Joseph Goebbels bio je njemčki političar i kancelar, te Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande kao i jedan od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera. Poznat je po svojim energičnim propagandnim govorima koji su sadržavali ogromnu dozu antisemitizma. Prije priključivanja NSDAP- u radio je kao službenik u banci i novinar, a okušao se i u pisanju romana koji nije uspio izdati sve do svog priključenja nacističkoj stranci.

Tweet

Djetinjstvo i mladost

Paul Joseph Goebbels rođen je 29. listopada 1897. godine u donjorajnskom gradiću Rheydtu. Bio je sin knjigovođe. Ono što je obilježilo njegovu mladost jest uporan rad koji mu je donio određene povlastice kao što su satovi klavira i humanistička naobrazba koji su bili rezervirani samo za imućne, ali mladome Goebbelsu je, kao najboljem učeniku svoje generacije to bilo omogućeno. U školskoj dobi želio se baviti sportom kao i njegovi vršnjaci, ali zbog upale koštane srži u potkoljenici od koje se razbolio u dobi od četiri godine, noga mu je zaostala u rastu i svoju želju nije mogao ostvariti. Nadomjestak mu je bilo sveučilište, ali on se uvijek zbog svog hendikepa osjećao sporednom figurom. Ipak, time su bili uvjetovani njegovi intelektualni uspjesi. U svojoj ranoj mladosti bio je odlučio postati svećenikom, ali kako se sve više udaljavao od katolicizma, krenuo je na studij filozofije i književnosti na sveučilištima u Bonnu, Würzburgu, Freiburgu i Heidelbergu.(1) Tamo je 1921. godine doktorirao s tezom o piscu Wilhelmu von Schützu. Nakon što je završio doktorat, Goebbels se zaposlio kao novinar, a nekoliko je godina bezuspješno pokušavao postati književnik. U svojim djelima oslikavao je svoj život. Tako on kroz lik svojega romana, Michaela Voormana(2) koji je pun mržnje i samosažaljenja prema sebi, izražava svoje ogorčenje prema društvu koje je nemilosrdno i koje mu se samo ruga i ismjehuje.

Goebbels je bio frustriran svojim književnim neuspjehom. Njegov prvi roman izdan je tek 1929., a drame koje je pisao nikad nisu bile izvedene u nekom kazalištu. To je nadomjestio pisanjem dnevnika i to od 1923. pa sve do kraja života u kojemu je oštro osuđivao kapitalizam.

Iako je doktorirao s dvadeset i četiri godine, Goebbels je shvatio da od svoga doktorata neće moći preživljavati, pa se zaposlio u kölnskoj podružnici Dresdenske banke.
Tijekom tog razdoblja mnogo je čitao i tako oblikovao svoje političke stavove. Zimu 1919./ 1920. proveo je u Münchenu gdje je svjedočio nacionalističkoj reakciji pri komunističkom pokušaju zauzimanja vlasti u Bavarskoj. Njegov prvi politički idol bio je anton Graf von Arco auf Valley, čovjek koji je ubio komunističkog vođu Kurta Eisnera.

NSDAP  u hitlerovoj odsutnosti

Goebbels je upoznao nacizam 1923. godine tijekom prosvjeda zbog francuske okupacije Ruhra. U studenom te iste godine, Hitler je, nakon neuspjelog Pivničkog puča, zatvoren i stranka je privremeno ostala bez vođe. Goebbels se tada učlanio u stranku gledajući Gregora Strassera svojim političkim uzorom.(3)

Sa svojim novinarskim sposobnostima, Goebbels je postao Strasserov glavnio saveznik u njegovoj bitci s Bavarcima oko stranačkog programa. Konflikt se vodio s Rudolfom Hessom, Juliusom Streicherom i Hermannom Esserom, koji su, prema njima, loše vodili stranku u Hitlerovoj odsutnosti.
Godine 1925. Goebbels izdaje otvoreno pismo mojim prijateljima na lijevoj strani, tražeći jedinstvo između socijalista i nacionalista u borbi protiv kapitalista.

Nakon hitlerova povratka u stranku

Adolf Hitler vraća se u NSDAP u veljači 1926., nakon što je završio svoju knjigu Mein Kampf, te se uključuje u njezine poslove. Pozvao je oko 60 Gauleitera i aktivista, uključujući i Goebbelsa na sastanak u Bamberg gdje je održao svoj govor od dva sata i trideset minuta u kojem je odbacio socijalistički dio programa stranke. Za Hitlera su židovi bili jedina prava prijetnja njemačkom narodu, a ne kapitalisti. Goebbels je bio duboko razočaran ovim govorom. Zgrozio ga je Hitlerov opis socijalizma kao židovske tvorevine, njegova želja za uništenjem SSSR-a i njegova tvrdnja da nacistička vlada neće privatno vlasništvo učiniti državnim.

Kao dobar čitatelj karaktera, hitler je brzo prepoznao Goebbelsove talente. Znao je da njegov sljedbenik žudi za priznanjem. U travnju ga je pozvao u München, poslavši svoje osobno vozilo po njega, nakon čega je održao dugi privatni sastanak. Kritizirao je Goebbelsa zbog njegove potpore socijalističkom krilu stranke, ali ponudio mu je iskupljenje ako bi ovaj prihvatio njegovo vodstvo. Goebbels je kapitulirao i postao potpuno privržen Hitleru što će ostati sve do svoje smrti.

U Berlinu

Goebbels je za svoju lojalnost bio vrlo brzo nagrađen. U listopadu 1926. Hitler ga je postavio za Gauleitera berlinskog ogranka NSDAP-a.
Goebbels je tada mogao iskoristiti svoju poziciju kako bi se upustio u književne aspiracije u glavnom gradu, ali njegov talent za propagandu koji se tada počinje otkrivati bilo je ono što je obilježilo njegov put ka političkom vrhu.(4)

Preko uličnih boraca koji su u svojim uličnim tučnjavama vrlo često koristili oružje prakticirao je svoj ukus za nasilje.(5) Preko ulice je izazivao tada najdominantnije ljevičarske stranke- socijaldemokrate i komuniste i tako izazivao pivničke i ulične tučnjave.

Sav svoj genij on je posvetio propagandi, u početku kao urednik novina Der Angriff i kao autor mnogih nacističkih plakata i postera.
Upravo zahvaljujući letcima, tisku koji je bio podržavljen, radiju i drugim propagandnim sredstvima, Goebbels je od sebe stvorio narodnog tribuna i zagovornika malog čovjeka. Siromaštvo mase koristio je kao materijal za vatrene govore. U stranci je koristio sva raspoloživa sredstva moći i spletaka. Uvijek je umio stati na stranu glasačke većine. Kada se njemu odani SA(6) pobunio protiv berlinske središnjice, Goebbels je to odobravao, ali kad je Hitler naredio da stranku treba očistiti od izdajica, Goebbels se poslušno pokorio njegovoj naredbi. Zahvalan za poslušnost, gospodar je svojega slugu promaknuo u voditelja Državne propagande NSDAP-a.

Tridesete godine

“Čovjek se od tolikog posla ne može pribrati. Željeznicom, autom i zrakoplovom putuje se po cijeloj Njemačkoj. Pola sata prije početka dođeš u grad, ponekad i kasniš, popneš se na govornicu i govoriš. (..) Kad je govor završen, u takvom si stanju kao da su te odjevenog izvukli iz kade pune vruće vode. Zatim ulaziš u auto i ponovno se voziš dva sata.“ (7)

Goebbels se 1931. oženio s Magdom Quandt kojoj je to bio drugi brak. Hitler mu je osobno bio kum na vjenčanju.(8)
1933. položio je prisegu prilikom preuzimanja dužnosti ministra za prosvjećenje naroda i propagandu.

Umjetnicima židovskog porijekla zabranio je da se bave svojim pozivom i tako je neuspjeli književnik zadovoljio svoju taštinu zbog dugogodišnje zapostavljenosti. Patetičnim govorom blagoslovio je spaljivanje književnih djela kakva on nije mogao stvoriti.

Kad su politički protivnici bili ušutkani, Goebbels se okomio na Crkvu i svećenstvo koje se odupiralo tome da ih zamijeni državna religija.(9)
Agresivni je agitator s vremenom gomilao svoju imovinu. 1936. obitelj se preselila u feudalnu vilu od cigle, a vozni park bio je proširen novim Mercedesovim sportskim dvosjedom. Goebbels si je, osim motornog čamca, priuštio još i skupocjeni jedrenjak.

Sve mu je to pomoglo da stvori idiličnu sliku obiteljskog života za javnost.
Njegova supruga, Magda, ispunila je nacističku natalitetnu doktrinu i rodila šestero djece. Helgu, Hilde, Helmuta, Holde i Heide. Tisak ih je, zajedno s ministrom i suprugom prikazivao kao uzornu obitelj Trećeg Reicha.
To je bila samo lijepa vanjština. Goebbels je bio jako zauzet svojim poslovima, a svoje slobodno vrijeme nije koristio za bračne dužnosti nego ga je trošio na afere. Jedna od njih, i to ona s češkom glumicom Lidom Baarovom zamalo ga je stajala Führerove naklonosti. (10)

Govori

Nova Godina 1934.

„Moji dragi njemački sugrađani!

Moj cilj nije dati gorak okus blagdanskoj zdravici. Vjerujem da sve društvene klase njemačkog naroda imaju razloga danas slaviti s optimizmom. I nema razloga biti skroman. Mi Nijemci u posljednjih dvadeset godina prošli smo mnogo boli, tuge i razočaranja da bismo večeras riskrali da budemo previše veseli. Iza našeg veselja krije se trag boli, a radost s kojm se osvrćemo na prošlu godinu i gledamo na novu puna je nade i ponosa.

Sada kada preispitujemo svoja srca, vidimo sa zadovoljstvom da je godina uspjeha iza nas i da je rajski blagoslov sišao na njemački narod. Naše srce onda doživljava opet radost. To je ta vrsta radosti koja nas ispunja ponosom na ono što smo postigli i daje nam snagu za nove planove i odluke. Snažan pokret koji je u protekloj godini zahvatio njemački narod je pokret života pun čvrstog i obećavajućeg optimizma koji daje čvrstoću i snagu. Mi Nijemci još jednom smo naučili voljeti život i sav njegov sjaj. Mi to potvrđujemo i prihvaćamo sve njegove izazove, makar bili teški i nemilosrdni. Nacionalsocijalizam prihvaća život, a ne negira ga. Iz njega smo izvukli radosnu snagu koja nas tako prekrasno ispunja u posljednjim satima stare godine. (…)“

Nova Godina 1944.

„Moji njemački suborci!

Godina 1943. je pri kraju. Nikad je nećemo zaboraviti mi koji smo se borili, radili i živjeli. Dosada je to bila najteža godina rata. Ona koja nas je stavila na moralne i materijalne kušnje. Dala nam je zadaću da zadržimo ono što smo osvojili u našim slavnim ofenzivama u ranijim godinama rata, što je temelj naše konačne pobjede i da to obranimo bez uzmaka od razorne neprijateljske oluje. Velikim dijelom smo uspjeli,ali morali smo prihvatiti gubitke i činjenice da smo teritorijalno odbačeni jednim dijelom, ali to nikako nije odlučujuće za ishod rata niti smijemo dopustiti da nas oni, u ovom dugom ratu, bace bilo u moralnu, bilo u materijalnu propast. Kukavička izdaja talijanskog kralja i klike generala stajala nas je toga da je neprijtelj osnažen što je moralo utjecati na tijek rata. Morali smo povući naše jedinice s Istoka kao i s Juga. Povlačenja naših jedinica, koja su bila time uzrokovana, poslužila su neprijateljskoj strani kao prilika da prošire glas o vojnoj propasti Reicha i da čak, prenapuhani, govore o nadolazećoj pobjedi. Ali u krivu su!“

Ova dva izvatka čisti su primjer Goebbelsovog govorničkog talenta koji je privlačio mase. U prvom primjeru, Silvestrovu 1933., koristi riječi kao što su bol, tuga i razočaranje kojima suprotstavlja uspjeh, veselje i radost i što je najbitnije, pojam nacionalsocijalizma koji sve to donosi i koji prihvaća život. Oživljavajući uspomene na prošlost i na prvi svjetski rat i njegove posljedice  riječima „Mi Nijemci u posljednjih dvadeset godina prošli smo mnogo boli, tuge i razočaranja.“, on zaluđuje oduševljenu masu koja ne razmišlja da iza riječi njemački narod se zapravo krije pojam arijevska rasa što je jedna od temeljnih postavki nacističke doktrine. Narod je bio opijen izrazima punim čovjekoljublja, ali to je bila samo fasada ispod koje se krila mržnja i netrpeljivost prema svakom tko nije bio pripadnik više rase.

Drugi primjer ima nešto tmurnije ozračje. To je već kraj godina 1943. kad se san o tisućljetnom Reichu počinje lagano rušiti i početak 1944. u kojoj će uslijediti važni događaji koji će pridonijeti propasti Hitlerove državne tvorevine. Njegov ministar zato pokušava na sve načine održati privid pobjede govoreći o teškom životu i borbama u godini koja je prošla. Iako su već izgubili dosta teritorija, Goebbels pred vojnike postavlja izazov da to povrate oživljavajući uspomene na prethodne godine rata stvarajući dojam svjetske urote protiv njemačkog naroda protiv kojega su sada kukavički izdali talijanski kralj i generali, te umanjujuće važnost napretka saveznika koji šire glas o vojnoj propasti Reicha i prenapuhani, govore o nadolazećoj pobjedi. Koliko su bili u krivu, vidjet će se odmah naredne godine, posebno 6. lipnja koji je bio prekretnica u tijeku Drugoga svjetskog rata.

Drugi svjetski rat i smrt

Goebbels je Drugi svjetski rat dočekao potpuno odan svojem vođi, ali to ga ipak nije spriječilo da kritizira neke poteze države kao što je pakt Ribbentrop- Molotov za kojega je govorio da je to pakt s nižom rasom.
Molotov je 1940. posjetio Berlin, a Goebbels se izrugivao fizionomiji moskovskih gostiju. Tisku je zabranio i najmanju rečenicu koja bi pohvalila rusku kulturu i način života, a svoje je novinarske poslušnika oštro opomenuo da iz tiska odstrane svaki trag boljševičke ideologije i boljševičkog nazora i pozivao na razračunavanja s Rusijom.
U ožujku 1941. Hitler ga je obavijestio o tom koraku jer mu je za pripremu više nego ikad trebala pomoć propagande i taktičkih manevara za odvraćanje pozornosti. (11)
Sam napad na Rusiju dočekan je s iznenađenjem. Taj je pohod opisao kao europski križarski rat protiv boljševizma. Proširio je glas o preventivnom udaru iako je pravi cilj bilo uništavanje neprijatelja. (12)

Pohod nije dobro prošao, a politički vrh je svoj neuspjeh opravdavao činjenicom da su podcijenili Ruse.
U to vrijeme goebbels je želio Berlin pretvoriti u grad bez Židova, a samim Židovima toliko zagorčati život da bi im samo čekanje na smrt trebalo postati paklom, tako da je neprestano smišljao nove i perfidne mjere protiv Židova. Postupno im je zabranio posjedovanje bicikala, pisaćih strojeva, knjiga, gramofona, hladnjaka, peći, radioprijamnika, vožnju sredstvima javnog prijevoza, posjete kinima, operi, kazalištima, parkovima, te ih nakraju protjerao iz vlastitih stanova. Smatrao je da 60% Židova treba biti likvidirano, a 40% ih se uključiti u radni proces. I on i Hitler su smatrali da moraju pobijediti inače će cijeli njemački narod biti izbrisan s lica zemlje, a kako je vrijeme sve više odmicalo, Goebbels je zagovarao totalni rat što je odnijelo tisuće života.

Skupa sa svojim Führerom želio je ući u povijest kao mučenik vlastitog ludila, ali hitler mu je pomrsio račune kad ga je proglasio svojim nasljednikom i kancelarom propale države.
Nakon što je 30. travnja 1945. Hitler počinio samoubojstvo, Goebbels je po prvi put odbio poslušati svojeg vođu. Njegova supruga Magda otrovala je njihovo šestero djece, a zatim sa svojim suprugom počinila samoubojstvo. Oni su bili posljednje žrtve njegova fanatizma.

Goebbelsova uloga u Trećem Reichu

Joseph Goebbels ličnost je koja je obilježila razdoblje od dvadesetak godina i imala značajan utjecaj na društveni, politički i gospodarski život države u kojoj je živio, ali i Europe i svijeta  koristeći se oružjem mnogo moćnijim od tenkova, a to su bili mediji i sredstva javnog priopćavanja.
Goebbels je bio svjestan koliko je njemački narod bio pogođen Prvim svjetskim ratom i njegovim posljedicama i tu je našao plodno tlo za širenje svojega utecaja. Slava, povijest, patnja, bol, veselje, optimizam, život bili su pojmovi koji su zauzimali glavno mjesto u njegovom retoričkom vokabularu i na koje je oduševljena i zaluđena masa redovito padala stvarajući u svojoj svijesti sliku velikog humanista i plemenitog čovjeka koji je u stvarnosti pridonio nestanku brojnih ljudi čija je jedina krivica bila ta što su bili druge nacionalnosti, religije, rase ili opredjeljenja na bilo kojoj drugoj osnovi.  

 Bilješke

1 Zanimljivo je spomenuti da su mu oba profesora bili Židovi protiv kojih će on kasnije donijeti niz mjera i zakona koji su im branili osnovna ljudska prava. (Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007.)
2 Michael Voorman Goebbelsov je alter- ego, tj. glavni lik njegovog poluautobiografskog romana Michael u kojem je pokazao psihičku štetu koju su mu nanijeli njegovi fizički defekti. Kroz njegov lik on govori o okolini koja mu se ismijava i ruga. Mržnja prema sebi i samosažaljenje glavni su motivi koji obilježavaju njegova djela. (Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007.)
3 Gregor Strasser, Goebbelsov politički uzor i mentor koji ga je i upoznao s Hitlerom.
4 Pisao je rasprave kao što su Druga revolucija ili Lenjin ili Hitler iz 1926. godine.
5 Imao je ukus za nasilje, ali ga nije provodio izravno nego preko uličnih boraca koji su po njegovu naređenju izazivali socijaldemokrate i komuniste, a u tim tučama se nerijetko koristilo i oružje. Joseph Goebbels, Wikipedia. http://hr.wikipedia.org/wiki/Joseph_Goebbels (pristupano 26. kolovoza 2009.)
6 Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007., str. 41- 83
7 Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007., str. 41- 83
8 Magda Quandt potjecala je iz bogate njemačke industrijske obitelji. Za Goebbelsa se udala nakon razvoda od Günthera Quandta, bogatog industrijalca koji je imao velike udjele u tvrtkama BMW i Daimler- Benz. S Quandtom je imala sina Haralda. Joseph Goebbels, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Magda_Goebbels#Marriage_and_son_with_G.C3.Bnther_Quandt  (pristupano 26. kolovoza 2009.)
9 Vlast je htjela stvoriti dvije nove religije: jednu zasnovanu na principima kršćanstva, a drugu na misticizmu i povezanosti prirode i njemačkog naroda. U prvoj sekti Isus Krist bio bi zamijenjen Hitlerom, a druga je bila osobito popularna među SA i SS odredima. Adolf Hitler, Wikipedia. http://hr.wikipedia.org/wiki/Adolf_Hitler#Hitler_i_njegov_odnos_prema_religiji (pristupano 26. kolovoza 2009.)
10 Na Hitlerovo inzistiranje bio je prisiljen prekinuti tu vezu koja nije bila prikladna za jednog visokog dužnosnika Reicha. Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007., str. 41- 83
11 Jedan od tih manevara bilo je i povlačenje svih novina o kojima se pisalo o napadu na Britaniju tako da ispadne da se autor izbrbljao. Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007., str. 41- 83
12 Tom prilikom Goebbels je pribilježio u svoj dnevnik : „Ono protiv čega se cijeli život borimo sada ćemo i uništiti.“ (Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007., str. 41- 83)

 Literatura

Knopp, Guido: Hitlerovi pomoćnici, Profil International, Zagreb 2007.

Povijest svijeta: od početaka do danas, Naprijed, Zagreb 1990.

Ailsby, Christopher: The Third Reich Day by Day, MBI, New- York 2001.

 Internet:

Joseph Goebbels, Wikipedia. http://hr.wikipedia.org/wiki/Joseph_Goebbels (pristupano 26. kolovoza 2009.)

Joseph Goebbels, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Magda_Goebbels#Marriage_and_son_with_G.C3.Bnther_Quandt (pristupano 26. kolovoza 2009.)

Adolf Hitler, Wikipedia. http://hr.wikipedia.org/wiki/Adolf_Hitler#Hitler_i_njegov_odnos_prema_religiji (pristupano 26. kolovoza 2009.)

Nazi Propaganda by Joseph Goebbels 1933- 1945., Calvin College http://www.calvin.edu/academic/cas/gpa/goebmain.htm (pristupano 26. kolovoza 2009.)