Tweet

Kako mi nije dostupan portret Louise Reichardt, a upitno je i da li postoji, predstavljam portret Suzanne Le Peletier de Saint-Fargeau koju je naslikao znameniti francuski slikar Jacques-Louis David 1804. godine, kako bismo mogli zamisliti kako je Louise Reichardt mogla izgledati. Stvarna osoba na portretu je kći predsjednika francuskog parlamenta koji je glasovao za smrt Luja XVI, te zbog toga bio ubijen od ostataka stare kraljevske garde. Otac se smatra prvim mučenikom revolucije, a nju je nacija posvojila (formalno) pa je imala nadimak Gospođica Nacija, do udaje.

Louise Reichardt (1779-1826) je njemačka pijanistica, orguljašica, skladateljica, učiteljica pjevanja i klavira. Suvremenica Beethovena, do dan danas ostala je vrlo slabo poznata.

O njenim javnim nastupima kao pijanistice i orguljašice nema nikakvih podataka. O njenom životu ima međutim dovoljno zanimljivih podataka.

Louise je bila kći Johanna Friedricha Reichardta  – njemačkog skladatelja, koji je dobro svirao violinu, instrumente s tipkama i lutnju i Juliane Benda – pjevačice, pijanistice i skladateljice. Nedvojbeno je naslijedila glazbeni dar. Louise je imala vrlo težak život, premda je to nije spriječilo da bude vrlo aktivna i vrlo produktivna.

Kada je imala samo 4 godine, Louisina majka je umrla. Otac se oženio po drugi put i puno izbivao putujući sa svojom novom suprugom. Mala Louise bila je ostavljena teti na odgoj. Louise se sama učila svirati klavir, gitaru i lutnju te pjevati. Već sa 14 godina morala je preuzeti odgovornost za domaćinstvo i za mlađu polubraću i polusestre.

Louise se dva puta zaručivala no oba njena odabranika su poginula tako da nažalost nije ušla u bračni život. 1809. godine – u dobi od 30 godina morala je radi financijske podrške osiromašenoj obitelji preseliti u Hamburg i tamo zarađivati kao učiteljica pjevanja. U to vrijeme je od 1806. do 1814. godine Hamburg bio pod Napoleonovom okupacijom.
Strana vojska u gradu nije situacija u kojoj se ljudi mogu bezbrižno posvetiti umjetnosti ili pohađati satove pjevanja, no Louise je ostala u Hamburgu i usavršavala se u sviranju klavira, te je nakon prestanka okupacije davala i satove klavira.

Njena marljivost i inicijativnost urodila je osnivanjem jedne od prvih glazbenih škola u Hamburgu. Osim pedagoških aktivnosti, Louise je svirala u komornim sastavima sa različitim glazbenicima. Vrlo aktivna kakva je bila, nije stala na glazbenoj školi već je osnovala i glazbeno društvo 1816. godine, unutar kojeg je osnovala i zbor. Preuzela je vođenje i uvježbavanje zbora. Nakon dvije godine, 1818. godine sa kolegom je organizirala i glazbeni festival, na kojem su, između ostalih,  bila izvođena i djela Mozarta i Händela.

Louise je skladala više od 70 pjesama za glas uz pratnju klavira i gitare, većina tih pjesama je objavljena još za njenoga života. Danas je moguće pronaći suvremene izvedbe njenih pjesama u kompilacijama koje tematski obrađuju djela skladateljica iz različitih povijesnih razdoblja.

1819. godine otputovala je u Englesku s namjerom da i tamo podučava, no slabo zdravlje nagnalo ju je na brzi povratak u Njemačku – nakon samo 5 mjeseci vratila se. U Hamurgu je rođena Berlinčanka nastavila podučavati pjevanje i klavir. Premda joj je zdravlje postepeno sve više slabilo, pa nije mogla podučavati u opsegu u kojem je željela, podučavala je bez prekida do pred svoju smrt. Umrla je u Hamburgu, u dobi od samo 47 godina.