Novo:

Jozef Tiso

Jozef Tiso je rođen 13. listopada 1887. godine u mjestu Vel'ka Bytča (danas Bytča), a na krštenju je uz ime Jozef dobio i ime Gašpar koje ni on ni oni koju su ga znali nisu nikada koristili.(1) Odrastajući u izrazito religioznoj okolini kao drugorođeni sin bilo mu je na neki način predodređeno da postane svećenik. Nakon šest razreda škole odlazi u Žilinu na daljnje školovanje s ciljem da postane svećenik, a s istim ciljem 1902. godine odlazi na studij u Nitru.(2) Kao izrazito uspješan i nadaren student poslan je na prestižni bečki fakultet Pasmeneum na kojem 1910. godine diplomira teologiju.(3)

Nakon toga vraća se u Slovačku gdje kao katolički svećenik radi u nekoliko slovačkih gradova. Sve do izbijanja Prvog svjetskog rata bavi se uglavnom društvenim radom organizirajući kazališne predstave i kulturna događanja, a predavao je i gramatiku u slovačkim školama.(4) Po izbijanju Prvog svjetskog rata služi u 71. pješadijskom puku, uglavnom na istočnom frontu, ali zbog zdravstvenih problema pušten je iz vojske i odlazi u Nitru gdje nastavlja svećenički posao i posao podučavanja u školi.(5)

Po završetku Prvog svjetskog rata i raspada Austro-ugarske Tiso se počinje sve aktivnije angažirati u politici pa od godine 1918. sudjeluje u organizaciji čehoslovačkog političkog života. No, ne napušta svećeničke i društvene dužnosti nego se i na tom polju počinje sve više angažirati. Od godine 1918. do 1920. predaje teologiju na sveučilištu u Nitri, a zatim obnaša dužnost biskupa nitranske biskupije sve do 1923. godine kada odlazi u grad Banovce gdje, uz svećeničku, vrši i dužnost dekana tamošnjeg sjemeništa.(6)

Od ranih 1920tih Tiso je sve aktivniji u političkom životu Čehoslovačke gdje se kao član Hlinkine slovačke narodne stranke (Hlinkova slovenská ľudová strana – HSLS) bori za slovačka prava i nacionalnu posebnost unutar čehoslovačke države. Pošto se brzo uspinjao kroz stranačku hijerarhiju, mnogi ga Slovaci sve više počinju smatrati nasljednikom utemeljitelja i vođe HSLS-a Andreja Hlinke. Kako je stranka napredovala u političkom životu Slovačke, odnosno Čehoslovačke, tako je napredovala i Tisina politička karijera. Godine 1925. biva prvi puta izabran za člana Narodne skupštine u Pragu, a u vremenu od 1927. do 1929. godine ministar je zdravstva i sporta u čehoslovačkoj vladi.(7) Zastupnički mandat za Narodnu skupštinu osvaja i 1929. godine što dodatno povećava njegov utjecaj među slovačkim narodom i političarima pa uburzo biva izabran za podpredsjednika HSLS-a.(8) Nakon Hlinkine smrti 1938. godine Tiso polako, ali sigurno počinje zauzimati vodeće mjesto u najvećoj slovačkoj stranci koja ga u jesen 1939. godine bira za predsjednika.

Nakon Münchenskog sporazuma (30. rujna 1938.) i komadanja Čehoslovačke od strane Njemačke, Poljske i Mađarske, Jozef Tiso i HSLS konačno su dobili pravu priliku da, pritiskom na češki politički vrh, slovačke nacionalne ideje pretvore u državne ideje. Slovačku su proglasili autonomnom jedinicom sa zasebnim parlamentom unutar čehoslovačke države, a na čelu s Tisom kao predsjednikom autonomne Slovačke vlade. No, zbog separatizma Tiso i njegovi najbliži suradnici 9. ožujka 1939. bivaju uhićeni. Tiso je zatvoren u samostan u kojem je trebao biti u kućnom pritvoru, ali vrlo brzo uspjeva pobjeći i nastaviti borbu za slovačku neovisnost obrativši se za pomoć Nijemcima koji su ga spremno dočekali. Uz pomoć Adolfa Hitlera i pod pritiskom njemačke diplomacije 14. ožujka 1939. godine slovački parlament proglašava neovisnost, odnosno Slovačku Republiku. Za predsjednika republike izabran je monsignor Tiso, a u prvim mjesecima postojanja države obnašao je i dužnost premijera.

Hitler i Tiso na sastanku u Salzburgu 1940. godine.

Hitler i Tiso na sastanku u Salzburgu 1940. godine.

Tiso je pod patronatom Hitlera i Njemačke vladao Slovačkom sve do njenog kraja, a zanimljivo je da je cijelo to vrijeme obnašao i dužnost svećenika župe Banovce. Savez s Njemačkom donio je  političku, gospodarsku i duhovnu podređenost Slovačke Republike nacističkom režimu, a u državi je uvedena jednostranačka diktatura i autokratski režim. Tiso,  slovačka vlada i HSLS prilagođavali su slovačku državu i njene zakone interesima Njemačke koja im je bila uzor i pokrovitelj što je, između ostalog, rezultiralo i zakonima o diskriminaciji i deportaciji slovačkih Židova. Procjenjuje se da je oko 75% slovačkih Židova deportirano i ubijeno, a oni što su ostali u Slovačkoj i na životu podvrgnuti su nacističkoj represiji i represiji slovačkih vlasti.(9) No, Tiso je u godini 1942., ponajviše zbog pritiska slovačkih biskupa i Vatikana, uspio zaustaviti deportacije Židova pa se one nisu provodile sve do potkraj 1944.(10) Bio je to presedan u tadašnjoj nacističkoj europskoj sferi jer nema sličnog primjera u ostalim njemačkim satelitima.

Kako se Drugi svjetski rat bližio kraju tako je sve bliže bio i kraj Jozefa Tise i Slovačke Republike koja je djelila sudbinu s Trećim Reichom. Nakon neuspjeha Slovačkog narodnog ustanka u listopadu 1944. godine njemačka je vojska u potpunosti okupirala Slovačku pa je Tiso u velikoj mjeri postao samo marioneta zadržavši vlast u državi samo zahvaljujući volji Adolfa Hitlera. Odmah po okupaciji, nacisti su obnovili deportacije slovačkih židova.(11)

Tiso pred Narodnim sudom

Tiso pred Narodnim sudom

U proljeće 1945. godine pritisnut sve bržim osvajanjem Slovačke od strane sovjetske Crvene armije i čehoslovačkih trupa, Tiso bježi u Austriju i predaje se Amerikancima što je označilo i kraj Slovačke Republike. Po završetku rata SAD ga izručuje čehoslovačkim vlastima zajedno s ostalim slovačkim bjeguncima, suradnicima nacističke Njemačke. U obnovljenoj Čehoslovačkoj stavljen je pred sud pod optužbom za izdaju Čehoslovačke i Slovačkog narodnog ustanka te za kolaboraciju s nacistima. Suđenje je imalo veliki publicitet u državi i svjetu, a čehoslovački komunisti su ga koristili za kompromitaciju katoličke Crkve i vjere općenito.(12) Dana 15. travnja 1947. godine Tiso je pred Narodnim sudom osuđen na smrt vješanjem. Čehoslovački demokratski političari su prosvjedovali i apelirali protiv takve kazne, ali je čehoslovački predsjednik Eduard Beneš odbio dati pomilovanje. Tiso je pogubljen 17. travnja 1947. godine.

Bilješke

1. Životopis Dr. Jozefa Tisu, dostupno na: http://www.slovensko39-45.estranky.sk/clanky/—thdr-jozef-tiso/zivotopis-dr_-jozefa-tisu (22.07.2010.)
2. Isto.
3. Tiso, Jozef, dostupno na: http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Jozef_Tiso (23.07.2010.)
4. Isto.
5.  Životopis Dr. Jozefa Tisu, dostupno na: http://www.slovensko39-45.estranky.sk/clanky/—thdr-jozef-tiso/zivotopis-dr_-jozefa-tisu (22.07.2010.)
6. Isto.
7. Isto.
8. Isto.
9. Jozef Tiso, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Jozef_Tiso (23.07.2010.)
10. Michael J. Kopanic Jr, The Legacy: The Tiso plaque controversy, dostupno na: http://www.ce-review.org/00/11/kopanic11.html (24.07.2010.)
11. Isto.
12. Isto.

Jozef Tiso

Jozef Tiso

Mato Bosnjak
About Mato Bosnjak (17 Articles)
Rođen sam 1983. godine u Tešnju, u Bosni i Hercegovini. 2010. godine diplomirao jednopredmetni studij povijesti na Hrvatskim studijima. Od siječnja 2008. godine honorarno radim u izdavačkoj kući Europapress holding, a nadam se skorom zaposlenju u nekoj od prosvjetnih djelatnosti. Marljivo i uporno skupljam knjige, fotografije, znanstvene i novinske članke s povijesnom tematikom, ali i s temama iz drugih humanističkih i društvenih znanosti (politologija, antropologija, sociologija itd.).