Kada je 1779. godine Carsko-kraljevska bečka vlada (u biti Carica i kraljica Marija Terezija) odlučila premjestiti gimnaziju iz Petrovaradina u Vinkovce, imajući u vidu bolji položaj Vinkovaca u Slavonsko-srijemskoj vojnoj granici, nadala se da će tom školom i iz tog grada lakše provoditi svoju germanizatorsku politiku među našim narodima u većem dijelu nekadašnje Vojne granice. Vinkovačka gimnazija tada stvarno postaje žarište kulturno-prosvjetne djelatnosti Sedme brodske pukovnije, istočne Slavonije i dijela južne Ugarske. I premda je njemačkim vlastima uspjelo da u prvim generacijama graničarskih mladića oslabi osjećaj prema svom narodu i jeziku, djelovanje ove školske ustanove kroz naredna desetljeća  u novim generacijama graničarskih mladića jačalo je njihovu intelektualnu snagu, a onda i nacionalni osjećaj i samosvijest, tako da je vinkovačka Gimnazija dobila tijekom vremena sasvim drugo značenje i neplaniranu svrhu od one koju je željela njemačka vlast iz Austrije.

Uz prigodnu čestitku malo ću vas zagnjaviti brojkama. Nažalost ne znam dobitnih šest ili sedam brojeva lota, ali pred sobom imam neke informacije o radu povijesnog portala i foruma. Prvo da podsjetim da povijesni portal postoji od 26. siječnja 2006. godine, a od 2. siječnja 2009. godine izdvojili smo povijesni forum na zasebnu adresu na www.hrvatska-povijest.com. Drago mi je da konačno mogu reći da je završeno preuređivanje portala koje je potrajalo više od godinu dana. Prošle smo godine morali promijeniti tj. unaprijediti aplikaciju koja pokreće portal i u tom poslu je trebalo cijeli portal praktički podići od nule. Sadržaj tj. gotovo 900 članaka je privremeno preseljeno na rezervnu adresu www.hrvatska-povijest.info. Tijekom proteklih mjeseci svi u materijali postepeno vraćeni na originalnu adresu. Trenutno na povijesnom portalu možete pročitati 876 članaka i u Pojmovniku imamo upisano 183 pojma. Kompletan popis svih objavljenih članaka možete vidjeti na ovom linku. U proteklom smo tjednu sa veseljem dočekali neke okrugle brojke. Naša "fan page" na Facebooku je prešla brojku od 1.000 obožavatelja, a portal ima 400 članova.

Fascinantna , vrlo jaka osoba. Nikad prije i nika poslije nije bilo sličnog primjera u glazbenom svijetu, dokle sežu moje spoznaje. Izvrsna pijanistica Clara Schumann. Gospođa Schumann bila je i skladateljica, o čemu se u široj javnosti ne zna mnogo, jer je njen povijesni imidž građen prvenstveno na koncertnom pijanizmu i na braku sa skladateljem Robertom Schumannom. Osim svega, bila je i majka osmero djece. Djece različitih sudbina, ponekad sretnih, ponekad tragičnih.

U ova tri kratka članka vodim Vas u Francusku, Rusiju i Njemačku – glazbom. Glazbenici koje ovom prilikom opisujem su kao i uvijek ljudi kao i svi mi - života punih i iskušenja i uspjeha i ponekad i tužnih životnih okolnosti  no usprkos svemu – trudbenici, radnici, umjetnici, kreatori, stvaratelji - skladatelji izvrsnih umjetničkih djela. Možda u njima ili u njihovoj glazbi možemo pronaći ne samo ljepotu već i štap nadahnuća koji nas može pogurati korak naprijed.

Ispod vjeđa punih teškog, mokrog pijeska, suhe oči – Pustinja. Iza očiju misli trepere kratko i neredovito kao oslabljena baterija. Ispod varenca izmiješanih i šupljih misli, svijest. Svijest o toplom betonskom potpornju na koji mogu sjesti i časak predahnuti. Točan opis moga umora. Možda približan opis i Vašeg  umora?

Dragi čitatelji HPP-a do kraja mjeseca listopada moći ćete čitati sljedeće članke:

Posljednji je vikend prije početka nove školske godine i meni "školarcu" se javljaju bube u želucu. Računajući učenički i sadašnji profesorski staž u školicu ću krenuti po 23. put, ali još uvijek mi se javlja neka lagana trema pred novim početkom.

Atmosfera povijesnih japanskih igranih filmova koju čini spoj prepoznatljive scenografije, zvuka japanskoga jezika te glazbe filma, pored naravno samog sadržaja, me uvijek posebno privlačila. Prisjećam se nekolicine takvih filmova prikazivanih na našoj državnoj televiziji, koje sam gledala prije puno godina. U ovom članku osvrnut ću se na jedan izbor japanskih filmova za koje je veliki japanski skladatelj Tōru Takemitsu (1930-1996) napisao glazbu.

Šostakovič na fotografiji sa kolegom britanskim skladateljem Brittenom. Naročito je zanimljiv popis nagrada koje je Šostakovič primio za svoj rad, kada se uzme u obzir napadanje njegovog stvaralaštva i zabrane izvođenja njegovih djela : Heroj socijalističkog rada (1966), Red Lenjina (tri puta), Red Oktobarske revolucije (jednom), Red Crvene zastave rada (jednom), Red prijateljstva naroda (1972), Narodni umjetnik SSSR (1954), Lenjinova nagrada (1958), Državna Staljinova nagrada za umjetnosti (čak 11 – jedanaest puta!).

Ponekad se zateknem u raspoloženju za gledanje nekog starog, kostimiranog, crno-bijelog filma koji djeluje poput prisjećanja bakinih kolača – toplo, nostalgično. Filmska glazba je vrlo široka i lijepa tema za sebe, i samo ću spomenuti da je vrlo zanimljivo kako pod filmskom glazbom puno toga progutamo što bez filma u koncertnoj dvorani ne bismo, no o tome više kada budem pisala o filmskoj glazbi. U ovom članku, i u naredna dva člnaka, kratko ću se osvrnuti na zasluženo vrlo popularna i lijepa djela iz klasične glazbe, koja su dobila svoje mjesto u filmovima.