Novo:

Josip Antun Ćolnić

Josip Antun Ćolnić rođen je 11. ožujka 1699. godine u selu Vivodina kod Jastrebarskog. Iako je bio iz vojničke obitelji, na život mladog Josipa Antuna utjecali su isusovci. Pod njihovim nadzorom školovao se u Zagrebu, Beču (logika, fizika) i Rimu (metafizika, teologija). Godine 1723. doktorirao je teologiju i vratio se u Zagreb. Prije nego je došao u Đakovo bio je kapelan u Varaždinu, potom župnik u Brdovcu, da bi već 1728. godine bio imenovan zagrebačkim kanonikom. Nakon toga četiri godine boravi u Bologni gdje je postavljen za rektora hrvatskog kolegija. Do potkraj 1751. godine, kada je kao novoproglašeni biskup došao u Đakovo, Ćolnić je bio zapovjednik Dubice, katedralni arhiđakon i zapovjednik Siska.

Došavši u Đakovo biskup nije mogao prikriti nezadovoljstvo stanjem koje je zatekao, kako u samom gradu, tako i u biskupiji pa je nakon svega viđenog rekao: „…činilo mi se prije kao da ulazim u pustinju negoli u biskupijsku rezidenciju…“ Naime, nakon što su Turci Osmanlije oko 150 godina vladali Slavonijom, od 1537. do 1687. godine, odlaze i za sobom ostavljaju pustoš. O tomu najbolje govori činjenica što čak niti on, kao biskup, nije mogao pronaći odgovarajući prostor u kojem bi mogao boraviti. Biskup Ćolnić tada kreće u obnovu kako Đakova, tako i cijele biskupije. U Đakovu je obnovio katedralu te izgradio franjevački samostan. Ćolnić je staru katedralu dao popraviti, podići u njoj četiri žrtvenika i učiniti unutrašnje preinake, sagradio je novi, veći zvonik i sakristiju. Godine 1753. započinje gradnju biskupijske rezidencije-dvora tako što je srušen istočni dio srednjovjekovnog obrambenog zida i na njegovim temeljima sagrađen je biskupijski dvor koji i danas stoji zajedno sa Strossmayerovom katedralom. Sljedeći bitan segment njegova djelovanja bio je usmjeren na gospodarsku konsolidaciju vlastelinstva. Kako je ono u vrijeme njegova dolaska bilo zapušteno Ćolnić je otpočeo sustavne radove na izmjeni postojećeg stanja. U blizini Satnice iskrčio je oko 100, a između Kešinaca i Mrzovića još 60 jutara zemlje. Sagradio je veliko spremište za žito, pšenicu i ječam, a u Đakovu, Semeljcima i Trnavi i čardake za kukuruz. Do 1726. godine izgradio je tri mlina. Najviše je ulagao u Trnavu gdje je, uz već postojeće, biskup kupio i neke nove parcele, zasadio vinograde, izgradio crkve i mjesto učinio svojom ljetnom rezidencijom.
Ćolnić je naseljavao i katolike iz sjeverne Bosne kojima je omogućeno da pod povoljnim uvjetima osnuju na području vlastelinstava nova sela. Tako su nastali Vuka i Široko Polje, a novim doseljenicima popunjena su i do tada već formirana sela: Dragotin, Koritna, Punitovci i Beketinci.

Potkraj 1751. osnovao je u Đakovu prvu javnu školu namjestivši u njoj, o svom trošku, jednog učitelja „za obuku uboge mladeži“. U narednih pedesetak godina bila je to jedina škola na području vlastelinstva.

Vrijedan pozornosti je i Ćolnićev rad na pripremi ujedinjenja Srijemske biskupije sa Đakovačkom i osnivanje novih župa. Kada je on 1751. godine preuzeo biskupiju ona je imala samo četiri župe (Đakovo, Gorjani, Vrbica i Vrpolje) s kojima su upravljali franjevci. Ćolnić je od 1754. godine postojeće župe predao na upravu svjetovnom svećenstvu, a potom osnovao i nove u Semeljcima, Piškorevcima, Trnavi i Punitovcima.

Hrvatsko-ugarska kraljica Marija Terezija, na prijedlog svojih savjetnika, predložila je 1770. sjedinjenje–uniju Srijemske i Bosanske biskupije. Pregovori i predradnje o sjedinjenju trajale su tri godine i nije sve išlo bez poteškoća. Đakovački biskup Ćolnić nije odmah bio sklon predloženom sjedinjenju, ali je ipak uskoro popustio i pokušao to iskoristiti kao naknadu za oduzeti dio biskupije prilikom stvaranja Vojne granice. Sjedinjenju Srijemske i Bosanske biskupije suprotstavili su se kaločki nadbiskup i pečuški biskup tražeći da se od Srijemske biskupije jedan dio pripoji Kaločkoj, a jedan dio Pečuškoj biskupiji. Na to suprotstavljanje nisu se obazirali ni carski dvor ni Sveta stolica te je konačno donijeta odluka o sjedinjenju. Apostolskim pismom “Universi orbis Ecclesiis” od 9. srpnja 1773. proglasio je papa Klement XIV. uniju biskupija Bosanske i Srijemske. U pismu piše da će se biskup bosanski zvati od sada i srijemski. Nažalost, Ćolnić nije doživio ujedinjenje jer je preminuo nekoliko mjeseci ranije.

Izvršivši svoje zemaljsko poslanje Josip Antun Ćolnić umro je u Đakovu 17. veljače 1773. godine. Kao biskup, vlastelin, i jedno vrijeme župan, ostvario je djela vrijedna štovanja. Ona će činiti pouzdanu osnovicu na kojoj će graditi njegovi nasljednici.

Literatura

1. Benašić, Zvonko; Đakovački spomendani, Matica hrvatska, ogranak Đakovo, Đakovo, 2003.
2. Bijelić, Borislav; Naše teme: ogledi o prošlosti i sadašnjosti Đakova i Đakovštine, Muzej Đakovštine, Đakovo, 2002.
3. Gašić, Emerik; Kratki povijesni prikaz biskupija bosansko-đakovačke i srijemske; načinjen iz povijesnih izvora s pridodanim životopisima, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 2000.
4. Herman, Franjo; Sjedinjenje biskupija bosansko-đakovačke i srijemske, Tisak Narodne Tiskare, Zagreb, 1941.

About Mario Racic (1 Articles)
Diplomirao povijest i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Od siječnja 2005. godine radi u OŠ Josipa Antuna Ćolnića u Đakovu. Od školske godine 2010./2011. imenovan je voditeljem Županijskog stručnog vijeća učitelja povijesti za osnovne škole za Osječko-baranjsku županiju.