Jakov Buljan, dipl.ing., biotehnološki stručnjak. Rodio se u Livnu 5. siječnja 1943. Već za rata s roditeljima se doselio u Slavoniju, a 1946. preselio u Vinkovce. Tu je završio osnovnu školu i gimnaziju 1961. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, biotehnološki odjel 1966. Nakon završetka studija zaposlio se u Tvornici koža "Cibalia" Vinkovci, gdje je za vrijeme njenog najuspješnijeg poslovnog razdoblja obnašao različite dužnosti: bio je šef proizvodnje, direktor uvozno-izvoznog odjela, tehnički direktor, a u sklopu "joint venture" tvrtke, bio je neposredni rukovoditelj izgradnje tvornice koža u Madrasu u Indiji (1974./77.).

Nakon povratka iz Indije, prelazi u Zagreb gdje se zaposlio u građevinsko-industrijskom konzorciju INGRA. Zastupnik je ovog konzorcija u Tripoliju, Libija (1981./83.). Međunarodnim natječajem 1983., izabran je za rukovoditelja programa tehničke pomoći kožarskoj industriji u Organizaciji ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) u Beču. U okviru ove UN-ove organizacije specijalizirao se za pitanja zaštite okoliša od kožarske industrije. Tako djeluje na uvođenju čistijih tehnologija prerade koža, projektiranja i izgradnje sustava za prečišćavanje otpadnih voda, te obradu i bezopasno  odlaganje čvrstog otpada u Kini, Indiji i Pakistanu. U Brazilu, Kostariki, Indoneziji, Keniji i Nigeriji,  J. Buljan, potiče osnivanje razvojnih instituta za kožu i obuću.

U sklopu svog rada po svijetu u organizaciji UN-a, J. Buljan promiče i hrvatske interese, pogotovo u vrijeme Domovinskog rata, razbija pogrešne predodžbe i predrasude u svijetu o Hrvatskoj. Dok je bio jedan od najviše rangiranih Hrvata u cjelokupnom sustavu UN-a, uspio je plasirati nekoliko hrvatskih stručnjaka za zaštitu okoliša koju su se svojim radom afirmirali do svjetskih stručnjaka.

Autor je, koautor i urednik 40-ak stručnih radova iz zaštite okoliša, mnogi od njih su prezentirani na svjetskim stručnim kongresima. Za svoj rad je primio brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade.

U mirovinu je otišao 2003. godine u svojstvu zamjenika direktora Odjela za agro industriju, no nastavio je raditi za  UNIDO kao savjetnik.

Danas živi u Zagrebu.