Novo:

Kratki osvrt na ispitni katalog za državnu maturu iz nastavnog predmeta povijest

Ispitnim katalogom za državnu maturu iz povijesti u njegovoj radnoj verziji na 73 stranice navedeni su opći ciljevi ispita, obrazovni ishodi kao specifični ciljevi, struktura i tehnički opis ispita, opis bodovanja i ocjenjivanje, primjeri zadataka i načina bodovanja, te literatura i kratka uputa kako se pripremiti za ispit.

Već na prvi pogled postaje razvidnim ogroman nesklad između temeljnih načela i intencija proklamiranih u Uvodu s primjerima zadataka i načinom bodovanja, općenito govoreći s onim što će se od učenika zahtijevati. Autori kataloga, osim opće prihvaćenih i proklamiranih načela na razini «parola što strašno zvuče» nisu u stvari ponudili ni jedan od odgovora na krucijalna pitanja, od kojih je možda najvažnije ono što se državnom maturom želi postići iz povijesti, u hrvatskim školama danas omraženom nastavnom predmetu.

Pođimo redom. U Uvodu, na str. 3., navodi se: «Svrha ispita iz povijesti je provjeravanje znanja, vještina i dostignutih kompetencija (podvukao aut.) učenika na kraju srednjoškolskoga obrazovanja u odnosu na definirane nacionalne standarde predmeta.» i «Obrazovni ishodi definirani su tako da se njima mogu ispitivati procesi mišljenja koji se vezuju uz kompetentno djelovanje, dublje razumijevanje pojmova i ideja (podvukao aut.).» Na istoj stranici, pod Općim ciljevima ispita, navedeno je: »Državnom maturom iz povijesti se na standardizirani način provjerava razina znanja, vještina i kompetencija učenika dostignuta tijekom srednjoškolskoga obrazovanja, a predviđena specifičnim obrazovnim ishodima (podvukao aut.).» Teško da itko od nastavnika povijesti ne bi navedene ciljeve pozdravio i prihvatio. Osobito jer:

“Ispitom iz povijesti ispituju se obrazovni ishodi na kraju srednjoškolskoga obrazovanja. Na kraju školovanja temeljem nastave iz predmeta povijest učenik dokazuje:

  • poznavanje i razumijevanje ispitnih sadržaja iz opće i nacionalne povijesti, navedenih u ispitnome katalogu,
  • poznavanje najvažnijih znanstvenih i kulturnih dosega, gospodarskih procesa i društvenih odnosa u povijesnim razdobljima,
  • sposobnost pravilnoga razvrstavanja događaja, pojava, procesa i značajnih osoba u povijesnom vremenu i prostoru, te uspoređivanja sličnosti i razlika povijesnih događaja,
  • pravilno korištenje temeljnih povijesnih koncepata koji pomažu razumijevanju prošlosti,
  • poznavanje temeljne povijesne terminologije, te njihovu primjenu pri pojašnjavanju događaja, pojava i procesa,
  • pravilno korištenje različitih vrsta ilustrativnih materijala, statističkih podataka, povijesnih zemljovida, pisanih i slikovnih izvora u pojašnjavanju povijesnih događaja i pojava,
  • sposobnost samostalne uporabe, analize, interpretacije i evaluacije raznih vrsta primarnih i sekundarnih povijesnih izvora, te zauzimanje vlastitoga mišljenja o povijesnim procesima,
  • sposobnost samostalnoga argumentiranoga interpretiranja različitih izvora informacija (internetskih stranica, enciklopedija, udžbenika, historiografskih tekstova…),
  • sposobnost sinteze nastavnih sadržaja, povezivanja ili reorganiziranja radi lakšega obrazloženja kompleksnosti povijesnih događaja,
  • sposobnost vrjednovanja događaja iz perspektive vremena kada su se dogodili,
  • sposobnost prepoznavanja, kompariranja i vrjednovanja civilizacijskih tragova,
  • razvijanje osjećaja nacionalnoga identiteta te kritičkoga vrjednovanja događaja, procesa i osoba,
  • razumijevanje čimbenika koji su oblikovali razdoblja,
  • razumijevanje suvremenoga svijeta temeljeno na povijesnim spoznajama,
  • razvijanje usmenih i pisanih komunikacijskih kompetencija,
  • razvijanje kreativnih potencijala, radnih navika i samopouzdanja.(Katalog, str. 4-5.
Vladimir Posavec na skupštini Hrvatske udruge nastavnika povijesti

Vladimir Posavec na skupštini Hrvatske udruge nastavnika povijesti

Nasuprot ovih proklamiranih ciljeva, primjeri ispitnih zadataka izgledaju kao da ih je radila zasebna radna skupina bez ikakva kontakta s ekipom koja je radila na postavljanju općih smjernica. Strukturu ispitnih pitanja čine zadaci višestrukog izbora (33,33%), zadaci povezivanja i sređivanja (25%), zadaci redanja (26,66%), zadaci kratkih odgovora (3,33%) i zadaci dopunjavanja (11,66%). Ovakvi tipovi zadataka podrazumijevaju odgovaranje na pitanje ili jednom riječju, ili jednim slovom (zaokruživanje točnog odgovora) ili brojkama. Takvim tipovima zadataka moguće je funkcionalno provjeravati gotovo isključivo faktografsko znanje, a upravo je to glavna boljka aktualnog trenutka nastave povijesti u Hrvatskoj. U svjetlu navedenoga opravdano je postaviti pitanje kako će se takvim tipom zadataka provjeravati vještine, dostignute kompetencije i «procesi mišljenja koji se vezuju uz kompetentno djelovanje, dublje razumijevanje pojmova i ideja», a da i ne govorimo o «sposobnosti samostalne uporabe, analize, interpretacije i evaluacije raznih vrsta primarnih i sekundarnih povijesnih izvora, te zauzimanju vlastitoga mišljenja o povijesnim procesima» ili pak «sposobnosti vrjednovanja događaja iz perspektive vremena kada su se dogodili», «sposobnosti prepoznavanja, kompariranja i vrjednovanja civilizacijskih tragova», «razvijanju osjećaja nacionalnoga identiteta te kritičkoga vrjednovanja događaja, procesa i osoba», «razumijevanje čimbenika koji su oblikovali razdoblja», da ne navodimo dalje. Ovakvi tipovi zadataka mogu imati (i zacijelo imaju) jedno jedino opravdanje, a ono jest u tome da uvelike olakšavaju pregled, vrednovanje i statističku obradu rezultata na razini države. Ako je tako, a najvjerojatnije i jest, postavlja se pitanje smisla i svrhe takve državne mature, bar što se nastavnog predmeta povijesti tiče. No, lista prigovora tu ne prestaje. Naime, teško je ne osvrnuti se na detaljno razrađene Obrazovne ishode – opće ciljeve gdje je u uvodnom dijelu istaknuto:

«Što sve učenik mora znati, razumjeti i moći učiniti? Pri određivanju obrazovnih ishoda razlučeno je “povijesno bitno” – pojave i događaji koji su bitno utjecali ili imali dalekosežne posljedice. Pokušali smo što je moguće više uspostaviti ravnotežu između “posebnog” i “općeg” – uspoređujući i razlikujući procese u različitim zemljama ili regijama insistirajući na razlikovanju trendova i modela, sličnosti i razlika. Uvažili smo:

  • vertikalnu perspektivu – proučavanje promjena i kontinuiteta kroz vrijeme, uočavanje ključnih razvojnih linija, sljedova događaja, razvojnih trendova i modela, razumijevanje uzroka, prepoznavanje posljedica,
  • horizontalnu perspektivu – uspoređivanje događaja i procesa, uspoređivanje suprotnosti načina života, promatranje kako su događaji iz nacionalne povijesti bili pod utjecajem ili utjecali na događaje drugdje u Europi, uočavanje kako su kulture utjecale jedna na drugu, uočavanje kako su drugdje u Europi ili svijetu shvatili određene nacionalne događaje ili procese, kako su suparništva, sukobi i podjele utjecale na noviju povijest.»

Kad je već razlučeno povijesno bitno, logično je onda upitati se i je li za daljnje školovanje maturanta gimnazije bitno da zna:

  • «Usporediti tipove prvih ljudi: migracije, način života, kulturu, oblike vjerovanja, umjetničko stvaralaštvo, zajednice.
  • Komentirati evolutivnu prilagodbu čovjeka uvjetima života na Zemlji, tehnike lova i mikrolitizaciju.
  • Definirati vremenski i prostorno najznačajnije kulture eneolitika, brončanoga i željeznoga doba te njihova obilježja.
  • Objasniti uzročno-posljedične veze etničkih i kulturnih promjena vezanih uz dolazak Indoeuropljana (formiranje i smještaj ilirskih plemenskih skupina na današnjim hrvatskim prostorima).
  • Odrediti pripadnost pojedinoj kulturi temeljem slikovnih izvora.
  • Razlikovati nastambe i arhitekturu pretpovijesnoga doba.»

Ovdje odabrani primjeri spadaju u nastavnu cjelinu gradiva prvog razreda gimnazije naslovljenu Život ljudi u prapovijesno doba, mada je ta cjelina iz nekog razloga u katalogu naslovljena Život ljudi u prapovijesno i prijelazno doba, ali o prijelaznom dobu još će biti govora. Te teme već po prirodi stvari kojom se bave ne spadaju u povijest već u prapovijesno doba. U nastavni su program, pa slijedom toga i u udžbenike, s pravom uvrštene kako bi se prikazao evolutivni razvoj čovjeka i oslikao život ljudi u prapovijesno doba. No, ta su pitanja toliko složena da na velik dio njih još uvijek nema preciznih odgovora, a znanost tu još nije izrekla svoj konačni sud. To osobito vrijedi za paleolitičke zajednice, ali jednako tako svakodnevno se otkrivaju novi tragovi o dalekoj prošlosti, pa se stoga takva pitanja u okviru nastave povijesti nužno mora zadržati isključivo na informativnoj razini, a ne da se tretiraju kao dio ispitne problematike maturalnog ispita na nacionalnoj razini. Na stranu s tim što su to pitanja s kojima se naši nastavnici povijesti, ukoliko se sami nisu u slobodno vrijeme posvetili znanstvenoj literaturi iz prapovijesne arheologije, nisu imali prilike susresti ni tijekom vlastitog studiranja, a o pomanjkanju odnosne znanstvene literature na hrvatskom jeziku da i ne govorimo. Primjerice, je li baš nužno da učenik može:

Prostorno-vremenski odrediti religije s njihovim naučavanjem i nositeljima: egipatski i mezopotamski politeizam, judaizam, zoroastrizam ili zaratustrizam, hinduizam, budizam i konfucijanstvo. Usporediti zajedničke elemente istočnjačkih religija te pojasniti bit naučavanja religija Staroga Istoka.»

ili pak

«Objasniti migracije i seobe Semita i Indoeuropljana s navođenjem pradomovine, uzroka, vremena i prostora naseljavanja, te gibanja ostalih naroda i objasniti uzroke osnovnih sukoba za interesne sfere i dominaciju. Opisati promjene izazvane migracijama.»

I možda bi laskavu titulu najljepšeg primjera mogao ponijeti onaj po kojem bi učenik trebao, ni manje ni više, već «Opisati ratnu zbilju.» (Katalog, str. 11.)

Takvih primjera nažalost ima bezbroj i nema smisla redati ih ovdje unedogled, pa se postavlja pitanje na što će ličiti ispitna pitanja budu li se poštivali ovakvi kriteriji, tj. očekivani ishodi.

Ne manje važno jest i pitanje literature za učenike, koju prema katalogu čine svi udžbenici povijesti zastupljeni u hrvatskim školama. Do ove školske godine bilo ih je dvadesetak, a zatim je taj broj smanjen na po tri udžbenika po razredu, što će reći dvanaest različitih udžbenika. Problem je u tome što se, a to osobito vrijedi za starija vremenska razdoblja, kao i za neke dijelove nacionalne povijesti, jedinstvenom nastavnom programu unatoč, u interpretacijama zbivanja autori udžbenika ponekad i znatno razlikuju. Razlika među pojedinim autorima nije samo u stavovima, već i u dubini pristupa i prostoru posvećenom pojedinim problemima, iz čega bi za učenike mogle proisteći i konkretne teškoće prilikom rješavanja nacionalnog ispita iz povijesti.

I na kraju, vratimo se problemu prijelaznog razdoblja. Svima je poznato da je sadašnji nekompetentno izrađen nastavni program, koji je od 1995. godine nosio oznaku privremenosti, jednoga dana tiho i gotovo neprimjetno postao trajan, stalan i, nažalost – nepromjenjiv. Njegov nedostatak, međutim, nisu samo znanstvene i stručne nekompetencije i netočnosti već i zastarjelost pristupa na razini puke događajnice. Autori udžbenika povijesti pokušavali su, neki s više, a neki s manje umješnosti, zaobilaziti brojne materijalne pogreške u programu, ali umjesto da hitno pristupi izradi novog programa, Ministarstvo obrazovanja na temelju takvog programa pristupilo je izradi i provedbi HNOS-a. Jedna od materijalnih pogrešaka sadržanih u nastavnom programu, a koja se uvukla i u Ispitni katalog, jest i već spomenuto prijelazno doba – naziv kojim se označava razdoblje bakrenog doba. Naslov teme Život ljudi u prapovijesno i prijelazno doba ne može implicirati ništa drugo do li prijelaz iz prapovijesnog u povijesno doba, što ni u kojem slučaju ne može biti točno, jer prijelazno je doba razdoblje prijelaza iz kamenog u metalno doba.

Da bi ovaj ispitni katalog dobio prolaznu ocjenu, potrebno će biti uložiti mnogo više vremena i truda u njegovu temeljitiju doradu.

Vladimir Posavec
About Vladimir Posavec (21 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1998. je magistrirao na poslijediplomskom studiju Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Koautor je udžbenika povijesti za prvi i drugi razred gimnazije i šesti razred osnovne škole, povijesnih čitanki i radnih bilježnica za iste razredete, te autor udžbenika za peti, šesti i sedmi razred osnovne škole s pripadajućim radnim bilježnicama. Također je koautor priručnika za nastavnike za sve navedene razrede, te priručnika za polaganje državne mature iz povijesti. Autor je knjige Dalmacija u vrijeme Marcelina i Julija Nepota. Objavio je više znanstvenih priloga, te brojne prikaze i znanstvene recenzije. Suradnik je i redovito objavljuje u časopisu Latina et Graeca.