Mirko Stanić, dipl.ing., elektroinženjer, kapetan. Rođen je 15. lipnja 1922. u Vinkovcima u židovskoj obitelji, prijašnje prezime Schlesinger. Obitelj Stanić je izgradila vilu u kojoj je danas Zavod za zapošljavanje. U rodnom gradu je završio pučku školu i gimnaziju 1940. Odlazi na studij elektotehnike u Beograd na Tehnički fakultet. Zbog prvih jugoslavenskih antižidovski propisa u Beogradu, (dobri odnosi kneza Pavla Karađorđevića i Hitlera) nije mogao upisati drugi, proljetni semestar. Otac dr. J. Stanić ga s tetkom Ružicom Ornstein i njezinom djecom šalje u Palestinu početkom 1941. Kada se u Palestini od novih izbjeglica i useljenika pročulo za ratna događanja u Europi, a sa roditeljima i sestrom je izgubio svaki kontakt, Mirka Stanića nije nitko mogao zaustaviti da se prijavi kao ratni dragovoljac u «Židovsku brigadu iz Palestine» koja je ratovala u sklopu britanske vojske u Sjevernoj Africi. Sudjelovao je u oslobađanju Italije. Nakon savezničkog dogovora u Teheranu (k.11.1943.) i priznanja Titovih partizana kao saveznika, te susreta Churchilla i Tita u Napulju (s.1944.), Mirko Stanić prelazi u partizane, te sudjeluje u završnim ratnim borbama u Jugoslaviji krajem 1944. nadajući se da će tako najprije doći do Vinkovaca, kuće, roditelja i sestre. Bio je referent za vezu I. tenkovske brigade, Prve armije u sklopu JA, koju su Nijemci zaustavili na Srijemskom frontu krajem 1944.

Nakon proboja Srijemskog fronta, 12. travnja 1945. i prolaska JA kroz Vinkovce 13. travnja, Mirko Stanić je došao do kuće koja je bila sva opustošena, a od obitelji nije mogao nikoga zateći jer su mu svi stradali u logoru.

Godine 1948. je demobiliziran, nastavlja studij elektrotehnike u Beogradu koji će dovršiti u Izraelu. Odselio se sa ženom i sinom u Izrael 1951. Živio je u Bat-Jamu pored Tel-Aviva gdje je radio kao elektroinženjer. Posljednjih 18 godina života proživio je bolestan. O svojima i Vinkovcima više nije pričao. Umro je 16. travnja 1976. godine u Bat-Jamu, Izrael.