Novo:

Logor III Ciglana Jasenovac

Koncentracioni logor Jasenovac bio je mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija, u prvom redu srpskog pravoslavnog stanovništva koje je, u cilju stvaranja čistog etničkog teritorija, trebalo potpuno iskorijeniti s područja Nezavisne Države Hrvatske, kao i Židove i Rome, rasnim zakonima diskriminirano stanovništvo. U logoru je stradao i znatan broj Hrvata - komunista i antifašista, pripadnika Narodno – oslobodilačke vojske Hrvatske, kao i članova njihovih obitelji i drugih protivnika ustaškog režima. 

Pripremni radovi za osnivanje logora Jasenovac počeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioratornih i regulatornih radova NDH naručilo drvo za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu.

Za logor je odabrano područje na lijevoj obali rijeke Save u blizini mjesta Jasenovac, radi prometnog položaja na željezničkoj pruzi Zagreb-Sisak-Novska, prostranog ravničarskog terena koji je bilo lako nadgledati, a vrlo teško napasti te postojanja industrijskih postrojenja obitelji Bačić (tvornica lanaca, pilana, ciglana, mlin i električna centrala). Cijelo je područje obilovalo sirovinama za nastavak proizvodnje: kvalitetnom zemljom za izradu cigle i drvom za pilanu.

Zbog poplava rijeka Save, Une i Velikog Struga te blizine Lonjskog i Mokrog polja, taj je kraj često bio pod vodom i nepristupačan.

Osnivanje logora u Jasenovcu ustaše su pokušali u javnosti opravdati potrebom izvođenja melioracijskih radova koji su zahtijevali mnogo radne snage.

Koncentracijski logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim vremenskim razmacima: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III Ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu, logor  V  u Staroj Gradiški.

Na logorskim ekonomijama Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica, Feričanci, zatočenici/ce su radili u vrijeme sezonskih, poljoprivrednih radova. Po završetku poslova najčešće su ubijani na njivama i u obljižnjim šumarcima.

Prvi zatočenici dovedeni su 23. kolovoza 1941. u logor Bročice ili Krapje. Prva dva logora, Bročice i Krapje, rasformirani su u studenome 1941. masovnim likvidacijama zatočenika i prebacivanjem preživjelih u logor III Ciglana u Jasenovcu, koji od tada počinje djelovati kao logor smrti.

Logor III Ciglana Jasenovac

S jesenskim kišama postalo je očigledno da logori u Krapju i Bročicama (logori I i II u sustavu jasenovačkih logora) ne mogu tijekom zime opstati na dotadašnjim lokacijama. Pripreme za preseljenje započele su već u listopadu 1941. odabirom zatočenika stručnjaka različitih zanimanja za novi logor na prostoru industrijskog postrojenja obitelji Bačić, tzv. Ciglane, udaljene oko kilometar istočno od mjesta Jasenovac.

Logor III Ciglana, Jasenovac, zima 1942.

Logor III Ciglana, Jasenovac, zima 1942.

Logori I i II preseljeni su između 14. i 16. studenog 1941. O kakvom se preseljenju radilo najbolje svjedoči podatak da je u logor III Ciglana došlo tek oko 1.500 zatočenika od njih 3.000 do 4.000 iz oba logora.

Preseljenjem zatočenika i osnivanjem novog logora osobno je rukovodio ustaški satnik (kasnije pukovnik) Vjekoslav Maks Luburić, koji je početkom srpnja 1941. bio imenovan zapovjednikom svih koncentracijskih logora u NDH. U rujnu 1941. boravio je desetak dana u njemačkom koncentracijskom logoru Sachenhausen-Oranienburg, gdje je stekao uvid u organizaciju logorske radne službe i funkcioniranje logora kombiniranog tipa (proizvodnja za potrebe vojske te izolacija i likvidacija «nepoćudnih»), što je namjeravao primijeniti u Jasenovcu.

Logor III Ciglana, Jasenovac, zima 1942.

Logor III Ciglana, Jasenovac, zima 1942.

Logor Jasenovac bio je višenamjenski koncentracijski logor, istovremeno i sabirni (u njemu su bili muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatočenika/ca upućivan na prisilni rad u Treći Reich), radni, kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi zbog izvršenog kaznenog djela), zarobljenički (zarobljeni partizani i pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, kao i domobrani i četnici), ali prije svega bio je logor smrti.

Bio je stratište za većinu onih koji su u njega ušli, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu ili ideološku pripadnost.

U logoru Jasenovac ustaše su zatočenike/ce ubijali klanjem, vješanjem, umlaćivanjem, izgladnjivanjem i teškim fizičkim radom.

Drveni bunker i zidana promatračnica – osiguranje logora III Ciglana, srpanj 1942.

Drveni bunker i zidana promatračnica – osiguranje logora III Ciglana, srpanj 1942.

Nakon savezničkih bombardiranja logora u ožujku i travnju 1945., u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburić naredio je da se likvidiraju svi zatočenici/ce, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruše i spale, kako bi se prikrili tragovi zločina.

Zid oko logora, visok 3 metra, bio je izgrađen od cigle koju su izrađivali sami logoraši. Okruživao je logor sa zapadne, sjeverne i istočne strane u ukupnoj duljini od 3360 metara. Jasenovac, svibanj 1945.

Zid oko logora, visok 3 metra, bio je izgrađen od cigle koju su izrađivali sami logoraši. Okruživao je logor sa zapadne, sjeverne i istočne strane u ukupnoj duljini od 3360 metara. Jasenovac, svibanj 1945.

Od preostalih zatočenika jasenovačkog logora formirane su skupine koje su radile na iskopavanju i spaljivanju leševa ranije ubijenih zatočenika/ca u Donjoj Gradini i ispred bolničke barake u logoru III Ciglana Jasenovac.

Posljednja skupina od oko 700 žena likvidirana je u predvečerje 21. travnja 1945. Iste večeri iz zapovjedništva logora naređeno je da se preostalih 1.073 muškaraca premjesti u zgradu ženskog logora (u istočnom dijelu logora). Pošto su tijekom večeri izdvojeni i likvidirani svi voditelji skupina i pošto se među zatočenicima pretpostavljalo što bi se moglo dogoditi, oko 600 muškaraca predvođenih Antom Bakotićem odlučilo se u kišovito nedjeljno jutro 22. travnja 1945. na proboj iz logora. Proboj su preživjela 92 zatočenika.

Isti dan, samo nekoliko sati kasnije, započeo je i proboj zatočenika iz Kožare. Od njih 167 spasilo ih se samo 11.

Dvostruki red bodljikave žice oko logora

Dvostruki red bodljikave žice oko logora

Danas

Spomen područje Jasenovac mjesto je promišljanja i učenja, mjesto izgrađivanja osobnog stava prema zlu i zločinu, prema vrijednostima svakog ljudskog života, na moralnim načelima prema kojima svatko od nas treba pridonijeti izgrađivanju humanije budućnosti.

Spomenik Cvijet u Jasenovcu, Bogdan Bogdanović, 1966.

Spomenik Cvijet u Jasenovcu, Bogdan Bogdanović, 1966.

IZVOR: Tekstovi i fotografije su preuzeti s internet stranica JUSP Jasenovac

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (207 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*