Novo:

Korejski rat (1) – “Zaboravljeni rat” (25. lipanj 1950. – 27. srpanj 1953. (različiti aspekti)

U dinamičnom i burnom XX. stoljeću dogodilo se je nekoliko ključnih događaja koji su promijenili tadašnju stvarnost i snažno determinirali budućnost. U niz tih odlučujućih zbivanja možemo svrstati i Korejski rat. Rat koji je često bio marginaliziran, zapostavljen i smatran tek sporednim povijesnim događajem XX. stoljeća. Zbivanja u Koreji u razdoblju od 1950.-1953. u velikoj su mjeri utjecala na oblikovanje i razvoj svijeta u narednom razdoblju, a posljedice su kauzalo prisutne i neizbrisive i u suvremenom dobu. Rat u Koreji polarizirao je definitivno i  trajno do konačnog ishoda tadašnji svijet u dva bloka. Slika suvremenog svijeta u stanovitoj je mjeri i naravno uz utjecaj brojnih drugih faktora i događaja posljedica toga perioda. Danas tek uz vremenski odmak i s dostupnim informacijama možemo sagledati značaj i važnost tog povijesnog događaja.

Pozadina rata

Korejski rat (1950.-1953.) je po svojem značenju i posljedicama u velikoj mjeri obilježio svjetsku povijest druge polovice 20. stoljeća. Upravo u Korejskom ratu došlo je do prvog otvorenog iako neizravnog sukoba između dviju vladajućih ideologija. Dva politička sustava koji su se na globalnom planu borila za svoje interese i sfere utjecaja; komunističkog kojim je dominirao Sovjetski Savez i kapitalističkog kojeg su u velikoj mjeri definirale i kreirale Sjedinjene Države. Prve očite suprotnosti i različita mišljenja u pogledu poslijeratnog oblikovanja svijeta javile su među saveznicama već na konferenciji u Jalti (4.-11. 2. 1945.). U Jalti su se pojavile stanovite naznake da Sjedinjene Države i Velika Britanija zastupaju jednu koncepciju dok je Sovjetski Savez nastupao samostalno nastojeći steći što veći utjecaj na istoku Europe i na Dalekom istoku (stvaranjem ideološki prijateljskih, ali podređenih režima). Sovjetski Savez je na taj način nastojao osigurati i proširiti utjecaj svoje vlasti i ideologije.

U događaje koje možemo smatrati predfazama u daljnjem zaoštravanju i pogoršavanju odnosa između “Zapada” i “Istoka” (kulminacija pogoršanja se zbila u Koreji) možemo svakako ubrojiti krizu u Iranu koja se je javila već 1946. godine. Iran strateški i gospodarski važan zbog nalazišta bogatih naftom (četvrti proizvođač nafte u svijetu) bio je predmetom interesa velikih sila već u 19. stoljeću, a posebice u 20. stoljeću. Važnost Irana je rasla kako je rasla i važnost nafte kao glavnog energenta modernog doba. Druga značajna kriza zbila se je u Europi na prostoru podijeljene Njemačke čiji je teritoriji također bio interesno podijeljen kao i Korejski poluotok. Sovjetska blokada Berlina (lipanj 1948. do studenog 1949.)1 bila je obustavljena tek nakon uporne i opsežne zračne opskrbe Berlina od strane Sjedinjenih Država. Eskalacija suprotnosti i ideološke netrpeljivosti u međunarodnim odnosima dogodila se je upravo godinu dana nakon Berlinske krize 1950. godine. Tada je Sjeverna Koreja izvela samostalno i samouvjereno agresiju na Južnu Koreju (uz blagonaklonost Moskve) i time definitivno dovela do podjele svijeta u dva različita i neprijateljska bloka.

Karta euroazijskog prostora s obilježenim kriznim područjima u početnoj fazi Hladnog rata

Karta euroazijskog prostora s obilježenim kriznim područjima u početnoj fazi Hladnog rata

Korejski poluotok bio je do 19. stoljeća pod vrhovnom vlašću kineske dinastije Ching. Carska Kina izgubila je suverenitet nad Korejom nakon rata s Japanom 1894./1895. godine. Japan je nakon tog kratkog rata proizašao kao nova vojna i gospodarska sile Azije koja će u velikoj mjeri određivati daljnji tijek događaja na tom prostoru.

Rusko Carstvo također je pokazivalo značajan interes prema strateški važnoj Koreji. Ruske ambicije na Dalekom istoku također su bile slomljene nakon poraza od carskog Japana 1905. godine u Rusko-japanskom ratu (gubitak Porth Arthur, bitke kod Mukdena i Tsushime). Poslije suzbijana imperijalnih pretenzija ostalih sila na tom području i nakon učvršćenja svoga položaja na azijskom kopnu Japan je 1910. godine i formalno priključio Koreju svome imperiju. Japanska vlast u Koreji održala se je sve do sloma japanske ekspanzionističke politike 1945. godine. Porazom Japana Koreju oslobađaju savezničke snage. Sovjetski Savez je preuzeo kontrolu nad područjem iznad 38. paralele, a SAD-e nad teritorijem južno od navedene paralele. Podjela Koreje bila je rezultat situacije na terenu (trebala je biti privremena, ali niti SAD-e niti SSSR nisu htjeli napustiti to važno područje). Djelovanje Sovjetskog Saveza koji je užurbano i s velikim vojnim angažmanom dva dana nakon prve atomske bombe bačene na Hirošimu 6. 8. 1945. objavio rat Japanu upućivalo je da među saveznicima raste sumnjičavost i nepovjerenje. Sovjetski cilj bio je zauzeti u što kraćem vremenu što više teritorija koji su bili pod japanskom okupacijom (prvenstveno važno područje Mandžurije s izlazom na Japansko i Istočnokinesko more). Sovjetski Savez je na konferenciji u Jalti  pristao da će 90 dana nakon kapitulacije Njemačke objaviti rat Japanu.2 Predsjednik Roosevelt je na toj konferenciji uspio dobiti navedeno Staljinovo obećanje o objavi rata Japanu, a za uzvrat Sovjetskom Savezu je obećan povrat teritorija koje je carska Rusija izgubila u ratu s Japanom (Kurili i poluotok Sahalin) te priznanje sovjetske dominacije u vanjskoj Mongoliji i Mandžuriji. Navedena zbivanja nakon kapitulacije Japana upućuju na intenciju velesila da u što bržem zauzimanju japanskih posjeda osiguraju što bolje pozicije.

Sjeverno od 38. paralele na području koje je poslije II. svjetskog rata bilo pod sovjetskom kontrolom proglašena je 12. rujna 1948. Demokratska Narodna Republika Koreja (Chosun Minchu-chui Inmin Konghwa-guk).3 U Demokratskoj Republici Koreji došla je pod sovjetskom protekcijom na vlast komunistička stranaka (Stranka rada) kojoj je na čelu bila snažna i osebujna ličnost Kim Il Sung. Vođa Sjeverne Koreje Kim Il Sung (1912.-1994.) vrlo je rano pristupio Korejskoj Komunističkoj partiji (1931.), bogato vojno iskustvo stekao je za boravka u Sovjetskom Savezu i za vrijeme II. svjetskog rata kada je organizirao borbu protiv japanske okupacije. Kim Il Sung imao je titulu “Veliki vođa” i vladao je autokratski i autoritativno. U samoj zemlji bio je vrlo jak i razvijen kult njegove ličnosti. Premda je njegov režim bio marionetska tvorevina moćnog Sovjetskog Saveza, sam lider Sjeverne Koreje pokazivao je u velikoj mjeri znatnu ambiciju i samostalnost u vođenju politike ne uzimajući uvijek u obzir savjete politički prijateljskih režima u Kini i SSSR-u.

Položaj Korejskog poluotoka u odnosu na sile regije 1950.

Položaj Korejskog poluotoka u odnosu na sile regije 1950.

Na južnom dijelu poluotoka pod okriljem SAD-e formirana je 15. kolovoza 1948. Republika Koreja (Daehan-Min-guk).4 U Republici Koreji na vlast je došao prozapadno orijentirani, vatreni protivnik komunista Syngman Rhee (1875.-1965.). Vladavina Syngmana Rheea bila je centralizirana i despotska, a pod prividom demokracije cvala je korupcija i politička manipulacija te jednoumlje vladajuće strukture. Južna Koreja je za vladavine Syngmana Rheea primala značajnu američku gospodarsku i vojnu pomoć od  preko 2.5 milijarde dolara.5 I Sjeverna i Južna Koreja nastojale su ujediniti poluotok, ali pod svojom jurisdikcijom i vlašću pritom negirajući i pobijajući suverenitet i postojanje suprotnog režima. Nakon nekoliko neuspješnih nastojanja da se Koreja ujedini mirnim putem od kojih je bio najznačajniji pokušaj Ujedinjenih naroda 1947. potaknut od strane SAD-a. Provizorna i određena granica na 38. paraleli postajala je sve čvršća i stvarnija. Glavni uzrok tog stanja bila je nefleksibilnost i nemogućnost kompromisa između režima Sjeverne i Južne Koreje.

Do godine 1949. Sovjeti i Amerikanci povukli su svoje jedinice iz Koreje, ostavivši na terenu prijateljskih i pokroviteljskih režima samo vojne savjetnike. Ta odluka velikih sila u velikoj je mjeri determinirala predstojeća događanja. Drugim važnim momentom koji je pokrenuo i ohrabrio sjevernokorejsku invaziju može se smatrati govor državnog tajnika SAD-a Deana Achesona 12. siječnja 1950. godine. U tom političkom govoru državni tajnik Acheson ispustio je Južnu Koreju iz obrambenog parametra SAD-a na Pacifiku.6

Korejski rat možemo podijeliti u nekoliko ključnih faza s brojnim podfazama. Prvu fazu predstavlja sjevernokorejska agresija (lipanj 1950.), osvajanje Seula (kolovoz 1950.) te potiskivanje neprijatelja sve do lučkog grada Pusana, gdje su južnokorejske i američke snage bile u okruženju. Situacija je tada na terenu bila takva da je pitanje potpune sjevernokorejske pobjede bilo samo pitanje trenutka. Do drastične promjene i nove faze rata dolazi s iznenađujuće uspješno izvedenom amfibijskom operacijom snaga UN-a pod zapovjedništvom generala MacArthura kod luke Inchona (15. 9. 1950.). General MacArthur planirao je i pripremao taj taktički protuudar u Japanu. U smislu vezivanja i formacijskog dekoncentriranja neprijateljskih snaga povećavan je i broj savezničkih trupa u Pusanu s ciljem odvraćanja pozornosti s područja buduće invazije. Sljedeća važna faza bilo je iskrcavanja kod Inchona koje je iznenadilo i obeshrabrilo sjevernokorejske jedinice, odnos snaga se je iz osnove promijenio. Snage UN-a su tim taktičkim manevrom prekinule opskrbne linije sjevernokorejske vojske i dovele je tom operacijom u nezavidnu situaciju. Nekadašnji agresor pretvorio se u žrtvu bivajući okružen i potiskivan od savezničkih jedinica. UN snage uspjele su do 1. 10. 1950. doći do državne granice odnosno do 38. paralele.7

Daljnju fazu i preokret predstavlja angažman UN-a u Sjevernoj Koreji (7. 10. 1950.) koji je uzrokovao kinesku intervenciju i potiskivanje snaga UN-a iz Sj. Koreje te ponovni prodor komunistički snaga u J. Koreju (siječanj-veljača 1951.). Vojno zapovjedništvo jedinica Ujedinjenih naroda odlučilo je u veljači 1951. pokrenuti snažan protuudar s ciljem potiskivanja kineskih jedinica u Sj. Koreju. Do travnja 1951. godine UN snage postigle su svoje strateške ciljeve i potisnule komunističke snage u Sj. Koreju. Posljednju fazu rata predstavlja poziciono ratovanje koje se je počelo kristalizirati u lipnju 1951. godine. Niti jedna strana nije imala više snaga, a niti motivacije za daljnjim ofenzivnim akcijama. Ujedinjeni narodi su željeli prekinuti sukob s namjerom da se sva aktualna pitanja i problemi riješe na međunarodnoj konferenciji. Komunistički blok je insistirao da se politička problematika rješava dok traju pregovori o obustavi vatre. Iz tog razloga su se pregovori odužili za još dvije ratne godine. Mirovni pregovori  započeli su već u kolovozu 1951. u Kaesongu u Sjevernoj Koreji. Pregovori su se odvijali neprekidno dvije godine. Glavni problemi u pregovorima svodili su se na pitanja demarkacione linije i demilitarizirane zone, nadgledanja primirja te buduće politike vlada koje su bile u izravnom sukobu. Jedna od ključnih prepreka bilo je pitanje ratnih zarobljenika. Ujedinjeni narodi su zastupali tezu da zarobljenici imaju pravo da sami odluče da li hoće ostati ili se vratiti u svoju domovinu dok je komunistička strana insistirala na prisilnoj repatrijaciji. Problem zarobljenika konačno je bio riješen u travnju 1953. godine. Svi pojedinci koji se nisu htjeli vratiti stavljeni su pod nadzor neutralne komisije, a njihove vlade imale su rok od 90 dana da ih uvjere da se vrate u svoju domovinu. Predsjednik Južne Koreje Syngman Rhee nezadovoljan pregovorima koji nisu završili ujedinjenjem Koreje i eliminacijom komunističkog režima Sjeverne Koreje, odlučio je opstruirati pregovore pustivši 25 tisuća sjevernokorejskih vojnika da se nasele na jugu. Da bi postigle njegovu suradnju Sjedinjene Države su mu obećale uzajamni sigurnosni pakt, dugotrajnu ekonomsku pomoć te opremanje i usavršavanje južnokorejske vojske. Mirovni sporazum je konačno potpisan 27. 8. 1953. u Panmunjomu. Južna  Koreja sporazum nije ratificirala. Posljedice Korejskog rata traju do današnjih dana. Demilitarizirana zona (4 km široka i 250 km duga granica )8 dijeleći Koreju po 38. paraleli pokazuje nam da je i u današnjem modernom dobu politička ideologija nekadašnjih vremena još uvijek aktualna u pojedinim dijelovima svijeta iako se je blokovski sustav raspao. Hladnoratovska politika je jedan narod i jedan poluotok trajno razdijelila i antagonizirala te je na Korejskom poluotoku ostavila trajan spomenik svome razdoblju.9

Bilješke

  1. Velika ilustrirana povijest svijeta, sv.17.,7739.-7747.
  2. www.spartacus.schoolnet.com1 WW jalta.htm, 5.6.2005.
  3. Velika ilustrirana povijest svijeta, sv.17., 8000.
  4. isto
  5. Grolier  encyclopediacd-rom
  6. Zubok/Pleshakov,  63.
  7. Grolier encyclopediacd-rom
  8. United States Treaties and other International Agreements, Volume IV., Part I, str.237.
  9. Grolier encyclopediacd-rom

Kompletna bibliografija u posljednjem članku.

Feljton je u punoj dužini objavljen u PDF verziji u studenom 2013. godine.

Drazen Klincic
About Drazen Klincic (48 Articles)
Magistar povijesti i inženjer medicinske radiologije. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je upisan postdiplomski studiji, zaposlen u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske u Upravi za zaštitu kulturne baštine, u zvanju višeg stručnog savjetnika.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.