Novo:

Malo ledeno doba

Zimski krajobraz

Promjene klime djeluju na drveće, tokove voda, rast biljaka, na životinje kao i na ljude. Između 15. i 18. stoljeća u svijetu je od obrađivanja zemlje živjelo 80 do 90 % ljudi. Iz ritma, kvalitete, nedovoljne berbe i upravljanja čitavim materijalnim životom proizlaze nagli udari promjena klime. Neke od tih promjena se otkrivaju posvuda u isto vrijeme. Još se u 14. i 15. stoljeću zbilo opće hlađenje sjeverne Zemljine polutke. To hlađenje se u literaturi naziva malo ledeno doba.

Nestanak engleskih vinograda i grenlandskih naselja

Zahlađenje, odnosno malo ledeno doba je trajalo otprilike između 1430. i 1850. godine, a najhladnije je bilo oko 1550. i 1700.-1850. godine kada se u Europi javio niz hladnih zima. Brojni su se ledenjaci spustili najniže, poslije posljednjeg virmskog glacijala i na toj su se visini održali sve do kraja 19. stoljeća kada su se počeli naglo povlačiti. U tom je razdoblju led zatvorio neke alpske prijevoje. U arktičkim se krajevima proširila površina zaleđenog mora, povećavao se broj zima kada se zaleđivala Temza, brojni su posjedi u Alpama, Norveškoj i Islandu bili napušteni itd. U 16. su stoljeću nestale vikinške kolonije na Grenlandu i vinogradi u Engleskoj.

Prije početka “malog ledenog doba” bilo je razdoblje relativno viših temperatura koje je počelo oko 1400. godine. Prije toga, između 1200. i 1400. godine barem je u Europi bio period izrazite labilnosti klime, kada su se izmjenjivale brojne poplave i katastrofalne suše, vrlo hladne i vrlo blage klime.

Malo ledeno doba je počelo pomalo i neprimjetno s povremenim žestokim zimama, a početkom 16. stoljeća je nastupilo pogoršanje u obliku pretežno vlažnih ljeta i hladnih, dugih zima. Kao ishod tih promjena prosječna godišnja temperatura je pala za oko 1-1,5°C. To je prouzročilo nestajanje šuma u višim predjelima.

Iz ovog perioda postoje podaci o primjeni razine Kaspijskog jezera, što je bila posljedica klimatskih promjena. Krajem 16. stoljeća je trend razine Kaspijskog jezera bio u padu, da bi najnižu razinu doživio oko 1600. godine. Razina je počela rasti početkom 17. stoljeća da bi prvi vrhunac bio oko 1660. godine. Tada je nastavljen pad do oko 1720. godine. Ovi podaci nam mogu ilustrirati činjenice da unutar razdobolja malog ledenog doba odnos između pretežno niske temperature i razine Kaspijskog jezera nije bio jednostavan jer su se povremeno javljale izuzetno vlažne i izuzetno suhe godine ili kraća razdoblja od nekoliko godina.  Tako možemo vidjeti da klima tijekom malog ledenog doba nije bila ujednačena.

Spoznaje o zahlađenju kroz stihove

Iako za sjeverne hrvatske krajeve nemamo direktne podatke o klimi i vremenu mogu nam poslužiti zapisi s jadranskog prostora. Zimu je godine 1404. u svom ljetopisu opisao zadarski plemić Pavao Pavlović. On je zabilježio da je u proljeće 1404. godine došlo vrlo malo lastavica te da su one izvele mlade samo jedanput, a ne dva puta kao inače i otišle su preko mora više dana ranije nego obično. Isti kroničar piše da se te godine nije pojavila nijedna mala ptičica, kao što su vrapci i slično, a cijelo su ljeto trajale preko mjere namnožene muhe i vrlo malo buha. Iduće su zime bile velike suše pa se na jadranskom prostoru voda u cisternama jedva mogla skupljati. Od dana Sv. Lucije u prosincu su gotovo sto dana neprekidno vladali sjeverni vjetrovi s vrlo oštrim i neobičnim hladnoćama, najdublji snjegovi i ogroman led i po bokovima planina i u primorju, tako da su mnoge luke i obale bile dosta široko zaleđene po našim otocima, a također i u primorju.  Krajem ožujka je pala nekakva magla, a gotovo istoga dana su se mnogi i različiti ljudi obaju spolova razboljeli sa silnim kašljem, glavoboljom i groznicom. Međurim malo je ljudi umrlo od te bolesti, a oni koji su podlegli bili su većinom veoma stari.

Za poznavanje vremenskih prilika na širem panonskom prostoru  može nam korisna biti pjesma Janusa Pannoniusa “U smrt majke Barbare” nastala 1463. godine. Zanimljivi su na str. 12. stihovi 35-36. u kojima se pjesnik obraća mjesecu prosincu “Ti gradiš Turcima, koji bijesno posvuda pustoše,/Ledena mostove preko rijeka, da lako prelaze.” Taj podatak pokazuje kakva je zima mogla biti tijeko mjeseca prosinca.

Znakovito je spomenuti da je 1490. i 1594. godine Jadransko more kod Venecije bilo zamrznuto. Tijekom 1607. i 1608. godine trajala je velika hladnoća u Španjolskoj, a u Padovi je pao visoki snijeg.

Smrznulo se vino u bačvama

Zamrzavala se i rijeka Mura, pogotovo 1577. i 1578. godine. Tih je godina zbog dugih i hladnih zima situacija postala gotovo nepodnošljiva jer je zamrzavanje rijeke Mure omogućavalo svakodnevni prolaz Osmanlijama koji je bilo nemoguće čuvati. U ovoj regiji najduže i najhladnije zime su se tijekom 16. stoljeća dogodile od oko 1575. do oko 1583. godine. No treba istaknuti da su zime krajem 16. stoljeća bile znatno hladnije od onih u prvoj polovici istog stoljeća. Posljedice malog ledenog doba bile su zamrzavenje rijeka, jezera i močvara do debljine po kojima su se slobodno mogle kretati vojne postrojbe.

Kanonici kaptola na Krku zabilježili su 1616. godine: “jenvara dan 21 pade velik snig po vsuda i na otoci”, a 1620. godine je zabilježeno da se “služeć misu od kuventa i smarznu se S.ta karv u kaleži… i potli se smrzavaše vsaki dan. Posahnuše… i vino u bačvah se smrznuše.” Velika zima je bila na Krku zabilježena i 1621. godine kada “učini se tolika stid da se vino u bačvah smarzivaše. I mnoga drivja pozebnu… I ja to teško zapisah zač ne mogah od zimi”.

Zrinski i klimatske promjene

Namjere Nikole Zrinskog vezane uz utvrđivanje i opskrbnu utvrde Novi Zrin je otežavala izuzetno jaka zima, kada je veliki snijeg još 1662. godine zameo sve putove te se uslijed snijega porušilo mnogo krovova kuća. Također su vukovi, prodirući iz šuma na putove, napadali ljude.  Takva zima, koliko je za sada poznato, nije bila zabilježena nekoliko godina prije ni poslije.  Evlija Čelebi je 1660. godine prigodom boravka kod Nikole Zrinskog da je Međimurje jedna “… studena zemlja…”.

Općenito je 1709. godine bila jako hladna zima na Jadranu, u srednjoj Europi i Britaniji. Makarski ljetopisac fra Nikola Gojak je 1755. godine spomenuo hladnoću koja se dogodila još 1709. godine: “bi bura i snig i sve se smarze i bi velika studen i led ali brez vode zlo i tako slidi vas misec led veliki da se i more smarze i vode žive i vino i rakija niti je ovaki led bijo nego li del 1709.”

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (89 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.