Nakon bitaka kod Abensberga i Eckmühla, Napoleon je zauzeo Beč 13. svibnja 1809. Njegov cilj bio je slomiti vojsku nadvojvode Karla Habsburškog i tako uništiti glavninu austrijske vojske. Iako se očekivalo da će se to dogoditi kraj Brna, sukob se odigrao mnogo bliže Dunavu. U toj bitci istaknut će se jedan od najodanijih Napoleonovih maršala i njegov osobni prijatelj, Jean Lannes.

Tweet

Jean Lannes (1769.- 1809.)

Od svih maršala koji su služili u njegovoj vojsci, niti jedan nije bio toliko nagrađivan niti ga je Napoleon toliko cijenio kao maršala Lannesa. Rodom iz Lectourea, trebao se zaposliti kao ličilac, ali se 1792. prijavio dobrovoljno u vojsku i dobio čin potporučnika u lokalnoj pukovniji. Dvije godine služio je u Pirenejima. Tada je dobio promaknuće i prvu od svojih brojnih rana kada je kasne 1793. dobio metak u rame.(1) Kada je bio premješten u Italiju, borio se kod Loana 1795., zatim iduće godine, pod Bonaparteom, kod Ceve, Millesima, Dega, Mantove, Bassana i Arcole. 1797. je ranjen četiri puta. Nakon zauzimanja Mantove, njegov čin brigadnog generala bio je siguran. 1798. sudjelovao je u egipatskom pohodu i to u zauzimanju Aleksandrije, Kaira, Jaffe i Akre (gdje je bio ranjen u vrat).

Nakon francuskog povlačenja iz Egipta borio se u bitci kod Abukira gdje je ranjen u nogu i gdje je izabran da s nekolicinom časnika prati svojeg zapovjednika natrag u Francusku. Za vrijeme državnog udara imao je važnu ulogu dobivši unaprjeđenje u generala Konzularne straže u travnju 1800. godine, a mjesec dana kasnije, 10. svibnja potvrđen je njegov čin generala divizije, čin koji je imao još od Akre. Vodio je vojsku preko Alpa, zauzevši pritom Aostu i Chatillon. U drugoj fazi borbe, uspješan je njegov otpor u bitci kod Montebella, kad se suprotstavio mnogo brojnijoj austrijskoj vojsci osiguravši tako Desaixu dovoljno vremena da ratnu sreću okrene u korist Francuza. Za tu je zaslugu Lannes dobio počasnu sablju. 1802. godine poslan je u diplomatsku misiju u Portugal, ali je propala pa se Lannes vratio u Francusku i povjereno mu je zapovjedništvo nad jedinicama koje su trebale ići u pohod na Englesku. 1804. postao je maršalom i uskoro dobio cijeli niz počasti, uključujući i vojvodstvo od Montebella koje je potvrđeno 1808. U to vrijeme u bezbroj je slučajeva pokazao svoj ratnički talent. Marširao je na Austriju 1805., bio je prisutan na Mackovoj predaji na Ulmu, a na Austerlitzu, 2. prosinca zapovijedao je francuskim lijevim krilom, odbijajući Bagrationove neprestane napade. 1806. Dobio je bitku kod Saalfelda protiv pruskog princa Louisa Ferdinanda(2), te se istakao u bitci na Jeni, na samoj prvoj crti. Potkraj prosinca iste godine, u bitci kod Pultuska(3) zadobio je manje rane, ali ga je zamalo pokosila groznica, te je morao na pet mjeseci ostaviti svoj V. korpus. Kad se oporavio, pomagao je Lefebvreu u opsadi Danziga u svibnju 1807., borio se na Heilsbergu i otvorio bitku kod Friedlanda 14. lipnja, opet zapovjedajući na prvoj crti. Napoleon ga je obdario raznim nagradama i Lannes se tako obogatio.

Ipak, nije imao vremena uživati u danim mu povlasticama. Potkraj 1808. Zapovijedao je španjolskim korpusom porazivši generala Castañosa kod Tudele. Tom je prilikom pao s konja zadobiši opasne ozljede koje je mogao izliječiti samo vrstan kirurg poput Larreya(4). Kad se opet oporavio, zapovijedao je opsadom Zaragoze potkraj prosinca i prihvatio njezinu predaju u veljači 1809.

Te je godine uslijedila i bitka kod Aspern Esslinga gdje je podlegao ranama koje je zadobio, na veliku žalost Napoleona(5) i cijele vojske.

Aspern- Essling

Nakon zauzimanja prednosti na Dunavskoj bojišnici bitkama kod Abensberga i Eckmühla, Napoleon je zauzeo Beč 13. svibnja, ali austrijske rezervne postrojbe uništile su mostove u gradu. Njegova namjera bila je borba s nadvojvodom Karlom i glavninom austrijske vojske za koju je mislio da je blizu Brna, ali u stvarnosti je bila mnogo bliže Dunavu. Car je, uz pratnju princa Neufchatela(6), vojvode od Rivolija i Montebella, izvršio pregled lijevog krila i odredio bojno polje, desnu stranu u selu Esslingu(7), a lijevu u Gross- Aspernu(8). U oba sela bili su garnizoni. Trebalo je i napraviti mostove iznad mjesta Lobau(9) i 18. trupe su ga zauzele i počele rad na tome. Massenin(10) IV. korpus prešao je jedan most kako bi zauzeo sela Aspern i Essling, strateška mjesta za napredovanje prema Dunavu, dok je konjaništvo bilo gurnuto naprijed. Iako se nisu činili kao neka ozbiljnija prijetnja, nadvojvoda Karlo bio je blizu s 95 000 ljudi i bio je prilično informiran o francuskim kretanjima iz promatračnice u Bissambergu blizu Beča.

21. svibnja, ujutro, dogodio se drugi slom. Francuzi su imali 24 000 ljudi i 60 topova na rijeci kad su ih u rano poslijepodne Austrijanci napali velikom snagom, s 200 topova. Unatoč tomu, bili su dosta spori, pa su Francuzi uspjeli zadržati veliki dio obaju sela nakon teške borbe. Massena je branio Aspern dok je Lannes zapovijedao u Esslingu. Bessières(11) je upotrijebio 7000 konjanika kako bi uspostavio dominaciju nad područjem između sela i oslabio neprijateljsku vatru. U 16:00 pojavila se neprijateljska vojska koja je imala cilj ukloniti stražu i dospjeti na rijeku. Vojvoda od Rivollija(12) prvi je napadnut. Napad su izvršile postrojbe generala Bellegardea(13) koji je manevrirao s postrojbama Molitora(14) i Legranda(15) i potpuno potukao Austrijance. Vovoda od Montebella(15) obranio je selo Essling, a vojvoda od Istre(16) doveo je laku konjicu i Espagneovu(17) diviziju kirasira štiteći istovremeno Enzendorf. Borba je bila žestoka. Austrijanci su od ostataka vojske skupili 90 000 ljudi i 200 topova. D’Espagneova divizija kirasira koji su izvršili nekoliko napada, podijeljena u dvije skupine, izvršila je paljbu s 14 topova, ali jedna topovska kugla ubila je generala D’Espagnea dok se borio. Stradao je i general brigade Foulers. Do noći, Francuzi su dobili pojačanje od 21 500 ljudi i 90 topova, ali Dunav je poplavio i tako im presjekao vezu s južnim krilom. Uvečer je na bojno polje stigao general Nansouty(18) s jedinom brigadom kojom je zapovijedao general St. Germain i izvršio nekoliko briljantnih paljbi. U 20:00 je akcija završila i Francuzi su pobijedili. Po noći, trupe generala Oudinota(19), divizija St. Hillaire i dvije brigade lakih konjanika prešle su tri mosta.

22. svibnja u 3:00 Napoleon je udvostručio snagu na rijeci II. korpusom., više konjanika i Carskom gardom. Napadom u zoru, Francuzi su osvojili Aspern, a garnizon u Esslingu odbio je austrijski napad u 5:00. Iako Davoutov(20) III. korpus još nije bio dosegao područje, Napoleon je odlučio izvesti veliki napad na austrijski centar. Tri divizije II. korpusa koje su krenule u 7:00 ujutro i koje je podupiralo konjaništvo napredovale su izvrsno pod Lannesom. Zbog nedostatka streljiva, Napoleon je naredio Lannesu da se povuče natrag, ali Austrijanci su zašli duboko u Essling i napali francusko desno krilo.

Napoleonova situacija postajala je kritična. Njegove trupe odbile su napad u 13:30, ali pozicija je bila teško održiva. U 14:00 Napoleon je naredio povlačenje u Lobau što je bilo olakšano ponovnim osvajanjem Esslinga.

Sve je prošlo u redu, ali veliku sjenu na to bacila je Lannesova smrtna rana. Evakuacija se nastavila i 23. svibnja u 3:30. Francuzi su imali 21 000 ranjenika i stradalih od ukupno 23 340 ljudi. Njihova greška bila je nepoznavanje Dunava za vrijeme poplave i podcjenjivanje neprijatelja, ali ti gubici će se nadoknaditi šest tjedana poslije na Wagramu kad će Napoleon imati jednu od svojih najvećih pobjeda.

Važnost bitke

Napoleonu su Aspern i Essling bili strateška mjesta za napredovanje prema Dunavu, a kako je 10. svibnja zauzeo Beč, želio je i uništiti austrijsku vojsku pod zapovjedništvom nadvojvode Karla. U bitci koja je uslijedila, pokazala se sva vojnička genijalnost i vještina Jeana Lannesa, prvoga od njegovih maršala koji je poginuo u borbi. Napoleon je bio jako pogođen njegovom smrću, bio je to jedini čovjek kojemu je dopuštao da mu se obraća s ti.(21) Vrstan ratnik prilično neugodna karaktera, Lannes nikako nije bio politički vojnik što je za Napoleona bilo idealno u provođenju njegovih planova.

Bilješke

1. Chandler, David. Dictionary of the Napoleonic Wars. Hertfordshire: Wordsworth Editions 1999., 235.
2. Battle of Saalfeld, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Saalfeld (pristup 1. ožujka 2011.)
3. Battle of Pułtusk, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Pu%C5%82tusk (pristup 1. ožujka 2011.)
4. francuski kirurg, u službi u Napoleonovoj vojsci
5. Aspern- Essling, jeanlannes.com. http://www.jeanlannes.com/aspern-essling (pristup 1. ožujka 2011.)
6. Louis Alexandre Berthier, francuski maršal. Dok je Napoleon bio na Elbi, tajno se s njime dopisivao što ga je stajalo kraljeva povjerenja. Nakon toga se povukao u Bavarsku i oduzeo si život.
7. dio Donaustadta, istočnog okruga današnjeg Beča
8. kao i Aspern, dio Donaustadta, istočnog okruga današnjeg Beča
9. danas dio Nacionalnog parka Donau-Auen u Beču
10. André Masséna, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Andr%C3%A9_Mass%C3%A9na (pristup 1. ožujka 2011.)
11. Jean-Baptiste Bessières, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Jean-Baptiste_Bessi%C3%A8res (pristup 1. ožujka 2011.)
12. amaterski ornitolog, sin maršala Andréa Masséne
13. Count Heinrich von Bellegarde, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Count_Heinrich_von_Bellegarde (pristup 1. ožujka 2011.)
14. Gabriel Jean Joseph Molitor, Wikipedia. http://hr.wikipedia.org/wiki/Gabriel_Jean_Joseph_Molitor (pristup 1. ožujka 2011.)
15. Jean Lannes
16. Jean-Baptiste Bessières
17. Jean Louis Brigitte Espagne, Wikipedia. http://fr.wikipedia.org/wiki/Jean_Louis_Brigitte_Espagne (pristup 1. ožujka 2011.)
18. Étienne Marie Antoine Champion de Nansouty, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%89tienne_Marie_Antoine_Champion_de_Nansouty (pristup 1. ožujka 2011.)
19. Nicolas Oudinot, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas_Oudinot (pristup 1. ožujka 2011.)
20. Louis-Nicolas Davout, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Louis-Nicolas_Davout (pristup 1. ožujka 2011.)

Literatura

• Englund, Steven. Napoleon: Politički život. Zagreb: Naklada Ljevak, 2008.
• Chandler, David. Dictionary of the Napoleonic Wars. Hertfordshire: Wordsworth Editions 1999. 235- 236.
• Gerosa, Guido. Napoleon. Zagreb: Alfa, 1976.
• Battle of Aspern-Essling, Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Aspern-Essling (pristup 1. ožujka 2011.)
• Jean Lannes, jeanlannes.com http://www.jeanlannes.com/ (pristup 1. ožujka 2011.)