Miroslav Herceg, dipl.ing., građevinski stručnjak. Rođen je 10. ožujka 1929. u Prologu kod Ljubuškog. Godine 1935. s roditeljima preselio u Babinu Gredu, gdje završava pučku školu. Nižu građansku školu završio u Županji za vrijeme rata. Sa 16 godina, s grupom prijatelja,  povlači se pred partizanima (travanj-svibanj, 1945.) u Zagreb, pa sve do Bleiburga. Na križnom putu išao od Bleiburga do Apatina, praćen partizanskom stražom i usputnim ubijanjem Hrvata po njivama i kanalima, a onda kao maloljetnik pušten kući, lipnja 1945.

U vinkovačku gimaziju došao sa 17 godina nakon preživjelog “križnog puta” (1946.) u V. razred (sadašnji prvi). Uključio se u tajnu gimnazijsku i učeničku organizaciju “BAH” koja je za republičke i lokalne izbore 1946. pisala razne antidržavne parole i letke, kao što su: “Hrvatski narode, dolaze izbori! Dolje Tito izdajica svoga naroda! Dolje FNRJ robijašnica svih Hrvata!” i druge predizborne parole. Među ostalima u grupi, otkriven i osuđen 1947. od Okružnog suda u Slavonskom Brodu na robiju s prisilnim radom od 2 godine i gubitak političkih prava 1 godinu. Kako je tada bio punoljetan, kaznu je počeo robijati u Lepoglavi, prebačen na izgradnju pruge Šamac-Sarajevo, zbog dobrog vladanja pušten uvjetno, te se vraća u Babinu Gredu roditeljima. Nešto kasnije, dozvoljen mu je nastavak školovanja u Osijeku  u Srednjoj tehničkoj školi – građevinski smjer.

Nakon završetka srednje škole i vojske, radi kao tehničar na HC “Jablanica”. Sarajevski “Energoinvest” ga šalje 1954. na  Tehnički fakultet u Zagreb (Građevinski odjel) koji završava 1961. Zatim radi “na terenu” na izgradnjama HC “Trebinje”, “Dubrovnik” i “Rama” kao pomoćnik glavnom inženjeru za izvođenje radova.

Nakon “odrade” stipendije “Energoinvestu” prelazi u Zagreb 1970. u “Industrogradnju”, pa “Hidroelektru”.  S “Hidroelektrom” vodi radove na HC na Dravi: “Čakovec”, “Varaždin” i “Dubrava”. Glavni je inženjer za izgradnju NE “Krško”. Godine 1981. prelazi u “Ingru” s kojom gradi bolnice i poliklinike u Rusiji, Alžiru i Keniji.

Zadnje godine svoga rada (u Domovinskom ratu), radi u Vladi RH (Šarinićevoj) kao direktor Agencije za obnovu. Sada je u mirovini i živi u Zagrebu.