Novo:

Mikrofonom kroz 20. stoljeće (o web stranici Audio i Foto arhivi Simić)

Dok su pisani, slikovni, pa i video materijali standardni i nezaobilazni povijesni izvor za svakog povjesničara, dotle su oni zvukovni vrlo često zanemareni. Ili su manje dostupni ili se smatraju manje atraktivnima. Ipak, kako internet odavno uklanja razne barijere, pa tako nedostupno ili teško dostupno postaje preko noći dostupno, takva vrsta opravdanje više nije nešto što bi valjalo uvažiti. U svijetu već odavno postoje čitave viralne audio arhive. Tako danas  nikakav problem ne predstavlja, kroz svega nekoliko klikova, doći primjerice do velikog broja digitalizitanih snimaka i telefonskih razgovora iz ureda američkih predsjednika Kennedyja (www.jfklibrary.org) ili Nixona (www.nixontapes.org). Na stranicama Wilsonovog centra (točnije pripadajućeg Kennanovog instituta čiji je cilj istraživanje ruskih tema) sakupljena je zanimljiva zbirka zvučnih inserata iz rusko-sovjetske povijesti 20. stoljeća (https://www.wilsoncenter.org/collection/kennan-institute-russian-history-audio-archive). Također, na stranici www.archive.org dostupna je velika količina najrazličitijeg, pa i zvučnog, arhivskog materijala iz raznih dijelova svijeta itd. Ovakvih primjera moglo bi se naći još mnogo.

Audio i foto arhiv Simić

S druge strane, na našim prostorima situacija glede široke dostupnosti i digitaliziranosti takve vrste izvora ne izgleda bajno. Veliki dio tog tipa gradiva dostupan je u arhivima i specijaliziranim čitaonicama po principu „utorkom i četvrtkom od 9 do 12“ itd., što već samo po sebi djeluje ograničavajuće, pa i odbijajuće. Postoji ipak već neko vrijeme jedna internetska stranica koja predstavlja malu, ali itekako spomena vrijednu i značajnu iznimku, a koja se može pronaći na adresi www.audioifotoarhiv.com. Stranica koja je time vrijednija što ne predstavlja dio sustavnog rada i brige kakve organizacije ili institucije već je u cijelosti projekt jednog jedinog čovjeka, dugogodišnjeg novinara, radijskog urednika i voditelja Dragana Simića iz Beograda.  On je kroz svoju višedesetljetnu karijeru, posebno kao urednik dokumentarnog programa Radija Beograd, sakupio impozantnu količinu materijala, razgovora, intervjua, svjedočanstava, reportaža, često popraćenih i slikovnim prilozima. Tako zainteresirani za povijest obiju Jugoslavija, Drugi svjetski rat, ratove 90-ih, tranziciju, mnoge druge teme od općeg i specifičnog interesa vezane za društvenu, kulturnu i oralnu povijest, ovdje imaju priliku pronaći mnogoštošta za sebe. Ono što u čitavom materijalu, pored povijesne relevantnosti, predstavlja zajednički nazivnik je vidljivi i originalni Simićev autorski biljeg, sposobnost da se, u većini slučajeva, iz teme i sugovornika izvuče esencija i da zvučne slike poprime značaj vrijednih i autentičnih svjedočenja. No koliko god, čak i letimičnim uvidom u sajt, može fascinirati količina i širina materije, toliko s druge starne blagu jezu izaziva spoznaja da bi sve to bez jednog iznimnog osobnog angažmana i entuzijazma, s vremenom ostalo zaboravljeno, nedostupno i vjerojatno uništeno. Ovako, u zvuku i slici, kroz mnoge znane i neznane likove, sačuvan je dobar dio 20. stoljeća na ovim prostorima.

Naposljetku, od ne manjeg značaja je i činjenica da autor svoju stranicu nastavlja konstantno nadopunjavati i nadograđivati, i to na dva načina. S obzirom da, kako mi je sam posvjedočio, posjeduje veliku arhivu raznih nesortiranih vrpca, traka, snimaka, svako toliko prisjeti se mnogih poslova na kojima je radio, čak desetljećima unatrag, i ono što iskopa, a procijeni vrijednim, nastoji prebaciti u digitalni oblik i ovjekovječiti u internetskom prostoru. No i pored toga, on, premda već u mirovini, i dalje periodično stvara nove materijale. Pritome, nisu mu strani ni česti posjeti Zagrebu. U sklopu stranice postoji i tzv. „hrvatska sekcija“ u kojoj se može pronaći niz sugovornika iz suvremenog političkog, društvenog i kulturnog života kao što su Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Budimir Lončar, Žarko Puhovski, Nenad Prelog. Sa svima njima razgovori su snimljeni u novije vrijeme, ali nema sumnje da će i oni jednom postati, a dijelom su to već i sada, svojevrsni povijesni izvori i svjedočanstva vremena.

Zbog svega navedenoga za poželjeti je da se život ovog virtualnog zvučnog svijeta nastavi. Radi se o nekomercijalnoj stranici, koja, ističe se, spada u domenu nematerijalne kulture, te se kao takva može pomoći donacijama. No kako mi je autor iskreno kazao: „One koji imaju para sve ovo ne zanima, a one koje zanima ti nemaju para, pa ih ja nemam ni srca tražiti.“ Naravno, valjalo bi oko svega toga povesti sustavniju, institucionalniju brigu. Ovako, kao i mnoge stvari u nas, sve je stavljeno na leđa pojedinaca, entuzijasta koje često uzimamo zdravo za gotovo, ne očekujući da se u žaru entuzijazma može i sagorjeti.

No važnije je, ipak, da se na kraju održi jedan drugi moto, uzet i kao svojevrsni credo čitavog  sajta, a koji sugerira prostor slobode, otvorenosti, ali i oprez:

Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u riječ i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti…

Ivo Andrić, iz priče „Alipaša“

Marino Badurina
About Marino Badurina (5 Articles)
Diplomirao povijest/hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

1 Comment on Mikrofonom kroz 20. stoljeće (o web stranici Audio i Foto arhivi Simić)

  1. Karmen Perkovic karmen // 15/05/2017 at 00:45 // Reply

    Korisni i vrlo zanimljivi linkovi.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*