalhammer živi u Salzburgu. Aktivna je u župi, peče kolače i sudjeluje na sajmovima. Na vrijeme rata podsjeća je božićna čestitka koju je sitnim slovima potpisao bivši poslodavac.

Elisabeth Kalhammer se prisjeća svoje službe u Hitlerovoj rezidenciji

Elisabeth Kalhammer se prisjeća svoje službe u Hitlerovoj rezidenciji

Video isječci

Pavelić u posjetu Berghofu uz duboke naklone Hitleru i pomoćnicima:

Izvori:

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (209 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

1 Comment on Novo svjedočanstvo Hitlerove sobarice

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*