Kako je obitelj Turoczy dobila Ludbreg? Godine 1451. Ludbreg je posjedovao Juraj Čuz, sin Ivana. On je 1452. dio ludbreških posjeda založio Andriji Orahovičkom.  U založeni dio posjeda naselio se 1452. zajedno s Andrijom Orahovičkim i njegov zet Benedikt Turoczy koji je odmah ostvario utjecaj na neoženjenog i vjerojatno bolesnog Jurja Čuza Ludbreškog. Juraj je 1456. potvrdio Benediktu Turoczyju i njegovoj supruzi Ani posjed založenog dijela vlastelinstva jer je u međuvremenu umro Andrija Orahovički. Još iste godine Turoczy je uspio nametnuti Jurju ugovor o međusobnom nasljeđivanju. taj je ugovor naredne godine potvrdio kralj. Ugovorom o međusobnom nasljeđivanju Benedikt Turoczy je pokušao osigurati posjedovanje čitavog vlastelinstva jer se očekivalo da će bolestan Juraj Čuz, koji nije imao muške nasljednike, uskoro umrijeti. Prema važećim pravnim propisima njegovi su se posjedi tada trebali vratiti kraljevom fisku. Strana osoba mogla ih je naslijediti samo na temelju ugovora o međusobnom nasljeđivanju koji je potvrdio kralj. Nije dovoljno jasno zbog čega je Juraj Čuz Ludbreški na samrti pokušao raskinuti ugovor s Benediktom Turoczyjem, a vjerojatno se nastojao osloboditi njegova skrbništva. Svojom posljednjom voljom iz 1461. Juraj je sve svoje posjede predao Janu Vitovcu i njegovim sinovima. Nakon smrti Jurja Čuza Vitovci su sudskim putem zatražili vlastelinstvo, ali kralj Matijaš Korvin više nije želio jačanje Vitovaca koji su se pridružili velikaškoj oporbi. Ludbreg je zajedno sa ludbreškim vlastelinstvom na kraju dosuđen Benediktu Turoczyju, a kralj Matijaš Korvin mu ga je 1464. godine potvrdio zasebnom darovnicom. Benediktov sin Juraj dobio je za Ludbreg i Svinušu 1468. godine novu darovnicu kojom su se Turoczyji utvrdili kao vlasnici.

Tweet

Trgovište Ludbreg

Trgovište (oppidum) Ludbreg se spominje prvi puta u oporuci Jurja Čuza iz 1461. godine. Početkom XVI. stoljeća ludbreško je trgovište išlo u red većih gradskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Njemu je na ludbreškom vlastelinstvu pripadalo oko 20 % poreznih dimova, a prema tome u njemu je živjela približno petina podložnika ili barem poreznih obveznika. Stanovnici ludbreškog trgovišta činili su krajem XV. i početkom XVI. stoljeća posebnu skupinu podložnika. Vlastela su im priznavala status građana (cives), iako su oni i dalje bili feudalni podložnici. Trgovišta su mogla izabirati svog suca i osnivati općine koje su uživale široku autonomiju. Sloboštine pojedinih trgovišta bile su regulirane posebnim poveljama. Takva se povelja za Ludbreg nije sačuvala, ali se položaj njegovih građana nije mogao bitno razlikovati od položaja stanovnika sličnih naselja.

Ludbreški posjednici

Godine 1495. Franjevci u Ludbregu su posjedovali 4 porezna dima.  Iduće godine spominje se ludbreški kaštel.  Ludbreg se također spominje 1500. godine.  Godinu dana kasnije u Ludbregu se spominju četiri svećenika: Mihael koji je bio župnik i vicearhiđakon, Stjepan koji je vjerojatno bio u miru, Andrija iz Rasinje i Blaž “de Rachcha”.  Godine 1507. župnik je posjedovao 2 porezna dima, a u trgovištu je Bernard Turoczy držao 43 porezna dima. Vlastelinstvo se dijelilo na Gornju Provinciju koja je imala 78 i na Donju Provinciju u kojoj su popisana 73 porezna dima. Franjevci su držali 4 dima.  Ludbreg se spominje 1508. godine.  Gornja Provincija je 1513. i 1517. godine imala 88, a 1520. godine ukupno 86 poreznih dimova. Donja Provincija je 1513. godine imala 75, 1517. – 78, a 1520. godine 77 poreznih dimova. U trgovištu su 1513. godine popisana 43 porezna dima, 1517. broj dimova je pao na 42, a 1520. godine popisano je 40 dimova (i 2 siromaha).

Isusova krv u Ludbregu

Na razvitak ludbreškog trgovišta odigralo je ulogu i proštenište nastalo početkom XV. stoljeća na temelju vjerovanja u događaj iz 1410. godine kada se u ludbreškoj crkvi Presvetog Trojstva vino pretvorilo u Isusovu krv pa je ludbreški vlastelin Ivan Čuz utemljio zasebnu plebaniju u čast Kristove Krvi. Na to se proštenište počelo okupljati okolno stanovništvo. Slična prošteništa u srednjem vijeku nisu imala samo religioznu funkciju. Na njima se istovremeno vršila razmjena dobara, te su se mnoga razvila u velike sajmove. Papa Leon X, je 14. travnja 1512. posebnom bulom potvrdio ludbreško proštenište i ujedno podijelio oproste svima koji na Tijelovo, Malu Gospu i blagdan Sv. Tome posjete ludbrešku crkvu i poklone se njenoj relikviji. Ti su dani postali dani ludbreških sajmova.

Stara naselja u okolici Ludbrega

Na području ludbreškog vlastelinstva 1464. i 1468. godine postojalo je 27 sela i naselja: Siget (odgovara današnjem Sigecu sjeveroistočno od Ludbrega), Globoki (odgovara današnjem Globočecu jugoistočno Ludbrega), Zagune (to bi bilo današnje selo Segovina južno od Ludbrega), Poljanci (današnje selo Poljanec zapadno od Ludbrega), Černoglavec (nestalo naselja na području kojega je današnja šuma Crnoglavec južno od Ludbrega), Hrasti (to bi bilo današnje selo Hrastovsko zapadno od Ludbrega), Podgrađe (odgovara trgovištu Ludbreg), Serafinovec (nestalo naselje u okolici Ludbrega, izgleda da se kasnije spominje kao Šeratinovci, naselje se nalazilo najvjerojatnije oko današnjeg sela Apatija), Pongračovec (nestalo naselje), Kordušovec (nestalo naselje),  Junošovec (nestalo naselje, godine 1598. spominje se pod imenom Ivanušovec, a danas je to dio naselja Ludbreg oko nekadašnjeg groblja i srušene kapele Sv. Ivana), Dujmovec (nestalo naselje), Lonka (možda odgovara današnjem selu Luka sjeverozapadno od Ludbrega, premda postoji mišljenje da se uz Lonku nalazio kaštel koji je porušen 1471. ili 1491, te da se Lonka nalazila između današnjih sela Sveti Petar i Lunkovec istočno od Ludbrega), Viškovec (nestalo naselje), Struga (odgovara današnjem istoimenom selu sjeverno od Ludbrega uz rijeku Dravu), Preles (odgovarao bi današnjem selu Priles sjeverozapadno od Ludbrega), Kiletinec (nestalo naselje), Brezovec (nestalo naselje), Obrankovec (odgovara današnjem istoimenom selu sjeverozapadno od Ludbrega), Jazvinec (nestalo naselje), Gregorovec (to je naselje  nestalo), Selnik (odgovara današnjem selu sjeverno od Ludbrega), Slokovec (odgovara današnjem naselju Slokovec sjeveroistočno od Ludbrega), Novakovec (nestalo naselje), Sveti Đurđ (na kojem je samostalni župnikov posjed),  Apatija (odgovara današnjem istoimenom naselju istočno od Ludbrega) i Čremošno (nestalo naselje).