Novo:

Leonardo da Vinci život i djelo

U poplavi tisak izdanja, privuku me različiti naslovi, koje kupujem bez prave preporuke, računajući da mi nikako neće biti žao male svote novca koju treba izdvojiti da bih na taj način  dobio jednu knjigu. Naravno, postoje ograničenja kod kupovanja povijesnih knjiga na rasprodaji, uz dnevne novine, jer obično dobijemo činjenično i metodološki barem djelomično zastarjela djela, poput Pirennea, a u najboljem slučaju dobijemo originalni izvor u ruku npr. "Milijun" Marka Pola. I Nardinijeva knjiga je već ranije objavljivana, a teško je možemo i smatrati povijesnom knjigom, već više povijesnim romanom. Naime, priča o Leonardu da Vinciju je izrazito beletrizirana, što se ponajviše očituje u izmišljenim dijalozima, patetičnim komentarima i napose u brojnim fotografijama iz filma o Leonardu.

Opisi Leonardovog rada su površni, bez isticanja detalja i ikakve dublje analize. U knjizi nećete pronaći gotovo ništa o porukama koje šalju određene slike ili tek vrlo malo o Freudovoj analizi Leonardove ličnosti. Pa ni sami povijesni opisi političkih zbivanja nisu baš previše točni. Literatura je vrlo skromna, a bilješke ni ne postoje. Zato ova knjiga neće nikad formalno poslužiti za nastavu povijesti. Ali, ipak, ako ste na odmoru, na nekom putovanju, možete pročitati knjigu, jer, nevjerovatno, i kroz ovakvo skromno djelo, bez pretencioznosti, ljepota Leonardovog opusa doprijet će do vas. Na koncu čitanja imat ćete određeni okvir o Leonardovom životu i shvatit ćete brojne detalje između redova; čak ćete do jedne mjere biti potreseni. U knjizi se između fotografija nalaze i prikazi brojnih Leonardovih slika i crteža, te nacrta izuma i tehničkih pomagala, u dovoljnoj mjeri, da bi vas već sami po sebi potaknuli na plodonosna razmišljanja. Vrlo je zanimljivo kronološki pratiti djelovanje Leonarda, koji iz današnjeg kuta gledanja, rasipa energiju na “stotinu” stvari, bez ikakvih kompleksa. Iako nema formalno obrazovanje, Leonardo se ne ustručava baviti matematikom, seciranjem, projektiranjem letjelica, sviranjem, isušivanjem močvara, skretanjem riječnih tokova, izumom raznih oružja, režiranjem različitih svečanosti, astronomijom, filozofijom, okultizmom itd. I u samoj umjetnosti on eksperimentira, pa proučava enkaustiku, lakove za slike, zamišlja tehnički krajnje komplicirano izvedive kipove, primjenjuje matematičke proračune na svaki detalj slike. Leonardo se nipošto ne srami vlastitog nedostatka diplome, jer kako kaže, njegovo se znanje temelji na njegovom osobnom uvidu i zaključcima, a ne na tuđim, kao što ga obično imaju diplomirani stučnjaci. Na koncu, zašto ga ne bi priznali anatomom, kad je sam, vrlo vješto,  do najsitnijeg detalja secirao najmanje trideset tijela? Naravno, ovakav način rada izazivao je sablazan u prvom redu što je Leonardo obično probijao sve rokove dovršenja naručenih radova, a drugo, što nije smio priznati, osim ponekom krajnje intimnom prijatelju, ni zbog čega on “gubi” toliko vremena za neku sliku. Leonardo je bio genijalan među genijalcima onoga doba, čovjek koji je razmišljao petsto godina ispred svoga doba, a pokušao sam razmisliti zašto se danas rijetko formiraju takve osobnosti. Prvo, kakve god financijske brige imao, Leonardo je uvijek od društva dobijao dovoljno da se nije morao bojati za egzinstenciju. Razni ljubitelji umjetnosti bili su spremni podržavati Leonarda i u vrijeme njegovog “praznog” hoda. Bila je čast jednoga grada držati vrhunskog umjetnika za sugrađana, pa čak i najbolja politička promocija.

Ako bi mu u jednom gradu ili čak državi postalo pretijesno, Leonardo je uvijek mogao birati novu sredinu, koja bi ga objeručke prihvaćala. Takvo stanje stvari omogućavalo je Leonardu neovisnost, odnosno davalo mu je mogućnost da se u potpunosti posvećuje svojim istraživanjima, koja su naknadno rezultirala i konkretnim manifestacijama. A tko bi danas dopustio nekome da recimo sedamnaest godina vrši pripreme za bilo što, kao što je Leonardo vršio pripreme za kip vojvode Francesca Sforze? Danas su umjetnici svedeni na razinu prosjaka, prvenstveno pred političkim moćnicima. Moraju se probijati kroz neizrecive slojeve, bolje rečeno taloge, birokracije, i drhtati za ostvarenje tragikomičnih “staževa” i mirovinskih stupova, od kojih na kraju dobiju samo još jednu ponižavajuću nagradu u nizu.  Zato se danas mnogi umjetnici u očaju predaju isključivo radu koji donosi profit i u konačnici podilaze publici na najgore načine. Oni koji se odupiru, ostaju anonimni, propadaju, pa čak i gladuju Drugo, Leonardo je imao vrlo kvalitetnu konkurenciju, jer se gradovi, vladari i drugi bogataši nisu zadovoljavali imati samo jednog vrhunskog umjetnika, već su barem privremeno nastojali u gradu skupiti sve one najbolje. Dok danas, konkurencija se smatra zlom, nečim što treba ne samo ignorirati i zaobići, već uništiti. Umišljeni pojedinci, a takvi su skoro svi koji su nešto postigli, danas bi rađe umrli nego sjeli za isti stol sa sebi ravnim ili boljim. Michelangelo je mrzio Leonarda, ali je ipak pristao raditi u istoj sobi u kojoj i on. Na taj način obojica su nadmašili sami sebe.

Sigurno je da se život Leonarda može analizirati na daleko istančanijim razinama nego uz pomoć ove knjige. Međutim, upravo ona mi je pomogla da sad s nestrpljenjem krenem u potragu za nekim kvalitetnijim, sofisticiranijim naslovom. Nekako se bojim da ću morati čitati knjige na stranim jezicima. Zato ovaj prijevod Nardinijeve knjige ipak treba preporučiti za čitanje, jer se ipak radi o rijetkoj knjizi na hrvatskom, koja se bavi jednim vrhunskim umjetnikom.

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (28 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*