U Koreji su za vrijeme rata prvi puta u masovnom broju aktivno sudjelovali mlazni avioni. Mlažnjaci su dobrim dijelom određivali tijek bitaka, a u konačnici i samog rata. Drugi tipovi oružja i naoružanja lakog i teškog (tenkovi tipa Sherman, Pershing, T-34 te razni tipovi topničkog oružja) su većinom bili dobro poznati primjerci iz II. svjetskog rata koje su velikim količinama koristile obje strane, a neki modeli su bili poboljšani i usavršeni. Koalicija je imala ogromnu nadmoć u pomorskim snagama koje su korištene za transport i bombardiranje sjevernokorejskih uporišta i zona na obalnom području. Veliki pomak dogodio se je upravo na području avijacije gdje se je javila nova generacija aviona. Prve pokuse s mlaznim avionima radili su Nijemci. Projekt mlaznog aviona započeo je pred II. svjetski rat 1938. godine kada su za novi tip aviona konstruirana dva mlazna motora marke BMW. Prednost novog aviona nad prethodnom generacijom aviona pokretanih propelerom bila je u puno većoj brzini, a time vezano i s taktičkom prednošću pilota mlaznih aviona. Prvi ratni mlazni avion bio je čuveni Messerschmit 262 Schwalbe kojim je njemačka strana namjeravala izmijeniti tijek rata. Schwalbe vrlo dobro naoružan s dva 30 mm topa i raketama prekasno je pušten u borbu sredinom 1944. (30. 6. 1944.) da bi izmijenio ishod rata. Saveznička stalna bombardiranja onemogućavala su i usporavala proizvodnju, a mnogi avioni su uništeni na tlu ili zbog nestručnog pilotiranja mladih pilota. Njemačka je u tom periodu imala izuzetno mali broj iskusnih i aktivnih pilota. Napravljeno je ukupno 1430 jedinica, ali je samo 300 komada bilo u ratnim operacijama. Poslije II. svjetskog rata i sovjetska i američka strana brzo su ovladale tom tehnologijom, a njihovi prvi mlazni primjerci su upravo na korejskom nebu pokazali svoje prednosti i nedostatke.(74)

Tweet

Sabre protiv MiG-a

Usprkos  vrlo žestokim i teškim okršajima na kopnu, odluka o ratnom uspjehu ovisila je upravo o ratnom zrakoplovstvu. Niti jedna od sukobljenih strana nije uspjela ovladati zračnim prostorom, što bi moglo predstavljati jedan od razloga neodlučnog ishoda. Komunistička strana pustila je u borbu odličan lovac MiG-15 (Fagot, NATO naziv) koji je zbog svojih karakteristika ušao u legendu zasjenivši na korejskom nebu svog američkog konkurenta. MiG-15 je jednomotorni lovac, presretač dobro naoružan s dva 23 mm i jednim 37 mm topom. Kada se je pojavio iznad Koreje bio je veliko i neugodno iznenađenje za savezničku avijaciju pogotovo za glomazne i spore teške bombardere B-29. Mig je mogao letjeti na većim visinama, ali je pritom znao pokazivati neke karakteristike lošije upravljivosti i veće nestabilnosti. Konstruiran je tako da je bio agilniji i lakši od svog konkurenta Sabra, ali i slabije naoružan. MiG-15 predstavljao je veliku prijetnju za bombardere pa je general Weyland nakon velikih gubitaka i unatoč pratnji lovaca suspendirao dnevne napade bombarderima. Spomenuta činjenica govori da su američke snage tada prvi puta doživjele zračni poraz u ratu. MiG-15 je tip mlaznog aviona kojeg je najviše proizvedeno u Hladnom ratu ukupno 18 tisuća, a i danas je u upotrebi kao školski, trening avion u nekim zemljama kao što su Kuba, Albanija i neke afričke zemlje.(75)

Suparnik na američkoj strani Sabre F-86 bio je također vrlo kvalitetan avion, puno bolje naoružan (šest 50 mm strojnica) te dosta teži od MiG-a. Prije F-86 Amerikanci su u Koreji koristili još jedan mlazni avion F-84 Thunderjet. Taj avion je 1947. godine dan zrakoplovstvu na korištenje i u osnovi nije bilo loš vojni avion, ali s  jednim velikim nedostatakom. Motor F-84 imao je kratki servisni interval.  F-86 bio je tehnološki puno kvalitetniji i napredniji po mnogim karakteristikama. Višestrani Sabre služio je za zračne borbe i potporu, za izviđanje i presretanje. Svojim teškim naoružanjem predstavljao je veliku opasnost za Mig-ove, ali još više za komunističku živu silu. Značajna prednost Sabre tipa mlaznog aviona nad Migom bila je u mehanizmu bržeg ispaljivanja metaka odnosno jačoj vatrenoj snazi. Posebno je bio napredniji u jednom tehnološkom izumu u obliku izvanrednog K-14 radara. Taj elektronički bonus davao je veliku prednost savezničkim pilotima koji su uz pomoć njega ranije detektirali protivničke avione i tako dobivali ključno vrijeme potrebno za planiranje, pripremu i iniciranje napada ili obrane. Nedostatak aviona predstavljala je veća težina zbog koje je Sabre imao kraći doseg i manje operativno vrijeme. Najveća mana bila je kratki doseg od 531 km (sličan slučaj s njemačkim lovcima u Bitci za Britaniji 1940.). Kada su saveznički lovci ulazili u sukobe s Mig-ovima na kineskoj granici nakon što bi doletjeli do granice ostajalo je samo 20 efektivnih minuta za borbu. Nasuprot tome Migovi koji su polijetali s aerodroma u Mandžuriji oko Antunga bili su u zraku tek pet minuta. Američki zrakoplovi nisu mogli napadati aerodrome u Kini zbog straha političkog vodstva od daljnjeg širenja rata i direktnog uključenja Kine, a potom i Sovjetskog Saveza. Većina kopnenih masovnih operacija je završila već pri kraju 1951. Preostale dvije godine su se odvijale zračne borbe i bombardiranja od koji je naročito teško stradala Sjeverna Koreja. Sjevernokorejsko vodstvo je upravo zbog tog razloga molilo Sovjetski Savez i Kinu da se što prije okončaju neprijateljstva.(76)

Taktičke zračne borbe postale su ključ ovog rata. Borbe su se odvijale u velikim formacijama čak i od nekoliko desetak aviona odjednom u direktnom zračnom dvoboju. I na sovjetskoj i na američkoj strani mnogi piloti su se istaknuli i postali heroji i slavljenici svojih nacija. Na američkoj strani osobito se je dokazao bojnik George Davis, a na suprotnoj Pavel Nikulin. Sovjeti nisu nikad izravno ušli u rat već su samo opskrbljivali Kinu i Koreju ratnim materijalom i opremom te instruktorima koji su uvježbavali kineske pilote iako je bilo i pojedinaca sa sovjetske strane koji su se izravno uključili u borbene akcije poput prethodno spomenutog.

Sovjetski zvučni lovac Mig-15 Fagot Dužina:10,98m Brzina: 1078kmh Širina: 10,05m Težina (prazan): 3680kg Domet: 1610 km Težina (pun): 6123kg

Američki mlazni lovac F-86 Sabre Dužina: 11,40m Brzina: 965kmh Širina: 11,32m Težina (prazan): 4778kg Domet: 531km Težina (pun): 7357kg

Američki bombarder “Leteća tvrđava” B-29 Dužina:30.18m Brzina: 576kmh Širina: 43.36m Težina (prazan): 32369kg Domet: 6598km Težina (pun): 64003kg

Statistike o pobjedama i porazima dosta se razlikuju. Saveznička strana navodi jedne brojke dok komunistička protustrana iznosi potpuno suprotne podatke. Budući da je riječ o ratu, propaganda na obje strane pa makar iznosila i netočne, lažirane podatke bila je važna za moral trupa. Američki izvještaji govore da su nakon potpisivanja primirja 27. 7. 1953. savezničke zračne snage imale 1040708 letova te da su rezultati bojnog djelovanja Sabre aviona bili izuzetno dobri. Tvrdi se da su od 900 zračnih pobjeda tijekom rata 792 MiG-a oborili upravo Sabre avioni. Za protivnu stranu iznesen je podatak da su Migovi uspjeli oboriti samo 79 Sabra. Po toj računici dobiveni omjer bio je skoro fascinantnih 110 u korist savezničke strane.77 Podaci protivničke strane vrlo su kontradiktorni savezničkim i navode vrlo teške savezničke gubitke od 569 aviona dok priznaju gubitak od samo 63 MiG-a i ti podaci izneseni su samo za razdoblje od studenog 1950. do prosinca 1951. što upućuje da su ukupni gubici bili puno veći.78 Zanimljiva činjenica vezana uz Korejski rat je da su prvi puta helikopteri dobili svoju konkretnu funkcionalnu ulogu u tom ratu, a uspješan rezultat njihova djelovanja potaknuo je veliki tehnološki  razvoj tog tipa letjelice.

Važnost zračnog rata u Koreji je u saznanju da se moderni rat ne može dobiti  ukoliko se ne stekne zračna pobjeda odnosno dok se neprijateljske snage ne svedu na minimum ili neunište. Vojne zračne snage danas su postale najvažniji dio konvencionalnih snaga te su često i najvažniji vojni faktor za postignuće pobjede u sukobu. Njihova zastrašujuća vatrena moć, preciznost i moć uništenja postali su najvažniji čimbenik pobjede ili poraza na bojnom polju.

Bilješke