Tweet

Znameniti posjed Slanje

Posjed Slanje odgovara današnjem istoimenom naselju smještenom uz dolinu rijeke Bednje između Varaždinsko-topličkog i Kalničkog gorja. Slanje se kao samostalan posjed spominje oko 1450. godine.  Godine 1495. posjedovao ga je plemić Ivan Zenthgyrothy, a posjed je imao 34 porezna dima.  Najvjerojatnije je Slanje promjenilo vlasnika već početkom XVI. stoljeća pa je 1507. godine Nikola Hagmasy posjedovao 18, a Franjo Sarkan 19 poreznih dimova.  Novi vlasnici se spominju 1513. godine, te je Stjepan Bery imao 17, a Franjo Keczer 21 porezni dim.  Godine 1517. udovica Franje Keczera je posjedovala čitav posjed koji je imao 41 dim, te je prema tome Stjepan Bery izgubio svoj dio.  Do 1520. ona je posjedovala samo 16 dimova (uz to 2 siromaha), dok je svoj dio posjeda ponovo vratio Stjepan Bery koji je imao 15 poreznih dimova (uz to 3 siromaha).  Izgleda da je cijeli posjed do 1525. preuzela obitelj Bočkaj iz susjedne Rasinje.

Križari – posjednici Križovljana

Uz Slanje je bio vezan posjed Križovljan, tj. ova su dva posjeda imala zajedničke vlasnike. Križovljan odgovara današnjem istoimenom naselju na cesti Ludbreg-Varaždin, a vjerojatno su nekada tu boravili križari. Godine 1495. Ivan Zenthgyrothy je posjedovao 19, a župnik 2 dima.  Godine 1501. spominje se župnik Juraj.   Posjednici Križovljana 1507. godine su bili Franjo Sarkan i Nikola Hagmasi koji su imali po 10 poreznih dimova.  Godine 1513. Franjo Keczer je držao 18, Stjepan Bery 4, a župnik 1 porezni dim.  Četiri godine kasnije 23 dima je posjedovala udovica Franje Keczera, dok je župnik imao 1 dim.  Broj dimova Keczerove udovice je 1520. godine smanjen na 21 (uz 3 siromaha), a župnik je i dalje držao 1 porezni dim.  Izgleda da je do 1525. dio posjeda koji je držala Keczerova udovica došao u vlasništvo rasinjske obitelji Bočkaj.

Sveti Đurđ i Karlovec

Sveti Đurđ koji odgovara istoimenom današnjem naselju između rijeke Bednje i Drave.  Tamo se 1455.  i 1501. godine spominje kaštel. Sveti Đurđ je bio u vlasništvu župnika koji je 1495. posjedovao 11 poreznih dimova.  Godine 1501. spominje se župnik Albert.  Tamošnji župnik je 10507. držao 10 dimova.  Današnjem Karlovcu kod Svetog Đurđa odgovara istoimeni posjed. Karlovec je 1495. godine držao plemić Emerik Hasadi ili Hasagi koji je imao 14 poreznih dimova. Do godine 1507. broj dimova je narastao na 17.  Emerika Hasadija ili Hasagija je naslijedio Ivan Hasadi ili Hasagi koji je 1513, 1517. i 1520. godine posjedovao 15 poreznih dimova.

Posjedi Suhodol i Martijanec

Posjed Suhodol je najvjerojatnije bio u okolici današnjeg sela Sudovčina zapadno od Ludbrega, prema Jalžabetu.  Godine 1501. u Suhodolu se spominje Jakob kao župnik crkve Sv. Elizabete.  Suhodolski župnik je 1507. posjedovao 4 porezna dima, Petar Poljak i plemić Leonard držali su zajednički 9 dimova, plemić Stjepan je imao 3, udovica Ivana Mora je držala 4, a plemić Klement 9 poreznih dimova.  Suhodol se kao posjed spominje također 1511. godine.  Suhodol je 1513. godine imao sedam suvlasnika: Stjepan Makotep je imao 2 porezna dima, udovica Ivana Mora 10, plemić Klement 6, plemić Leonard 3, plemić Polyakne 1, Petar Vragoić 2 i Stjepan sin Laurencija 6 dimova. Godine 1517. udovica Ivana Mora je imala 8 poreznih dimova, Stjepan Makotep 3, udovica Polyaknea 2, Petar Vragoić 1, Stjepan Laurenay 2 i 1/2, udovica plemića Leonarda 2, udovica plemića Klementa 1 i 1/2 te župnik 2 porezna dima. Iste godine su u Suhodolu oprošteni od plaćanja poreza od pustih i siromašnih selišta Katarina udovica suca Ivana, Stjepan Makotep, udovica Petra Poljaka, Petar Vragović, Stjepan sin pokojnog Laurencija, udovica Leonarda, Katarina udovica plemića Klementa i suhodolski župnik.

Godine 1453. u Martijanec (koji odgovara današnjem istoimenom selu zapadno od Ludbrega) uveden je kanonik Mihael de Thosowcz, ali su ga uskoro preuzeli međarski plemići Hašagi, Hasadi ili Hagaši. Oni su oko Martijanca postupno okupili više okolnih posjeda.  Martijanec se spominje 1464. godine u sastavu Varaždinske županije.  U Martijancu je 1501. godine zabilježen župnik Andrija.  Emerik Hasadi je 1507. godine držao 75 poreznih dimova u Martijancu, a uz njega je župnik imao 4 dima. Broj dimova se do 1513. godine smanji pa je tada Ivan Hasadi držao 22 , a župnik 2 dima. Godine 1517. Ivan Hasadi (Hasagi) je držao 16, a župnik 2 porezna dima. Iste godine su oprošteni od plaćanja poreza njihova pusta i siromašna selišta.  Martijanec se kao posjed spominje i 1519. godine.  Neposredno uz Martijanec se nalazio posjed Vrbanovec (na mjestu istoimenog današnjeg sela). Njega je 1513. godine posjedovao spomenuti Ivan Hasadi ili Hasagi koji je tada držao 25, a 1517. godine 38 poreznih dimova od kojih su mu tada od plaćanja poreza bila oproštena siromašna selišta.

Uz Martijanec spominje se posjed Egidovec (naselje Egidovec je bilo na području današnjeg sela Madaraševec zapadno od Ludbrega), Čargovec i Poljana koji se prostirao u blizini Martijanca. Najvjerojatnije sredinom XV. stoljeća dio Egidovca i Poljanu su stekli Osvald Othwan i Nikola Madaraš. Njima je te posjede 1465. potvrdio kralj Matijaš Korvin.  Dio tih posjeda su 1477. trebali naslijediti Matija i Lovro od Suhodola, ali su za njih kraljevsku darovnicu dobili vlasnici Martijanca – protonotar i sudac kraljevske kurije Stjepan i njegov brat Mihael Hasadi ili Hasagi. Suhodolski su kao nasljedstvo dobili samo nekoliko kmetskih selišta.  Mihael Hasadi ili Hasagi je 1479.  s Oswaldom Othwanom sklopio ugovor o nasljeđivanju i njegovih dielova u tim selima i selu Čargovcu. Time je osigurao dalje proširivanje posjeda u Martijancu. Dio navedenih sela posjedovali su, međutim nasljednici Nikole Madaraša. Kristofor Madaraš je za te posjedovne dijelove 1503. godine dobio novu darovnicu.  Godine 1507. posjed Egidovec, Čargovec i Poljanu je i dalje držao plemić Kristofor Madaraš koji je posjedovao 11 poreznih dimova. Četiri godine kasnije Kristofor Madaraš je držao 10 dimova koliko i 1517. godine kada su mu od plaćanja bila oproštena njegova pusta i siromašna selišta.