Prvi svjetski rat je završio te je u svijetu zavladala euforija. Moda predstavlja odraz svega što se događa oko nas pa je tako i na novu slobodu moda odgovorila promjenama. Haljinama je pao struk do razine kukova te su prestale pratiti liniju tijela. Novi trend je težio k jednostavnosti pa su tako primjerice prsluci bili jednostavno oblikovani sa samo nekoliko bočnih šavova ili nabora na ramenima. Na početku novog desetljeća rubovi suknji su se pojavili iznad gležnja, a u samo tri godine, duljine suknji popele su se na tada neviđene visine.

Izrezi oko vrata većinom su bili jednostavni okrugli ili “V” izrezi. Rukavi su bili dugi i ravni ili u obliku zvona. Haljine su bile jednostavnijeg kroja te se na nekim haljinama pojavio i remen na bokovima, ali i u tom slučaju, haljine su padale u ravnoj liniji. Od tkanina se je koristila lagana svila, šifon, mekani baršun, laganija vuna i mekani pamuk. Detalji na haljinama prevladavali su na površini, a koristio se vez, meke pletenice ili perlice za večernji izgled pa i manipulacije s tkaninama kao što je naborano šivanje na mašinu ili štirkanje. Na plesnim podijima posebno su bile popularne prozirne i polu-prozirne haljine s pripadajućim gaćicama.

Razdoblje oko 1920.-te godine naziva se još i  “era laskanja” (engl. flapper era). Do 1926. rubovi haljina nastavili su svoj skandalozan uspon i stigli do koljena. Nizak struk i dalje je uživao popularnost, ali su i suknje i prsluci postali sve složeniji zahvaljujući šavovima, kružnim volanima i lepršavim materijalima. Počeli su se pojavljivati ukrasni šalovi, kontrastne tkanine i slojevi te ručno nizanje perlica koje je iziskivalo puno vremena i novca, ali je bilo iznimno popularno (posebno za plesne haljine).

Duljine suknji, koje su neki smatrali nepristojnima, pripitomljene su modnim kolekcijama iz 1928./1929. godine, dok su asimetrični rubovi haljina (duljina haljine na prednjem dijelu je do koljena, a na leđima je dulja) svojom pojavom najavili dulje rubove u razdoblju 1930-tih godina. Struk se postupno podigao na razinu koju mu je priroda namijenila.

Dizajneri 20-tih godina su bili: Patou, Molyneux, Chanel, Boue Souers, Louiseboulanger, Augustabernard and Vionnet. Zagreb je 20-tih godina također reagirao na svjetske trendove te se okarakterizirao kao grad slobodnih žena. Zagrepčanke tog razdoblja prigrlile su žensku emancipaciju te vjerno slijedile europske trendove u modi i životnom stilu. U “ludim 20-ima”, kako se često naziva ovo doba (doba art decoa), žene su skratile suknju, odrezale kosu, počele pušiti (često i lule), nositi bubikopf frizuru, a s rezanjem kose odbacile su i stari svjetonazor te postale promotori novog duha vremena.

Mnoge dame su se odrekle elegantne, skupocjene odjeće te se ogrnule muškim jaknama. Žene su prihvatile i smoking i muške svilene pidžame širokih nogavica koje su nosile na plaži i kod kuće, a one smjelije i na ulici. Smoking kao senzacija nove mode predstavljen je u časopisu Svijet 1926. godine. Uz mijenjanje životnog stila 20-ih godina počinje i opća holivudizacija, te opčinjenost ženskom ljepotom i sve popularnija natjecanja za miss.

Takozvani fenomen “garçonne” najavljivao je mobilnost, brzinu i funkcionalnost novoga stila života, a ujedno je predstavljao ženu kao glavnu potrošačicu novoga doba. Može se zaključiti da su u razdoblju art decoa procvali modni saloni te je rođena nova, smjela žena i izgledom i ponašanjem.