Dr.sc. Marko Japundžić, fra, svećenik, teolog, filolog. Rodio se u Drenovcima 10. veljače 1914. Pučku školu svršio u rodnom selu. Gimnaziju upisao u Brčkom, prešao u vinkovačku Gimnaziju krajem dvadesetih, nastavio u Zagrebu, završio na Krku 1932. u redovnom vremenu. Studira teologiju u Zagrebu, završava 1940., kao kapelan upisuje slavistiku na Filozofskom fakultetu, rat provodi oko Zagreba kao svećenik fratar. Godine 1951. je u Rimu na Papinskom istočnom institutu gdje doktorira na temu: Mateo Karaman (1700-1771) Arcivescovo di Zara. Kako su mu interesi duha veći nego kod običnog čovjeka, diplomirao je još arheologiju, redovničko pravo i paleografiju na Papinskim školama.

Nakon brojnih škola i zvanja ostaje u Rimu na različitim službama pri Katoličkoj crkvi, od 1960. je u hrvatskoj sekciji Radio Vatikana, u pripremi je Drugog vatikanskog koncila (1962-1965), član je povjerenstva za istočne crkve i obnovu liturgijskih knjiga Ukrajinske katoličke crkve. Svoj dugi boravak u Rimu oplodio je brojnim knjigama značajnim za hrvatsku kulturu, književnost i znanost. Jedan je od naših najboljih poznavatelja glagoljice. Zastupnik je teze da je glagoljica nastala prije Ćirila i Metodija i da su na ove današnje prostore Hrvati došli kao kršćani sa ustrojenim crkvenim bogoslužjem i glagoljicom. Važnija djela su mu. Opis slavenskih rukopisa u Vatikanskoj biblioteci (Sofija, 1985), Tragom hrvatskog glagolizna (1995). Umro je u Zagrebu 6. veljače 2000. godine