Novo:

Sparta – nastanak i političko uređenje

Prije kraja drugog tisućljeća prije nove ere Dorani su osvojili veći dio Lakonije i tu osnovali svoja naselja. U doba između XI. i IX. stoljeća pr.n.e. razvio se od nekoliko ujedinjenih dorskih naselja grad Sparta. Od ovog se grada razvila država koja se u povijesno antičko doba nazivala Lakedomonskim polisom, po imenu ahejskog grada Lakedemona koji je prije tu ležao. Spartanci su prije sredine VIII. stoljeća pr.n.e. osvojili preostali dio Lakonije, a prije VI. stoljeća teškim i upornim borbama zauzeli plodnu Mesiniju. Za to vrijeme Sparta se razvila u vojničku aristokratsko oligarhijsku državu u kojoj je vladajuća klasa ratnika zemljoposjednika posebnim političkim sistemom čuvala i jačala svoje pozicije. Grci su pripisivali spartansko državno, političko uređenje zakonodavcu Likurgu. Danas se drži da Likurg nije povijesna ličnost, nego da su spartanski aristokrati stvorili legendu o Likurgu da bi se na aristokratski poredak gledalo sa strahopoštovanjem.

Stanovništvo lakedemonske države dijelilo se od najstarijih vremena u tri klase. Vladajuću klasu činili su Spartijati. Slobodni građani drugog reda su perijeci, a heloti su seljačke mase s nekim kmetskim i nekim ropskim osobinama.

Spartijati

Spartijati su potomci dorskih osvajača, zemljoposjednici i ratnici koji su imali svu vlast u lakedemonskoj državi. Kao i ostali Dorani dijelili su se u tri file: Dymanes (čisto dorska fila), Hylleis (po imenu srodni ilirskim Hilejima) i Pamphyloi (grupacija raznih fila). Sparta je nastala od četiri susjedna naselja i grada Amikle. Po predanju Likurg je podijelio spartansku zemlju na devet tisuća dijelova, prema broju stanovnika, tako da je svaki Spartijat dobio na uživanje po jedan dio zvan klaros. Spartijat je s dodijeljenog mu klarosa dobivao svake godine utvrđeni dio ljetine, plod rada helota. Stariji sin nasljeđivao je klaros. Ostali su sinovi i kćeri bili neosigurani. Spartijate je povezivao zajednički interes – privilegirani položaj nasuprot perijecima i helotima. Najviše ih je povezivao strah od potlačenih helota koji su ih okruživali, zbog toga su stalno bili u vojnoj pripravnosti.

Da bi se osposobili za vojnu i vojnodržavničku službu, Spartijati su se od ranog djetinjstva za to pripremali posebnim odgojem. Dijete se do sedme godine odgajalo kod roditelja, a nakon toga u državnom vojnom odgajalištu kolektivno s ostalom djecom. U dvadesetoj godini pitomac je već bio vodnik (iran), a u dvadeset i drugoj izlazio je iz učilišta kao osposobljen ratnik. Mladi su se Spartijati navikavali na poslušnost, izdržljivost, odricanje, hrabrost, snalažljivost, odrešitost, na sve što su Grci jednom rječju nazivali arete. Da bi se to postiglo dječaci su se u odgajalištu skromno hranili. Ležali su na tvrdu ležaju, vježbali gologlavi, bosi, katkad goli. Svake godine bili bi ritualno išibani pred hramom Artemide Ortije. Sramota je bilo pokazati i najmanji znak bola. Malo su čitali i pisali. Tražilo se da odgovaraju sažeto i kratko (lakonski govor). Nakon završetka obuke svaki je Spartijat bio uvršten u jednu sisitiju. Tako su se zvale skupine od po petnaestak boraca koji su se zajedno hranili i bili nerazdruživi u miru i ratu.

Područja spartanskog i atenskog utjecaja

Područja spartanskog i atenskog utjecaja

Perijeci

Perijeci bili su oslobođeni građani lakedemonske države koji su u gradu Sparti živjeli kao obrtnici i trgovci i držani strancima, a na svom teritoriju, zvanom perioikis, izvan Sparte imali autonomne gradiće i sela.  Na perioikisu su Spartijati slobodno kupovali i prodavali zemljište, jer su ih Likurgovi zakoni o zemlji obavezivali samo na državnu zemlju. Perijeci su se na svom terenu bavili ratarstvom, stočarstvom i obrtom. Plaćali su velik porez državi. Služili su u vojsci zajedno sa Spartijatima, ali nisu mogli postići rukovodeće vojne položeje. Obično nisu mogli sklapati brak s pripadnicima spartijanske klase.

Heloti

Heloti su pokoreni raznorodni stanovnici Lakonije i Mesenije koje su dorski osvajači, teškom mukom svladali i učinili ih svojim robovima.Danas se misli da heloti po svom društvenom položaju ne pripadaju ni kategoriji robova ni kategoriji kmetova, nego da predstavljaju specifičnu društvenu kategoriju, helotsku. Oni su kao i zemlja bili kolektivno vlasništvo države, a služili su pojedinim Spartijatima kojima su obrađivali zemlju. Zakonom je bilo utvrđeno koliko su dužni davati svake godine gospodarima. Spartijat im nije mogao mijenjati uvjete života ni na bolje ni na gore. Apophora, prihod s klarosa, bio je jednak za svakog Spartijata.

Državno uređenje

Sparta, otkada je prate povijesni dokumenti, uvijek je imala po dva kralja, jednog od roda Agijada, a drugoga od roda Euripontida. Kralja je nasljeđivao sin koji se prvi rodio nakon očeva dolaska na vlast. Kraljevi su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neograničenu vlast. U doba mira bili su nadležni za kult, za neka pravna pitanja i za uređenje puteva. Oba su kralja zajednički odlučivala. Nadzirali su ih aristokrati preko svojih organa.

Najveću je vlast imala geruzija, vijeće koje se sastojalo od dvadeset i osam geronta i dvaju kraljeva.  Kraljevi su bili članovi geruzije po položaju. Ostale je geronte birala skupština iz redova najstarijih spartijatskih prvaka. Redovito su morali biti stariji od šezdeset godina i služba im je bila doživotna. Bili su nepovredivi i nisu bili pred zakonom odgovorni za svoje postupke. Geruzija je donosila odlike o vanjskoj politici, spremala prijedloge za narodnu skupštinu, a u svojstvu vrhovnog sudskog organa rješavala je o najvažnijim pitanjima.
Narodna skupština (apella) bila je u starije doba važan društveni organ. Članovi narodne skupštine bili su svi Spartijati koji su primili odgoj u državnoj odgajalištu, pripadali sisitijama i navršili trideset godina. Narodna skupština birala je geronte, efore i niže državne činovnike.

Osobito je važnu ulogu imalo pet efora kojima je mandat trajao jednu godinu.  Svake je godine narodna skupština birala nove efore. Herodot spominje da je efore uveo Likurg. Od VII. stoljeća pr.Kr. efori su eponimi (datiralo se po njima). Drži se da su ranije bili vjerski činovnici, a kasnije politički. Efori su rukovodili narodnom skupštinom. S geruzijom su odlučivali o spartijatskim društvenim pitanjima, o pitanju zemljoposjeda. Bili su vrhovni suci za perijeke, nadležni za protjerivanje nepoželjnih stranaca, najpozvaniji da nadziru buntovne helote. Objavljivali su rat, regrutirali vojsku, pratili kraljeve u rat i sklapali mir. Pred njima su kraljevi polagali zakletvu na ustav. Sudili su kraljevima i kažnjavali ih globom ili zatvorom.

Borbe za zemlju

Bunili su se i perijeci i heloti. Ali bilo je i oštrih suprotnosti i među samim Spartijatima. Sve zbog klarosa. Bezemljaši su često pokretali pitanje podjele zemlje. Najviše je bilo borbe oko susjedne plodne Mesenije. Krajem VIII. i u VII. stoljeću pr.Kr. vodio se prvi mesenski rat. Spartanci su pod vodstvom kralja Teopompa otimali Mesenjanima komad po komad zemlje. Spartanci su pobjedili, zauzeli Meseniju, a njezine stanovnike učinili helotima. Unuci pokorenih Mesenjana oko 640. godine pr.Kr. digli su se na ustanak i zametnuli drugi mesenski rat. Pomagali su im saveznici s raznih strana Peloponeza. Spartanci su sa saveznicima iz grada Elide teškom mukom svladali pobunjenike i definitivno osigurali svoje klaruse u Meseniji.
Nakon prvog i u toku drugog mesenskog rata Spartanci su se borili za zemlju u Arkadiji i u Argolidi. Neki su Spartijati stradali i postali arkadski heloti. Mnoge probleme Spartancima je zadavao argivski kralj Fidon u prvoj polovini VII. stoljeća pr.Kr. Na kraju su Spartanci ipak pobjedili. U VI. stoljeću pr.Kr. Spartanci su organizirali moćni Peloponeski savez, koji su činili Tegeja, Korint, Epidaur, Flijunt, Troizen, Hermione, Megara, Egina i neki drugi gradovi na Peloponezu i oko njega. Obavezali su se samo da će u slučaju rata protiv zajedničkog neprijatelja davati utvrđeni kontingent vojnika i priznati Spartancima vrhovnu komandu.

Sa štitom ili na njemu!

Sa štitom ili na njemu!

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (114 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*