Janko Ibler, književni kritičar, romanopisac, publicist. Rodio se u Staroj Gradiškoj 19. travnja 1862. u obitelji pohrvaćenog oca Nijemca. Pučku školu završio u Brodu 1873., gimnaziju u Vinkovcima pohađao do 1878. potom dovršavao u Zagrebu i Rijeci. Pisao još kao gimnazijalac u “Bršljanu” 1876. članak TkojeHrvat? Od 1881. profesionalni je novinar, književni kritičar u riječkoj pravaškoj “Slobodi”. Iste godine vraća se u Zagreb, ulazi u redakciju “Vijenca”. Piše književne i kazališne kritike, ubrzo izrasta u prvog hrvatskog književnog kritičara realizma. Godine 1885/6. vraća se u list “Slobodu” i Rijeku za glavnog urednika. “Sloboda” je preimenovana u list “Hrvatska”. Opet se vraća u Zagreb gdje ulazi u redakciju “Narodnih novina”. Glavni je urednik novina od 1896. (poslije smrti Miloša Zeca) do 1908. Sljedeće je godine umirovljen pa započinje pisati zahtjevnije napise. Osim kazališnih knjževnih kritika bavi se analizom hrvatske političke pozornice od 1903. do 1913. tako 1914. izdaje prvu knjigu „Hrvatska politika 1903-1913“. U ratu 1917. drugu knjigu. Roman „Zora“ izlazi 1920. kasnije je ušao i u „Pet stoljeća hrvatske književnosti“(1962).

Osim što je pisao u listovima u kojima je radio, surađivao je s ostalim hrvatskim listovima i književnim časopisima objavljujući svoje književne i kazališne kritike kako o trendovima u europskoj tako i hrvatskoj literaturi. Pisao je za Obzor i Pozor, Hrvatskuvilu, Hrvatskukrunu, Hrvatskunjivu i druge.

Kao što je mijenjao svoje kritičke sudove i stajališta o književnosti tako je mijenjao i svoja politička stajališta. U početku je bio pravaš i opozicionar, kasnije u Narodnimnovinama ide uz Khuenov režim valjda zbog prehrane brojne porodice.
Svake je godine putovao po europskim zemljama, učio strane jezike, pa je i prevodio s engleskog, njemačkog, skandinavskih jezika i ruskog.

Umro je u Zagrebu 9. lipnja 1926. godine