Novo:

Prva nizozemska dobrovoljačka jedinica u Domovinskom ratu

Autor izvornog tekst na engleskom jeziku je Joost van Dijk. Nemoguće mi je sažeti moj boravak u Hrvatskoj u jedan kratki članak. Ima materijala za cijelu knjigu, ali pokušat ću reći najbitnije. U Hrvatsku smo došli 11. prosinca 1991. godine posredstvom organizacije NKW (Netherland Kroatian Workcommmunity). Dali su oglas u većim nizozemskim novinama tražeći dobrovoljce za borbu protiv srpske agresije u Hrvatskoj. U obzir su dolazili samo dobrovoljci koji su služili u nizozemskoj vojsci najmanje 14 mjeseci. Kriminalci ili neki džankiji nisu dolazili u obzir. Trebali smo djelovati kao UN u ostalim zemljama. Već smo drugi dan ustanovili da je to laž NKW-a. Krenuli smo u akciju na neprijateljski teritorij.

Prvu smo patrolu odradili s ostalim jedinicama iz Gospića i Rijeke. Zbog puno dezertacija iz tih jedinica uskoro smo djelovali samostalno. Dezertiranje i samoranjavanje su bili česti. Vojnici su si pucali u stopalo ili nogu u nadi da će izbjeći borbu. Imali smo dva takva slučaja u jedinici. Na njihovu nesreću ih nisu poslali kući, već su morali ostati u našoj bazi. Smatrali smo ih kukavicama. Jedini Hrvat u našoj grupi je bio Ivica Štimac i on nam je bio izviđač cijelo vrijeme boravka u Perušiću. Ponekad (rijetko) su nam društvo pravili mineri.

Prva ratna snimka - prosinac 1991. blizu Perušića

Prva ratna snimka – prosinac 1991. blizu Perušića


Autor u srcu Gospića (siječanj 1992.)

Autor u srcu Gospića (siječanj 1992.)

Suvremena karta - područje djelovanja nizozemskih dobrovoljaca

Suvremena karta – područje djelovanja nizozemskih dobrovoljaca

U globalu naš je zadatak bio očistiti Liku od Srba. Posebno područje oko Čanaka i planine južno od Perušića. Srbi su osvojili Čanak u prosincu 1991. godine, a samo par dana kasnije mi smo ga vratili. No, ništa nije ostalo. Kuće su spaljene i svi preostali stanovnici su pobijeni. U tjednima koji su slijedili većinom smo tražili Srbe južnije po Lici. Sada takve operacije nazivaju “etničko čišćenje”. Mi smo takve akcije zvali “pronađi i uništi” i takve patrole postoje u svakom ratu. Naši zapovjednici (Stjepan Grandić i Mirko Norac) dali su nam najbolje naoružanje, odjeću i hranu. Sve novo. Sve dok smo obavljali zadaće mogli smo zatražiti što god smo htjeli. Eliminirali smo 7 Srba i ranili puno više. Mi smo izgubili jednog vojnika (dvije rane, ali je ostao živ). Johan Tilder je poginuo 1994. godine.

Johan Tilder (ubijen 10.5.1994.) - pod sumnjivim okolnostima je zarobljen, mučen u Kninu i prema srpsklim navodima upucan prilikom pokušaja bijega na putu prema sudnici (leš je imao 4 rane od metka, a lice je bilo smrskano do neprepoznatljivosti)

Johan Tilder (ubijen 10.5.1994.) – pod sumnjivim okolnostima je zarobljen, mučen u Kninu i prema srpsklim navodima upucan prilikom pokušaja bijega na putu prema sudnici (leš je imao 4 rane od metka, a lice je bilo smrskano do neprepoznatljivosti)

 

Nizozemski novinari u posjeti (siječanj 1992., Gospić)

Nizozemski novinari u posjeti (siječanj 1992., Gospić)

Grupna fotografija sa zapovjednikom Stjepanom Grandićem (ožujak 1992., Perušić)

Grupna fotografija sa zapovjednikom Stjepanom Grandićem (ožujak 1992., Perušić)

 

Povratak u spaljeni Čanak

Povratak u spaljeni Čanak

During a halt while Guarding the U.N. we had some delecious bean soup called ‘Grah’. It was a wise idea to wait a few minutes before eating it so the pigteeth and pieces of jawbone could sink to the bottom... (ostavljeno na engleskom radi autentičnosti np.ur.)

During a halt while Guarding the U.N. we had some delecious bean soup called ‘Grah’. It was a wise idea to wait a few minutes before eating it so the pigteeth and pieces of jawbone could sink to the bottom… (ostavljeno na engleskom radi autentičnosti np.ur.)

 

Zarobljeni tenkovi

Zarobljeni tenkovi

Nismo dobivali neku veću plaću od prosječnog hrvatskog gardiste. Iznosila je 14.646 hrvatskih dinara ili tadašnjih 175 njemačkih maraka (ili oko 100$). U veljači/ožujku 1992. godine na ličko područje su stigle prve jedinice UN-a. Tada je naš zadatak bio da im budemo tjelohranitelji i prevoditelji. To smo radili nekih 2-3 tjedna. UN je preuzeo Liku i mi smo bili manje-više bez posla. Pridružio sam se minerima da ne trošim dane u vojarni. Krajem ožujka 1992. dobili smo ultimatum da u roku 48 sati napustimo Hrvatsku. Oni (hrvatska vlada) su nam obećavali zaposlenje u vojsci i kuću, ali to su ostale laži. Johan Tilder je ostao i oženio se Hrvaticom. Ja sam se vratio u Zagreb u lipnju i tu sam poslan u ambasadu na Rakitju. Pridružio sam se 204. brigadi “Vukovarski veterani”. Nisam uspio dobiti hrvatsko državljanstvo. Nakon toga su me poslali južno od Dervente, BiH. Vratio sam se kući u Nizozemsku 18. rujna 1992. godine.

AK-47 M70.B1 jurišna puška - oružje koje me nikad nije iznevjerilo

AK-47 M70.B1 jurišna puška – oružje koje me nikad nije iznevjerilo

Bosanska Posavina (rujan 1992.)

Bosanska Posavina (rujan 1992.)

 

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (212 Articles)
<p>Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.</p>