Novo:

Korejski rat (9) – Posljedice

Feljton o Korejskom ratu

"Zaboravljeni Rat" u „zemlji jutarnje tišine“ u sjeni je Vijetnamskog rata o kojem se puno više piše, koji je bolje dokumentiran i prezentiran pa i putem filmskih hitova (Apokalipsa danas, Full Metal Jacket, Hamburger Hill...), a nadmašio ga je uglavnom samo po vremenskom rasponu. Stradavanja vojnika, civilnog stanovništva i materijalnih dobara u oba rata bila su katastrofalna i enormna. U sukobu koji je imao internacionalno obilježje jer su na strani UN-a sudjelovale dvadeset i jedna država među inim - Danska, Italija, Indija, Kolumbija, Južna Afrika, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Francuske pa i potencijalno slabe, siromašne države poput Etiopije ili malog, ali bogatog Luxembourga.

Na zapadnoj strani najveći teret u ljudskom smislu uz Južnu Koreju podnijele su Sjedinjene Države koje su izgubile oko 50 tisuća ljudi (poginuli, nestali) dok je ukupan broj stradalih na američkoj strani iznosio 142 tisuće.108 Veliki broj stradalih Amerikanaca posljedica je i najvećeg broja ljudstva na terenu dok su neke zemlje učesnice imale zanemariv broj stradalih jer je i ukupan broj vojnika bio simboličan. Luxembourg je u Koreju poslao odred od 44 vojnika od kojih su  sedmorica poginula. Poluotok je bio devastiran gospodarski, fizički i u ljudskom aspektu.

Korejske žrtve bile su ogromne, oko dva milijuna civila i milijun vojnika stradalo je u tom sukobu svjetskih polova. Kina najmnogoljudnija zemlja na svijetu, a danas jedno i od najjačih gospodarstva svijeta imala je oko 900 tisuća žrtava. Sjeverna Koreja, inicijator rata u tom konfliktu najviše je stradala budući da nije mogla očekivati veliku konstantnu pomoć od svojih saveznica kao Južna Koreja kojoj su Sjedinjene Države ogromnim davanjima podigle i osnažile ekonomiju nakon rata. Južna Koreja danas ima stabilan bruto godišnji prihod od 434 milijarde dolara dok on za Sjevernu Koreju iznosi svega skromne i nedostatne 22 milijarde dolara.109 Posljedice lošeg ekonomskog stanja očite su za stanovništvo Sj. Koreje koje živi u vrlo teški i oskudnim uvjetima često na rubu gladi i u trajnoj neimaštini. Zbog straha od ponovnog sukoba jer mir nije nikad niti proglašen, na snazi je samo primirje iz 1953. godine. Sj. Koreja i ta oskudna sredstva troši na vojnu sastavnicu, čak enormnih 25% budžeta troši se na obranu.110 Sličan je postotak i za SAD-e, ali ta dva gospodarstva se ne mogu nikako komparirati niti mjeriti. Sjeverna Koreja je svrstana u “Osovinu zla”111 uz Iran i Irak te tako za administraciju predsjednika G. W. Busha mlađeg predstavlja legitimnu metu napada u borbi protiv svjetskog terorizma. To samo pojačava pritisak na Pjongjang da i ona oskudna sredstva kojima raspolaže preko mjere ulaže u obranu zapostavljajući faktički sve ostale vidove života.

Ratno djelovanje jako je štetilo proizvodnji na poluotoku što je vidljivo iz produkcijskih indeksa Južne Koreje tijekom ratnih godina u odnosu na predratnu 1949.

Civilno stanovništvo je Korejskim ratom bilo pogođeno i u pogledu raseljenja i razdvajanja obitelji. Posjeti članovima obitelji koji su živjeli/žive u Južnoj Koreji bili su dopušteni svega dva puta u pedeset godina od strane Pjongjanga. Prvi puta 1985. i nedavno 2000.112 godine. Broj osoba kojima je to bilo dopušteno je zanemarujući malen, manji od stotinjak individua. Navedeno sa sociološkog pogleda predstavlja značajno kršenje ljudskog dostojanstva i sloboda pojedinca u elementarnim pravnim načelima poput slobode kretanja i komuniciranja.

Korejski sukob iznio je na vidjelo snagu i moć atomske bombe. To novo, najrazornije oružje se niti jedna strana nije usudila upotrijebiti da stekla prevagu u ratu. Sam sukob pokazao je da se usprkos ogromnim žrtvama rat ne može dobiti konvencionalnim oružjem bez obzira na masovnost ili žestinu konflikta u slučaju da su obje strane podjednako jake. U tom pogledu postoje određena viđenja da je Korejski rat spriječio možebitni svjetski sukob zapadnog i istočnog bloka u kojem bi došlo i do neminovne uporabe nuklearnog arsenala. Posljedice tog finalnog sraza bile bi tragične za cjelokupno čovječanstvo. U skladu s time do sloma Sovjetskog Saveza vodio se je iscrpljujući rat živaca na ekonomskom, psihološkom polju s ograničenim nadmetanjima i vojnim angažmanima u regionalnim sukobima. Sukob velesila sveo se je na pomaganje različitih opcija i struja diljem zemalja Trećeg svijeta (Kuba, Etiopija, Angola, Afganistan, Vijetnam, Nikaragva, Čile, Grenada…).

Pomak u ravnoteži sila dogodio se je 1964. godine kada je Peking objavio svijetu da je Kina ušla u elitni krug nuklearnih sila.113 Međunarodni položaj Kine time je dodatno osnažen i učvršćen.

Sjeverna Koreja posjeduje petu najveću vojnu silu na svijetu i najmilitarizanija je zemlja u odnosu na broj stanovnika oko 70 % vojske raspoređeno je unutar 65  kilometara od granice s Južnom Korejom.114

Jedan od današnjih vanjskopolitičkih problema Rusije naslijeđen je iz toga razdoblja. Zbog suradnje s nepriznatom komunističkom Kinom Sovjetski Savez je prema zapadnim standardima prekršio sve prijašnje međudržavne ugovore i sa svoje strane ih poništio. To nije bila namjera sovjetskog vrha, ali Zapad je to tako protumačio. Iz tog razloga i zbog Staljinova nepotpisivanja mirovnog ugovora s Japanom iz protesta što su Sjedinjene Države samoinicijativno s poraženim Japanom sklopile defenzivni pakt dovedene su u pitanje sovjetske akvizicije japanskog teritorija nakon II. svjetskog rata (Kurili, poluotok Sahalin). Ta prisvajanja nisu dobila međunarodni legitimitet. Sporna područja i danas otežavaju diplomatske odnose Moskve i Tokija. Prema Richardu Overyu jednom od najcjenjenijih i najupućenijih poznavatelja Staljinove ere, Sovjetski Savez je oko 1953. godine bio najviše naoružana zemlja s najvećim vojnim resursima i kapacitetima.115

Posljedično zbog sovjetske uloge u Koreji i straha da se takva situacija ne ponovi u Europi koja je bila globalno-strateški najvažnije područje Zapadna Njemačka je ponovno naoružana i primljena 1955. u NATO savez. Savezna Republika Njemačka trebala je postati snažna u ekonomskom i vojnom smislu jer je u doktrini hladnoratovskog armagedona trebala predstavljati prvu liniju obrane od crvene opasnosti s Istoka. Staljin je zazirao od ponovnog jačanja Njemačke zbog negativnih prijašnjih iskustva i zbog činjenice da je Njemačku smatrao jedinom pravom kontinentalnom silom koja može ozbiljno ugroziti sigurnost velikog Sovjetskog Saveza.

Jedna od vrućih neuralgičnih točaka svjetske politike je i danas Koreja. Sjeverna Koreja je sa svojom ogromnom vojskom od milijun i sto tisuća aktivnih trupa i sedam i pol milijuna rezervnih postrojbi i dalje nepopustljiva u svojim ideološkim stavovima i shvaćanjima modernog društava. Sj. Koreja daljnjim razvojem svog nuklearnog oružja predstavlja globalno svjetsku opasnost jer niti druga strana (Sjedinjene Države i Južna Koreja) nije spremna na ustupke niti trajno rješenje sukoba na korist cjelokupne ljudske zajednice, a posebno za dobrobit napaćenog korejskog naroda koji je nažalost postao samo objekt politike velikih sila. Posljednjih godina pogotovo nakon američke vojne intervencije u Iraku (ožujak 2003.) vidljivi su znakovi popuštanja i veće kooperativnosti Pjongjanga. Uspostava potpunih diplomatskih i prijateljskih odnosa bez promjene aktualnog sjevernokorejskog režima ipak je teško zamisliva i gotovo nemoguća.

Bilješke

108 Scowen, 114.
109 isto
110 www.cia.compublicationsfactbook, 25.6.2005.
111 Chomsky, 169.
112 Moore, 219.
113 Kronologija
114 Jutarnji list, 25.10.2004.,24.
115 Overy, 538.

Drazen Klincic
About Drazen Klincic (49 Articles)
Magistar povijesti i inženjer medicinske radiologije. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je upisan postdiplomski studiji, zaposlen u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske u Upravi za zaštitu kulturne baštine, u zvanju višeg stručnog savjetnika.