Novo:

Komunikacija elite pisanim putem u Hrvatskoj krajem XIX.st. – primjer fonda Antuna Vakanovića

Radi jasnije slike o tome tko je bio onodobna elita ističem samo neka imena (koja su se našla u spomenutoj arhivskoj građi) koja predstavljaju crkvu, politiku i ostatke plemstva u pojedinim vremenskim razdobljima druge polovice XIX.stoljeća: Mirko Bogović, Vjenceslav Soić, Juraj Haulik,Ivan Mažuranić, Petar Horvat, Julije Jelačić, Dragutin Khuen Hedervary, Levin Rauch, Miroslav Kraljević, Svetozar Kušević, Petar Maljevac, Brlići, Filipovići, Dutkovići, Jankovići, Odescalchi i mnogi drugi.

Svakodnevica hrvatskih političkih i društvenih uglednika u drugoj polovici XIX. stoljeća nije bila nimalo jednolična i monotona. Najviše slobodnog vremena im je odlazilo na pisanu komunikaciju koja je bila tadašnji jedini mogući oblik komunikacije i održavanja redovite socijalizacije s osobama koje nisu u neposrednoj blizini. To im je bilo potrebno radi redovitog ažuriranja informacija kako bi ostali u trenudu s aktualnostima. Iz tadašnje kulture pisama mnogo se otkriva o „sugovornicima“ koji su se nalazili s druge strane te su svoju „karakternost“ ostavljali na pismima. Prva stvar koja bi ostavljala dojam na samog čitatalja bila je kvaliteta papira. Oni najbolji tadašnji papiri su bili debeli te su nerijetko imali stanoviti pečat koji bi otkrivao neki detalj više o osobi koja je koristila taj papir. Razlika osim po debljini bila je i po fomratu samog papira. Najčešći tadašnji papiri na kojima su bila pisma su bila do veličine današnjeg A5 formata. Najčešće službeni dopisi bi stizali na papirima koji danas imaju format koji je po prilici jednoznačan formatu A4.

Osim same veličine i kvalitete papire prije čitanja samog sadržaja pisama bitan dojam je ostavila i svojevrsna minijatura koja bi se nalazila u gornjem lijevom kutu. Ta minijatura je najčešće predstavljala inicijale osobe koja je slala pismo nekome. Ti inicijali su mogli biti otisnuti u crno-bijeloj tehnici ili bi imali kombinaciju crne i još jedne boje. Najčešće bi se radilo o zelenoj, plavoj ili zlatnoj. Nije potrebno pritome spominjati da su minijature u boji imale veću cijenu izrade od crno – bijele tehnike. Drugi oblik izrade svojevrsnih minijatura na paprima za pisma je bio ostavljanje pečata na papiru, ali bez bilo kakvog korištenja boje. To je bio najčešći slučaj za institucije poput biskupija ili ministarstava. Nerijatko bi ugledni građani imali više minijatura, tj. imali bi više papira na kojima bi na razne načine bio otisnut njihov inicijal (primjer obitelji Sulyouk). Neki su uz inicijal stavljali još neki oblik i simbol, poput primjerice kraljevske krune. Još jedan razlikovni element ukrašavanja inicijala je vjerojatno bila i vrsnost umjetnika koja je izradila inicijale. Neki inicijali su imali samo obrisne crte, dok su neki inicijali bili toliko detaljni da su stvarali dojam dvodimenzionalnog prikaza.

vakanovic-cestitka-575

Ostali oblici dopisivanja podrazumijevali su telegrame koji su se onodobno zvali brzojavke. One su imale prvenstvanu namjenu da nekoliko kratkih rečenica što prije dostave do potrebne osobe. U slučaju ovog fonda radilo se o čestitkama imendana, izvještavanja privremenih rezultata izbora i izvještavanja o drugim događajima, koji su prema autoru telegrama bili važni, poput primjerice primopredaje Senja pod civilnu upravu. Među rijetke pisane oblike onodobne elite treba spomenuti podsjetnice, pozivnice i čestitke. Navedeni pisani oblici su bili pravi raritet te su se češće te stvari izražavale u „reodovitim“ pismima. Posebne čestitke, podsjetnice i pozivnice su bile skuplje od običnog pisma te je za njihovu izradu bila potrebna posebna naruđba što je samo smanjivalo svakodnevnu upotrebu navedenih oblika socijalne pisane komunikacije.

Svako pismo bi počelo sa mjestom i nadnevkom pisanja. Među ostale kriterije pisanja pisama bio bi naslov, uvodni pozdrav, kao i odzdrav na kraju samog pisma. Ti oblici su se poštovali te su se koristili s raznim terminima, ovisno o razini intimnosti odnosa kojeg su imale osobe koje su se dopsivale. Tako su prisnije osobe Antunu Vakanoviću pismo počinjale s: „Mili pobratime“ i „Dragi moj od starine babo“. Drugi su pismo počeli sa pozdravom: „Velecijenjeni prijatelju“, „Preuzvišeni gospodine“ i „Presvietli gospodine“ što je bio i najčešći početak. Oni koji su više držali do forme su svaku temu odvajali tako što bi počeli novi red uvukavši početak rečenice 1-2 centimetra u unutrašnjost, s obzirom na način pisanja u redu iznad. Odzdrav svakog pisma bi bio sličan sljedećem: „Izručujući se dragocienoj blagonaklonosti, odličnim štovanjem bilježim se..[mjesto i datum nastanka pisma te autor]“.

Analizom pisama samo dvije arhivske kutije Antuna Vakanovića može se zaključiti da je tadašnja hrvatska politička i crkvena, a time posljedično i gospodarska elita bila dosljedna kada je bilo u pitanju održavanje statusa posebnosti u svim sektorima djelovanja. To su radili čak u banalnim svakodnevnim stvarima poput pisanja jer je bilo očigledno važno i u tom segmentu istaknuti svoju posebnost. Neki su si zaista dali oduška pa su često izmjenjivali inicijale koji su koristili, vjerojatno kada bi se zasitili jednog, uzeli bi drugu seriju papira za pisanje na kojem bi stavili novi oblik inicijala. Neki su bili toliko opčinjeni svojim plemičkim porijeklom te su još uvijek živjeli u nekim drugim vrmenima gdje je „plava krv“ i plemički status bio posljedica „Božanskog izbora i dužnosti“, a ne prava i privilegije pojedinca. Takav svjetonazor je bio oplemenjen dodavanjem simbola kraljevske krune uz njihov vlastiti incijal. Jednaka razina je morala biti korištena i u posebnim prigodama poput raznoraznih domjenaka i čestitanja. Pojedine čestitke su bile prava mala umjentička djela čiji autori su bili jednako vrsni poput srednjovjekovnih minijaturista prilikom ukrašavanja početnog slova svakog poglavlja.

Izvor

Hrvatski državni arhiv, obitelj Vakanović-Simić, kutija I.-II.

Primjeri inicijala

Primjeri inicijala

Krešimir Škuljević
About Krešimir Škuljević (5 Articles)
Diplomirao povijest na Hrvatskim studijima. Radi kao nastavnik povijesti u Osnovnoj školi Ivan Mažuranić u Sibinju.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*