Novo:

Nastava povijesti i popularna kultura: vlastiti primjeri (1. dio)

Kao relativno mlad i neiskusan nastavnik u osnovnoj školi, često poželim učiniti povijest kao nastavni predmet zanimljivim. Pitanje je što znači zanimljiv i zašto povijest ne bi bila zanimljiva? Prije svega, pod zanimljivim u ovom kontekstu smatram uvođenje pojedinih stvari iz popularne kulture čime se nastava dodatna aktualizira i povezuju se povijesni problemi s poznatim aspektima i popularnom kulturom. Međutim, želim napomenuti još dvije stvari: prvo, neke ideje koje smo radili na nastavi povijesti nisu isključivi plod mojeg kreativnog razmišljanja nego sam ih čuo, vidio ili pročitao od drugih pa ću se potruditi i to navesti, a drugo, predavao sam šestima i osmim razredima pa je provedba vezana uz nastavne planove i programe tih godina.

U šestom sam razredu proveo svega dvije ideje. Prva je bila ukomponiranije serije Sulejman Veličanstveni u nastavu povijesti. Poznato je kako radimo Osmansko carstvo tijekom školske godine i na više se mjesta spominje sultan Sulejman. To sam iskoristio na sljedeći način: učenici su morali odgledati dio serije (dogovor je bio jedna epizoda po izboru po učeniku, što nije preveliki problem jer su gotovo sve epizode s hrvatskim prijevodom dostupne na Youtube-u) i pokušati popisati koji se likovi spominju, pronaći spominjemo li ih na nastavi (bilježnica, udžbenik i radna bilježnica). Nakon pronalaska likova, učenici su vidjeli na koji ih se način spominje u bilježnici i nastavi, a na koji u seriji. Budući da se većina likova ne spominje, za te su likove istražili po internetu. Zatim smo imali zajedničku prezentaciju. Na kraju smo pokušali likove/povijesne ličnosti povezati sa Sulejmanom u seriji i stvarnosti. Druga je ideja vezana uz renesansu. Dužan sam napomenuti i zahvaliti mojoj dragoj prijateljici i suradnici Mariji Marjanović koja je prva spomenula ovakvu mogućnost i time me motivirala da pokušam isto. Poznato je da je Michelangelo jedan od najznačajnih renesansnih autora koji je karijeru izgradio među ostalim i oslikavanjem Sikstinske kapele. Nas nije zanimalo što je Michelangelo slikao, već kako je slikao pa su učenici pokušali slikati poput Michelangela što znači da su učenici ležali na podu (stavljena je deka), a papir A3 bio je zalijepljen s donje strane školske klupe te su učenici dobili predložak (pojedino Michelangelovo djelo iz Sikstinske kapele) s ciljem da ga precrtaju. Obzirom da se radi o djeci od oko 12 godina dogovoreno da učenici legnu u paru i svatko crta jedan dio slike te se izmjenjuju svakih pet minuta. Na raspolaganju smo imali blok sati povijesti. Jasno je da razredna slika (jer su svi radili na istoj slici) nije bila umjetničko ostvarenje, ali je bila dobar primjer zajedničkog rada i memoriranja načina rada renesansnog slikara.

U osmim sam razredima proveo znatno više ideja – pet. Prve su ideje bile vezane uz Hladni rat. Vjerojatno jedan od najpopularnijih filmskih serijala tijekom druge polovice 20. stoljeća je James Bond. Budući da je tipičan produkt hladnoratovske propagande, bilo je šteta ne iskoristiti ga u nastavi. U svakom osmom razredu jedan je učenik odabran da pogleda jedan film o Jamesu Bondu (pod uvjetom da film bude snimljen do 1990.). Učenici su birali različite filmove (U službi Njenog veličanstva, Špijun koji me volio, Octopussy, Dozvola za ubojstvo, Živi i pusti umrijeti) te su objasnili radnju filma i pokušali odgonetnuti povijesnu pozadinu iza filma (koja je glavna tema, tko su negativci, a tko pozitivci itd.). Drugi je aspekt također vezan uz Hladni rat. Ideja je simulirati sjednicu Opće skupštine UN-a tijekom Hladnog rata. Učenici su dobili pojedinu zemlju (različite pripadnice zapadnog i istočnog bloka te pokreta nesvrstanih) i dnevni red (Sueska kriza, Arapsko – izraelski rat,  Kubanska kriza, Mađarska revolucija, Praško proljeće, Berlinska kriza). Tijekom 15-ak dana pripreme učenici su istražili svoju zemlju i pripremili se za zasjedanje i raspravu o svakoj od pojedinih točaka. Sljedeća hladnoratovska ideja je debata. Proveo sam je u dva razreda s dvije teze (SAD je kriv za Hladni rat, SSSR je kriv za Hladni rat). Debata je rađena po Karl Popper formatu i sudjelovalo je 6 učenika (troje u afirmacijskoj, troje u negacijskoj grupi). Sljedeća ideja plod je mog prisustvovanja na radionici kolegice Helene Miljević Pavić. Kolegica je detaljno razradila održavanje izbora za američkog predsjednika poslije Američkog građanskog rata. Učenici su podijeljeni na grupe od tri učenika (jedan je kandidat za predsjednika, jedan je najavljivač kandidata, a jedan je član izbornog povjerenstva). Potom imaju zadatak napisati predsjednički predizborni govor i potom ga pročitati. Nakon toga se održavaju tajni izbori (uputa je da grupa ne smije glasati za svog kandidata) te se proglašava predsjednik ili predsjednica SAD-a. Ovu veoma dobru ideju kolegice Miljević Pavić primijenio sam na hladnoratovske prilike i izbor predsjednika u Hladnom ratu. Posljednja ideja koja nema veze s Hladnim ratom, već s Jugoslavijom je došla relativno iznenada. Naime, u trenutcima kad je HRT počeo prikazivati seriju Crno – bijeli svijet koja se dotiče razdoblja osamdesetih godina i formiranja novog vala. Odabrani su učenici trebali pogledati svih 12 epizoda, opisati tijek i radnju serije. Nakon objašnjavanja konteksta nastajanja novog vala, uočavanja pojedinih pogrešaka u seriji te političke pozadine osamdesetih, organizirali smo slušaonicu novovalnih pjesama i grupa. Učenici su pokazali velik interes za takvu vrstu glazbe, no s druge strane na moje dosta veliko iznenađenje, primjetno kako učenici nemaju previše informacija o toj glazbi (ilustracije radi, većina nije čula za Johnnyja Štulića).

Ove su ideje samo natruhe svih mogućnosti koje su javljaju sukladno gradivu šestog i osmog razreda osnovne škole. Budući da sam radio tek u drugom polugodištu, nažalost, pojedine zanimljive teme (npr. Hrvatski rani srednji vijek, Velika geografska otkrića, Totalitarni sustavi itd.) nisam stigao obraditi na gore navedeni način. Nadam se da će ove ideje pomoći kolegama da i oni na sličan način oblikuju svoju nastavu. Još se jednom zahvaljujem kolegicama koje su na direktan i indirektan način pomogle oblikovati ideje ili dale ključan poticaj za realizaciju istih.

Goran Đurđević
About Goran Đurđević (9 Articles)
Magistar povijesti i arheologije. Zaposlen kao učitelj povijesti u OŠ Antuna Kanižlića Požega. Predsjednik povijesnog društva Požega.
Contact: Facebook