Novo:

Izvanučionička nastava povijesti u Vukovaru

Primjer iz prakse

Članak je objavljen (bez slika) u časopisu Napredak br. 3, srpanj – rujan 2006., godište 147 – 2006.; str. 387 – 390. Prikazuje mini projekt koji su učenici izveli prije posjete Vukovaru kako bi se upoznali s mjestima koja će posjetiti, organizaciju sata povijesti na odabranim mjestima uz pomoć kustosice Dvorca Eltz i hrvatskog branitelja, preživjelog zatočenika logora, te evaluaciju nakon povratka u školu. Izvanučionička nastava je izvedena 2006. godine povodom 15. godišnjice pada Vukovara.

Uvod

Pripremajući se za temu Stvaranje samostalne hrvatske države učenici 8. r. dobili su tjedan dana ranije zadatak da formiraju skupine u kojima će raditi, tj. prikupljati istražujući materijal o Vukovarskoj bici, Vukovarskoj bolnici, Ovčari, Dvorcu Eltz, istočnom slavonskom bojištu. Znači, o svemu onome što možemo o Vukovaru prezentirati na satu plakatima, Power Point prezentacijom, slikama ili kraćim izvješćima (po izboru ).

To nam je bio uvod za terensku nastavu u Vukovaru krajem školske godine. Povjesničari osmaši su prikupljeni materijal uobličili za čitanje u Vukovaru na odabranim i unaprijed dogovorenim mjestima. Za vodiča smo imali hrvatskog branitelja, preživjelog zatočenika logora, Zdravka Pehara, danas profesora u vukovarskoj gimnaziji.

izvanucionicka-vukovar2006-2

Dvorac Eltz i Gradski muzej

Zbog zakazanog termina počeli smo od Dvorca Eltz, danas Gradskog muzeja. Kustosica Muzeja nam je ispričala povijesne podatke prije ulaska i razgledavanja postave u Muzeju. Objasnila nam je i današnji naziv Vukovar. Sve te podatke smo i sami pronašli u literaturi ili na internetu. Ali vidjeti Gradski muzej iznutra bio je poseban doživljaj. Još uvijek je neobnovljen, bez stropa, s daskama, vrećama ili najlonima na prozorima, gredama koje učvršćuju zidove da se ne uruše. Preostali dijelovi prostorija su pocrnjeli od požara, bez vrata, s rupama u zidu.

Najupečatljivija je ograda od letava sa zašiljenim vrhom i brojevima od 0 do 90 koji simboliziraju 90 dana opsade Vukovara i borbe za slobodu. To se ne može nigdje pročitati. Jedino doći, vidjeti i zapamtiti za cijeli život ( kažu učenici u svojim kraćim esejima ili utiscima koje su stavili na papir nakon povratka iz Vukovara u učionicu – korelacija s hrvatskim jezikom).

izvanucionicka-vukovar2006-3

Križ na Dunavu

Ispred Križa na Dunavu, koji je posvećen svim poginulima u Domovinskom ratu, zapalili smo lampion, ali se i podsjetili prirodno-geografskih obilježja Vukovara, prometne povezanosti prije rata i danas, te predratne i današnje slike stanovništva (korelacija sa zemljopisom).

izvanucionicka-vukovar2006-4

Ovčara – masovna grobnica

Nakon pada Vukovara cijeli je grad postao stratište. Vidjeli smo izabrano mjesto na osami, nedaleko Vukovara prema Iloku, gdje su strijeljane i bagerom pokopane osobe iz Vukovarske bolnice – ranjenici, civili i bolničko osoblje, preko 200 žrtava, i tako učinjen genocid – zločin prema čovječnosti. Saznali smo tko je i kada postavio spomenik, ali i da se siluetom golubice mira prema nebu obilježavaju sve masovne grobnice u Hrvatskoj (Sotin, Tovarnik, Bogdanovci, Ćelije, Tordinci, Lovas, Svinjarevci, Berk, Vučedolski vinogradi). Unatoč kiši, koja je lila kao iz kabla, upalili smo lampion i molitvom, pod kišobranima, odali počast stradalima u Vukovaru (korelacija s vjeronaukom).

izvanucionicka-vukovar2006-5

Memorijalno groblje žrtvama Domovinskog rata

Nakon Ovčare zapanjile su nas stotine bijelih križeva na Memorijalnom groblju i saznanje da je baš tu, gdje se nalazimo, najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Ovdje su sahranjeni svi koji su poginuli tijekom ratnih operacija u Vukovaru, a nije ih bilo moguće pokopati na groblju. Iz 13 masovnih grobnica izvađeno je 938 tijela i postavljeno toliko bijelih križeva. Dva odvojena križa simboliziraju staricu i dijete.

Ovdje smo shvatili zašto je Ovčara, prema riječima Mile Dedakovića Jastreba, zapovjednika obrane Vukovara, simbol hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu, simbol patnji i boli, ali i neoboriv dokaz srpskih ratnih zločina nad Hrvatima.

Poruka mladima

Nećemo zapamtiti stravične brojke o poginulim hrvatskim braniteljima (890) i civilima (1200), zatočenima (1400),prognanima (22 000 je živjelo od 7 do 10 godina u više od 560 mjesta Hrvatske), bačenim granatama (700 000 za 100 dana užasa Vukovara, prosječno 7 000 dnevno tj. svake minute jedna), povratnicima (30 000), ali ćemo zapamtiti Vukovar kao hrvatski Staljingrad, zapamtit ćemo i riječi vodiča: ”Ne treba učiti mrziti zbog onoga što se događalo u Vukovaru, ali treba učiti istinu o tome…!”

Mi smo istinu naučili izvan učionice, ne samo iz knjiga, već na terenu u svom zavičaju – riječi su literaraca koji su svoje dojmove izrazili na satu evaluacije onako kako najbolje znaju. Svaki učenik se izrazio po vlastitom izboru – likovno, glazbeno, literarno (korelacija s izvannastavnim aktivnostima). Gramatiku engleskog jezika utvrđivali su na povijesnim činjenicama Vukovara i Domovinskog rata igrajući memory cards (korelacija sa stranim jezikom).

Zaključak

Sve navedeno govori da ne moramo biti u HNOS-u da bismo učili hodajući i gledajući. Svaki grad ili naselje može pronaći lokalitet na kojemu će održati sat povijesti, znači izaći iz učionice i na licu mjesta saznati nešto novo ili produbiti staro (poznato), u svakom slučaju konkretno vidjeti u izvornoj stvarnosti i zapamtiti.

Stradling navodi da uključivanje lokalne povijesti potiče zanimanje učenika za događaje koje su već čuli i daje novu dimenziju poučavanju nacionalne, regionalne i međunarodne povijesti. (Stradling, 2003.). Upravo to potvrđuje i Vukovar. Razdoblje od 24. kolovoza do 18. studenoga 1991. ostat će u povijesti Hrvatske, Europe i svijeta zabilježeno pod nazivom Bitka za Vukovar. 90 dana opsade Vukovara asocira na 900 dana opsade Lenjingrada. Negdje je već i zapisano: Vukovar – hrvatski Staljingrad.

Proučavajući zavičajnu povijest učenici surađuju s lokalnim povjesničarima, arheolozima, koriste istraživačke metode, ali i razvijaju vlastite interpretativne vještine posjećujući arheološke lokalitete u svom mjestu.

Gotovo da više i ne postavljamo pitanje: Trebaju li djeca učiti činjenice ili je možda važnije razviti određene vještine koje bi im mogle pomoći u razumijevanju povijesnih procesa i razvoju kritičkog mišljenja? (Koren, 2005.). S. Koren naglašava da će nakon sata povijesti, (ja dodajem u Vukovaru ), učenici ”moći prepoznati pokušaje manipulacije, propagande i iskrivljavanja istine”.

Rendić Miočević kao posebice važno naglašava ”okretanje” prema svom okružju, njegovoj kulturi, baštini, tradiciji da bi učenici upoznali i zavoljeli sredinu u kojoj žive, a potom i domovinu. Jedan od osnovnih društvenih, a time i pedagoških ciljeva je upravo poticanje i njegovanje ljubavi prema kraju i mjestu, njegovoj prošlosti, kako bismo sigurnije gradili budućnost. (Rendić Miočević, 2000.). Stalno moramo imati na umu da je učenik i sadašnji subjekt u konkretnom kulturnom i povijesnom okružju, a ne samo budući.

Literatura

  1. Rendić Miočević, I. ( 2000. ), Učenik – istražitelj prošlosti. Zagreb: Školska knjiga
  2. Stradling, R. ( 2003. ), Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Zagreb: Srednja Europa
  3. Koren, S. ( 2005. ), Jugoslavija: pogled u razbijeno ogledalo. Tko je ”onaj drugi”?. U: Najbar – Agičić, M. ( ur. ), Klio na Balkanu. Zagreb: Srednja Europa
  4. gr. Autora, ( 2002. ), Zajedno – priručnik za projektno učenje i demokratski razvoj škole. Zagreb: Naklada Ljevak
Slavica Cosic
About Slavica Cosic (21 Articles)
<p>Gimnaziju i Pedagošku akademiju završila sam u Osijeku – grupu hrvatski jezik i povijest. Kraće vrijeme sam radila u Donjem Svilaju i Gunji, u Laslovu 12 godina, i od 1986. do 2012. u OŠ Vladimir Nazor Čepin, prvo na mjestu nastavnice hrvatskog jezika, a zatim učiteljice povijesti. Godinama objavljujem stručne članke iz prakse u postojećim časopisima i novinama: Život i škola, Povijest u nastavi, Napredak, Metodika, Zrno, Profil akademija, Školske novine.</p>