Novo:

Juraj Krnjević

Krnjević, Juraj političar i pravnik (Ivanić Grad, 19. II. 1895 – London, 9. I. 1988). Podrijetlom iz obrtničke obitelji. Gimnaziju završio u Zagrebu, a pravo studirao u Beču i Budimpešti. Nakon završetka studija 1919. stupio u HPSS te se odmah aktivno se uključio u politiku postavši jednim od najbližih suradnika Stjepana Radića. Biran je za zastupnika u skupštini 1920., 1923., 1925. i 1927. U radikalsko-radićevoj vladi (1925.-1927.) ministar socijalne politike. Zatvoren početkom 1925. kada je na HRSS primijenjena Obznana.

Za tajnika HRSS izabran 1923., a od 1928. glavni tajnik HSS-a. Izabran za privremenog tajnika skupštine Zagrebačke oblasti 1927., kasnije na dužnosti predstojnika Odjela za socijalnu pomoć oblasti. Po uspostavi šestosiječanjske diktature odlazi u emigraciju. Najviše boravi u Ženevi radi djelovanja na rješavanju hrvatskog pitanja kod Društva naroda. Nakon sporazuma Cvetković-Maček vratio se u Zagrebu i bio imenovan senatorom. Po napadu na Jugoslaviju 1941. Vladko Maček ga je delegirao na mjesto potpredsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije u inozemstvu. Bio je glavni predstavnik HSS-a u emigraciji, a u vladama Kraljevine Jugoslavije ministar i potpredsjednik od travnja 1941. do sredine 1944. Nastojao je dobiti jamstva za obnovu statusa Banovine Hrvatske nakon rata.

Po završetku drugog svjetskog rata je ostao u inozemstvu te je u suradnji s Vladkom Mačekom organizirao ogranke HSS-a po svijetu. U međuvremenu je napustio jugoslavenski okvir rješenja hrvatskog pitanja te se opredjelio za samostalnu hrvatsku državu. Nakon smrti Vladka Mačeka 1964. izabran je za predsjednika HSS-a i na toj je dužnosti ostao do kraja života. Jedno vrijeme uređivao stranačko glasilo Dom. U emigraciji 1980. osnovao Središnji odbor HSS-a, mandat kojega je 1991. prenesen na novo vodstvo ujedinjenog HSS-a u Republici Hrvatskoj.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (82 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.

1 Comment on Juraj Krnjević

  1. Milan Boban // 23/02/2018 at 17:43 // Reply

    NOVI PREDSJEDNIK HRVATSKE SELJAČKE STRANKE Dr. Juraj Krnjević
    NOVA SNAGA
    U BORBI PROIV BEOGRADA
    U najsudbonosnije doba politike, i nakon smrti dra. V. Mačeka, došao je na čelo HSS-e Dr. JURAJ KRNJEVIĆ, bivši glavni tajnik. Ovom zgodom ističemo tri činjenice:

    Prvo, da se mi hrvatski vojnici, pripadnici ODPORA, veselimo novom i odlučnom smjeru, kojega je dr. J. Krnjević zauzeo u pogledu HRVATSKE DRŽAVE. On je zadnjih desetak godina dosljedno i otvoreno zastupao taj novi smjer HSS-e, u kojem se isključuje svaka Jugoslavija i svaka politika s Beogradom, a zastupa se ideja HRVATSKE DRŽAVE sa granicom na DRINI. U času preuzimanja predsjedničkog mjesta on je taj stav i potvrdio, pa mu svi Hrvati odaju priznanje i iskazuju poštovanje.

    Drugo, pred nama je 158 izrezaka iz najraznoraznijih velikosrbskih i srbokomunističkih novina, kako iz nesretne Jugoslavije, tako iz slobodnog svijeta, a u kojim izrezcima se na najbesramniji i najogovaniji način napada osoba dra. J krnjevića, baš radi toga njegovog jasnog i odlučnog stava protiv svake Jugoslavije, a za demokratsku Hrvatsku. Kada nebi imali drugih razloga, a imamo ih, bilo bi dostatno da svaki hrvatski vojnik svijesni pripadnik ODPORA pozdravi dra. J. Krnjevića i zaželi mu uspjeh u plementimo natjecanju na državotvornom polju.

    Treće, mi hrvatski vojnici, pripadnici ODPORA, stajali smo, stojimo i stajt ćemo na stanovištu apsolutne potrebe demokratiziranja hrvatskog političkog života, a medju pripadnicima ODPORA, te starim i novim hrvatskim vojnicima, ima lijep broj pristaša HSS-e, kao što ima i svih drugih ideologija i programa. Nova hrvatska vojska ne smije kao kolektiv imati obilježje nijedne hrvatske političke stranke, ali će pripadnici hrvatske vojske u budućnosti moći, kao slobodni gradjani, biti pripadnici svake hrvatske državotvorne političke stranke. Njihova funkcija u gradjanskom i političkom životu je posebna stvar, a njihova funkcija hrvatskih vojnika je uzvišena služba samo i jedino HRVATSKOJ DRŽAVI.

    Mi vjerujemo, da će pojava dra. J. Krnjevića unijeti novih nada na hrvatsko političko obzorje. Neće biti sgorega spomenuti, da je dr. J. Krnjević u svoje vrijeme pokušavao suradjivati sa H.H.R.O.-m (USTAŠKA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA), o čemu ćemo kasnije pisati.

    (Izražene ideje o hrvatskom vojniku i hrvatskoj vojski, stil pisanja pa i sami rječnik se sa sigurnošću može reći da je ova uvod o dr. Krnjeviću napisao Maks Luburić, general Drinjanin. Mo. Otporaš.)

    PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA, PIŠE GENERAL DRONJANIN, OBRANA 26 1965. (15)

    HRVATSKA I USTAŠTVO (37)

    Svjesni odgovornosti pred Bogom i Narodom, mi ćemo reći istinu, a ostatak života mi smo posvetili odgoju i pripravi mladih Hrvata. General Drinjanin “OBRANA” br. 1 1963., strana 5.

    Piše: general DRINJANIN

    ” OBRANA ” br. 26. 1965. godine

    MAČEK IZMEDJU JANKA PUSTE I OPLENCA

    Vele, kad je Mačeku bila saopćena vijest o atentatu na kralja krvnika, i dok se nije još znalo za njegovu smrt – a da je on rekao: ” Kakve smo sreće, još će ostati na životu !”.

    Svi stariji, koji su u ono doba još znali što je značila Aleksandrova diktatura za hrvatski narod znaju, da je takvi i sličan osjećaj vladao sigurno medju 999 od tisuću Hrvata. Mladji pak znaju iz pričanja starijih, i neće biti teško vjerovati, da su tada svi Hrvati bez razlike, pa čak malobrojni i hrvatski komunisti, očekivali smrt kralja – krvnika, kao početak jedne nove epohe.

    Hrvatska Seljačka Stranka još uvijek je bila najmoćnija politička organizacija hrvatskog naroda, iako je radi.alni, državotvorni program Poglavnika bio okupio dobar dio omladine, mnogo gradjanstva uopće, te seljačtva u onim krajevima, gdje smo živijeli izmješano sa Srbima. Ne treba ni govoriti o tome, da je Sveučiliste bilo tako rekuć ustaško i da je dio časnika hrvatskog porijekla, iz djelatnog kadra jugoslavenske vojske počeo misliti na Poglavnika.

    Rekli smo, da se je Poglavnik s aktom u marseille-u predstavio već kao novi vodja, koji je – stupivši na povijesno tlo – diktirao svu kasniju hrvatsku politiku. Možda ni sam nije bio toga svijestan, ali je to bilo tako kod mnogih i svakako kod mene je to uvjerenje bilo sasma izgradjeno.

    Pa ipak Maček je bio tu, bez obzira dali u zatvoru kod Srba ili u Kupincu – (što uistinu u ovom slučaju znači: ili bilo u srpskom zatvoru i unutar zatvorskih zidina raditi ono što ti Srbi govore, ili na svojem imanju na Kupincu gdje opet radiš ono što ti Srbi nalažu i što oni žele i hoće, mo) i još je uvijek većina naroda gledala s povjerenjem u njega. On je s nekim stoičkim mirom gledao da vrag odnese Srbiju i diktaturu, i vjerovao je, da će ipak nekako doći do ” slobodne Hrvatske “. Ona naša mlada generacija nije više vjerovala u Mačeka (kao ni današnja što ne vjeruje Mesiću i njegovoj projugoslaveskoj i SDP-ejovoj politiki, mo) ni u njegove metode, ali su ga naši očevi slijedili i on je još uvijek pred stranim svijetom vodja hrvatskog naroda. On je to povjerenje dobio na izborima, a njegovo tamnovanje davalo mu je pred očima naroda i pred stranim svijetom ulogu martira za hrvatsku slobodu.

    Svatko mu je predbacivao, da je prekršio onu Radićevu: “Nikada više u Beograd!”, ali – dok smo mi mladja borbena generacija uzeli to kao jednu definitivnu borbenu parolu, – većina je ipak vjerovala da “bu stari Maček nadmudril Vlahe”. Beograd je gubio živce. Srbsko je držanje bilo isto ono kralja Aleksandra i Puniše Račića, i malo je bilo Hrvata, koji su bilo kome vjerovali u Beogradu.

    Ali Maček je bio uvjeren, da će sa pasivnim odporom i kulturnim i gospodarskim razvitkom natjerati Srbe na popuštanje.

    U tom i jest bila njegova tragedija, jer je za volju mira pristupio, kao član beogradske vlade, Trojnom Paktu,t.j. Njemcima, Italiji i Japanu, a kasnije je, kao predsjednik vlade generala Simovića, naredio mobilizaciju za to, da se brani Jugoslavija. (Kakve li slučajnosti izmedju tada Mačeka i predsjednika jugoslavenske vlade 1990 godine, Stjepana Mesića, koji je takodjer naredio mobilizaciju JNA da se brani Jugoslavija. Ostalo je, zna se, poznato, moja opaska) Njegova nesigurna ruka dovela je u sumnju mnoge ljude, a za mene glavni izvor bila su dva Sertića.

    Prvi je bio Tomica Sertić, glavnostožerni jugoslavenski časnik, zapovjednik jedne elitne gorske jedinice. On je prebjegao u Madjarsku poslije Marseille-a i pričao nam o stanju medju Hrvatima, koji su služili u jugoslavenskoj vojsci. On nam je dao jasnu sliku o Hrvatima časnicima iz njegove generacije, koji su trpili strahovita poniženja, posebno oni u Srbiji i Macedoniji, gdje su se većina morali dnevno ponižavati, da bi mogli ostati vojnici i da bi jednoga dana mogli biti korisni svojoj hrvatskoj vojsci i svojoj hrvatskoj domovini. Tadanji bojnik, Tomislav Sertić, bio je jako ozbiljan čovjek i bio je zaljubljen u svoje vojničko zvanje. Kada je jedan od starijih naših časnika, koji je služio u austro-ugarskoj vojsci, govorio u prilog Mačeka, koji da će ostvariti hrvatsku državu, bojnik Sertić, kasniji general i zapovjednik Ustaške Vojnice, dao mu je lekciju, koja je nama služila kao putokaz. On je vjerovao, da Maček nikada Hrvatske ostvariti neće, jer će ga beogradjani iskoristiti, istrošiti, odbaciti i kompromitirati pred njegovim vlastitim narodom. On nam je prvi put dao jasnu sliku o raspolozenju hrvatskog vojnika; onih, koji su služili svoj vojni rok ili onih, koji su bili djelatni časnici ili dočasnici. On nam je govorio o budućim hrvatskim generalima, koji će u dani čas pokrenuti hrvatske jedinice, koje se nalaze pod njihovim zapovjedništvima – protiv Beograda i svake Jugoslavije. On je zapravo kompletirao moj vidokrug u pogledu konkretnih koraka za oslobodjenje Hrvatske. Za nas vojnike oslobodjenje Hrvatske značilo je nešto konkretno.

    To konkretno je bilo: borbom u ratu, ustanku ili revoluciji pokrenuti duhove, ljude i oružja protiv svakog Beograda, te stvaranje brane na Drini (o čemu je jutros east zagreb komentirao sponzarosu na ovom portalu, da je današnja Hrvatska najmanja od svih Hrvatskih u prošlosti,moja opaska), Jadranu i drugim granicama – unutar kojih je trebalo organizirati hrvatsku DRŽAVU. Možda ove redke ne bih ni pisao kada ne bih danas vidio – iz razgovora sa mladjom generacijom – da i ta generacija misli isto tako.

    Drugi Sertić bio je Mihovil, nekada odgovorni urednik “Narodnog Vala”, t.j. lista, kojega su utemeljili Stjepan i Antun Radić. O je bio i urednik i revije, koja se je zvala, mislim “Evolucija” i čiji je zadatak bio zapravo više otupljivanje oštrice novog nacionalističkog smjera, nego li borba protiv Beograda. On je bio uvjereni HSS – ovac, ali se je teško razočarao i počeo djelovati u duhu REVOLUCIJE a ne evolucije. Proveli smo mnogo dana u razgovorima o našim problemima i drago bih mi bilo, ako ovi redci dodju do njega, da se osjeti ponukanim napisati uspomene iz onoga doba.

    (Vidjeli ste kako general DRINJANIN kaže za Mihovila Sertića: “da se osjeti ponukanim napisati uspomene iz onoga doba”. I ja tako kažem. I svi bi trebali tako reći: da se uspomene iz onoga doba zapišu, tako da novi hrvatski naraštaji imaju pred sobom sve – pa i najmanje – dogodovštine zapisane, kako bi oni mogli reći, a ne mi danas, TKO JE BIO TKO!!! A TKO JE BIO NITK!!! Otporaš)

    Nastavlja se.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.