Novo:

Da li nam je trebala “Monografija Čakovca”?

Povijesno društvo Međimurske županije postoji već šest godina i iako djeluje u vrlo skromnim uvjetima, ostvarilo je iznimne rezultate, koji se ponajviše očituju u nakladničkoj djelatnosti i međunarodnoj suradnji. Mnogi su primijetili naš rad i pismeno ga ocijenili, a samo u Sloveniji je izašlo više pozitivno intoniranih članaka o radu društva, među kojima su neki i iz pera eminentnih znanstvenika. Puno pohvala dobili smo i iz Mađarske, Zagreba, a ponajmanje iz samoga Međimurja. Stoga nas je već sama činjenica da nam je prof. dr. sc. Zvonimir Bartolić posvetio čitav broj "Hrvatskog sjevera" trebala razveseliti bez obzira na sadržaj. Osobito to mislimo zato, jer je riječ o jednom od najkvalitetnijih i najplodnijih autora u Međimurju zadnjih desetljeća. Međutim, tekst koji nam je uputio autor članka "Antihrvatski povijesni pamflet nakon 100 godina nagrađen hrvatskim prijevodom" iznenađujuće je nekorektan, pa smo ipak dužni razjasniti neke stvari javnosti radi.

Zid oko logora, visok 3 metra, bio je izgrađen od cigle koju su izrađivali sami logoraši. Okruživao je logor sa zapadne, sjeverne i istočne strane u ukupnoj duljini od 3360 metara. Jasenovac, svibanj 1945. Zid oko logora, visok 3 metra, bio je izgrađen od cigle koju su izrađivali sami logoraši. Okruživao je logor sa zapadne, sjeverne i istočne strane u ukupnoj duljini od 3360 metara. Jasenovac, svibanj 1945.

Činjenica jest da je prijevod “Monografije Čakovca” loš. Koji su razlozi za to? Bio je to prvi prevodilački projekt Povijesnog društva u kojem smo imali vrlo skromna financijska sredstva i još manje vremena da ga napravimo kako treba. Naime, “Monografija Čakovca” izdana je 1905. i ako je trebalo napraviti reprint stota obljetnica izdavanja bila je idealno vrijeme za to. Bio sam urednik knjige, ali, na nesreću, upravo sam u finalnoj fazi realizacije projekta bio na višemjesečnom bolovanju i čitavi projekt došao je u pitanje. U zadnji trenutak, u prosincu 2005., došao sam bolestan na promociju knjige nadajući se da je knjiga dovršena na odgovarajući način. Ispostavilo se da postoje značajne greške u prijevodu i zbog toga ovim putem izražavam žaljenje. Naučili smo lekciju na bolan način i sada nam preostaje jedino obećati da se takav prijevod više nikada neće ponoviti. Od sada pa ubuduće sve prijevode koje će raditi Povijesno društvo raditi će po dva profesionalna prevoditelja, uz hrvatskog lektora i urednički pregled povijesne terminologije. Mnogi su nas usmeno prijateljski upozorili na prijevod i svima koji su to učinili zahvaljujem, kao što zahvaljujem i prof.dr. Bartoliću na pisanoj i vrlo detaljnoj analizi prijevoda. Upućujem sve one koji koriste naš prijevod “Monografije Čakovca” da obavezno pročitaju primjedbe iz “Hrvatskog sjevera.” Ali, kamo sreće da je ta analiza bila sve o čemu je autor članka pisao! Nikada ne bi ni pokušali odgovoriti na kritiku. Međutim, kritika teksta, iako iscrpna, čini se da je autoru članka bila tek povod za neke druge stvari. Kao prvo, on je objavljivanje knjige krajnje ispolitizirao i ustvari tvrdi da se prijevod uopće nije trebao napraviti. Na samom kraju članka napisao je u fusnoti dodatak koji predstavlja upravo tragikomično “brkanje krušaka i jabuka”. Naime, autor je rad Karoly Zrínyija povezao ni manje ni više nego sa djelovanjem “opsjednute” Srpske pravoslavne crkve, Čedomira Višnjića, Save Štrpca, pa čak i Denisa Latina. Treće, obzirom da se baš nikada ranije nije osvrnuo na rad Povijesnog društva niti je ikada došao na neku aktivnost u našoj organizaciji, on je ustvari preko jedne uočene pogreške nastojao obezvrijediti sve što je Povijesno društvo do sada učinilo. Što mu je to trebalo, da napada mlade ljude, kojima može biti djed, pitaju se mnogi? Realno bi od tako iskusnog čovjeka bilo očekivati blagu kritiku i dobronamjeran savjet.

Ipak, da budemo što više konkretni. Povijesno društvo Međimurske županije ne bavi se politikom, već strukom. Ne smatramo svoje susjede za neprijatelje, već se manirom laboratorijskih radnika nastojimo postaviti prema svim povijesnim temama značajnim za Međimurje, a osobito onima, za koje je prošao dovoljan vremenski odmak, računajući i zakonski.  Detalje o razlozima reprinta “Monografije Čakovca” objavio sam u uvodu samog izdanja, a ovdje mogu navesti još neke. Svi autori, koji su do sada pisali o povijesti Međimurja, uključujući i dr. Bartolića služili su se Zrínyjevom knjigom. Štoviše, mnogi su je prepisivali, a nisu čak ni priznavali da su se njome služili. Pa ako je ta knjiga već poznata svim znanstvenicima i inim piscima, zašto je ne bi upoznala i javnost u Međimurju? Osobito iz razloga da se ta knjiga ne bi više zloupotrebljavala. Nadalje, Zrínyjeva monografija jedina je ikada sustavnije napisana povijest grada Čakovca. Tužno, ali istinito. Zar je to krivnja Povijesnog društva osnovanog 2002. godine? Autor članka u “Hrvatskom sjeveru” je 1993. bio urednik reprinta knjige Rudolfa Horvata “Povijest Međimurja” u kojoj je pompozno najavio koje će sve knjige biti tiskane o povijesti Međimurja, pa tako i “Povijest Čakovca”. Naše pitanje glasi –zašto nije napisana ta knjiga, koja je eventualno mogla biti i po političkim ukusima modernog vremena? Prošlo je već petnaest godina od tog obećanja i očito je da takva knjiga nikada neće biti napisana, osim možda od strane Povijesnog društva. Također, iako je Horvatova knjiga pisana hrvatskim jezikom, priređivaču knjige potkrale su se brojne, štoviše, kardinalne pogreške. Prva i osnovna, on uopće nije pouzdano utvrdio kad je knjiga doista tiskana, pa je naveo da je to bilo 1907., a bilo je 1908!  Tako je javnost u Međimurju 2007. obilježavala “100 godina” prve “Povijesti Međimurja”, a oni koji su zaslužni za ovu zabludu samo su mudro šutili. Također, uvod u reprint problematičan je, jer nije naglašeno da je i ta knjiga, kao i Zrínyjeva uglavnom politizirana i poprilično nekvalitetna. Zašto priređivač nije u uvodu naveo da je, na primjer,  dr. Ivan Novak  imao vrlo loše mišljenje o knjizi, koja je se bavi “općim mjestima hrvatske povijesti”, “fragmentarna” je i “beskorisna za Međimurce.” Zašto nije navedeno da je Horvatova “Povijest Međimurja” umnogome odgovor upravo na Zrínyijevu knjigu? I na koncu, uvijek je delikatno reprintirati knjige pisane u ratnim vremenima, pa je pitanje zašto se priređivač nije ogradio od zazivanja Ante Pavelića na kraju iste? Stoga smo dužni postaviti pitanje priređivaču knjige-kakav je njegov stav o Anti Paveliću? Možda je ustvari i pravi cilj tog reprinta bio više politički motiviran, zamišljen kao rehabilitacija NDH kroz isticanje navodnog kulturnog preporoda u tom razdoblju, što je bio program nekih tiskovina devedesetih godina. A prava je istina da cenzura nikada nije bila stroža nego u vrijeme Pavelića, pa je o tome svakako morao razmisliti i Rudolf Horvat kad je 1944. nadopunjavao svoju knjigu iz 1908., koja je doista i trebala poslužiti prvenstveno političkoj, a tek sekundarno i znanstvenoj javnosti. Možda se autor odvažio na reprint Horvatove knjige, umjesto da napiše vlastitu, iz jednostavnog razloga jer sam ne bi mogao pisati korienskim pravopisom?

Kad već nije imao vremena ostvariti svoje obećanje o pisanju povijesti Čakovca i Međimurja, zašto nam onda autor članka barem ne pomogne da popravimo ono što je on propustio. On ne piše o povijesti Međimurja, ali zato cijeli broj “Hrvatskog sjevera” posvećuje Povijesnom društvu. Ispada da se Povijesno društvo ne radi, autor ne bi u svojem časopisu imao o čemu pisati. Kritizirati, i osobito proskribirati, je lako, ali nas znanstvenika i osobito povjesničara u Hrvatskoj i Međimurju tako malo ima, da bi već i tog razloga trebali razvijati neku solidarnost. Ako je povremeno netočan prijevod arhajskog mađarskog jezika tako veliki problem u “Monografiji Čakovca” što bi onda tek trebali reći za brojne knjige, napose monografije, objavljene na suvremenom hrvatskom jeziku, koje su već gramatički na nivou osnovne škole? Mogli bi jedni drugoga “gaziti” i “ismijavati” u beskonačnost. Ali, ostaje pitanje da li je to konstruktivan ili destruktivan pristup razvoju ideja i misli. Samog autora i njegov “Hrvatski sjever” mogli bi itekako prekoriti po pitanju jezika. On svoju publikaciju zove časopisom za književnost, kulturu i znanost, što je vrlo nesuvisla konstrukcija, jer je književnost sastavni dio i kulture i znanosti. Urednička oprema časopisa je loša. Pazite ovu najavu članka: “Je li hrvatski književnici vjeruju ili ne vjeruju, svojim su doživljajima i iskustvom potvrdili da je Bog temeljno ljudsko pitanje”. Ne znajući što je pisac želio reći pretpostavljam da je smisao ove rečenice ovakav: “Bez obzira vjeruju li hrvatski književnici ili ne, svojim doživljajima i iskustvom priznaju da je Bog temeljno ljudsko pitanje”, pa se to moglo i daleko jasnije reći.  Što se tiče članka u kojemu se bavi nama, u samom naslovu autor piše “nagraden” umjesto “nagrađen”, što je neoprostivo. Zatim u tekstu griješi nebrojeno puta. Na primjer, piše zarez gdje nije potrebno (npr. ispred veznika  jer), a tamo gdje je nužan izostavlja ga (npr. umetnuta zavisna rečenica). Griješi u upotrebi navezka jer se iz stilskih razloga na kraju određenih oblika riječi dodaje navezak a, no autor ga nebrojeno puta ispušta (npr. mađarskoga jezika, a ne mađarskog jezika). Velika je pravopisna (i morfološka) pogreška kad umjesto imenice svjetlo piše pridjev svijetlo (“… još uvijek čekaju svijetlo dana…” – str. 51.)  Često je i stilski nepotrebno ponavljanje (“Potisnute su agresivnim pseudopučkim tvorevinama, velikim dijelom i zbog toga što su u najvećem dijelu danas nedostupne širem općinstvu.) – str. 51.) Griješi u pisanju  priloga – umjesto izdaleka piše iz daleka (“… registar imena ni iz daleka nije potpun.” – str. 51.). i upotrebi veznika – upotrebljava sastavni veznik niti tamo gdje bi trebalo upotrijebiti sastavni veznik ni (npr. “…moglo se dogoditi da se pojavi knjiga koju niti Horthyjev okupatorski režim ne bi objavio.” – str. 52.). Autor enklitike potpuno pogrešno stavlja na mjesto proklitika (npr. “… a posebnu ulogu u tomu je trebao igrati Čakovec“; ili: “Ugarski sabor je vršio pritisak…” – str. 52. i str. 53.) i nepotrebno piše velika slova (“…ponikao je u Međimurju lijepi broj hrvatskih kulturnih društava, zborova i Seljačkih sloga…” – str. 56.). Nadalje, prijedlog unatoč u rečenici uvijek otvara mjesto dativu, a ne genitivu (umjesto unatoč zabrane treba unatoč zabrani – str. 56.). Prijevodi imena tipa Lajos u Ljudevit su besmisleni (str. 57.), a pisanje mađarskih imena svakako zahtijeva korištenje apostrofa, kao što i hrvatski jezik zahtijeva pisanje kvačica. Tako se ispravno piše Zrínyi, a ne Zrinyi. Zatim, u 3. licu jednine perfekta treba upotrijebiti krnji perfekt, odnosno bez pomoćnoga glagola (“…također se je oglašavalo bubnjem.” – str. 58.). Toliko o gramatičkim greškama, a stilskih grešaka autor je pak napravio toliko puno da ih doista ne bi imali prostora sve pobrojati čak ni kad bi to htjeli. Nije li zato pretenciozno da autor koji se tako teško snalazi s hrvatskim jezikom proziva nekoga za nepismenost, a sve pod krinkom predstavljanja sebe kao tumača “državotvornog hrvatstva”. I što bi bilo da sad, u stilu autora, na kraju ovog odgovora napišem da je cinično da se “državotvorni” časopisi objavljuju u crvenoj boji istovremeno kad se po školama promovirala “zloglasna” slikovnica “Crveni medo”?

Obzirom na sve navedeno vidljivo je da se u članku na koji odgovaramo ne radi o finoj znanstvenoj kritici, već o kritizerstvu i osobnoj promociji, pa stoga. nemamo namjeru dalje polemizirati s autorom članka u Hrvatskom sjeveru. Ako se on želi dokazivati kao autoritet po političkim pitanjima neka kao 2000. osnuje listu za izbore, pa neka ponovno provjeri što javnost misli o njegovim političkim stavovima. Ako se, pak, želi “pomladiti” komuniciranjem s članovima Povijesnog društva, neka nam se javi za jedan normalan radni sastanak, pa ćemo našom energijom uz njegovo iskustvo napraviti nešto korisnije za Međimurje od ustvari nepotrebnog polemiziranja putem tiska.

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*