Novo:

Ivanec – povijesna svjedočanstva

Primjer iz prakse

Povijesna skupina koja djeluje u školi Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec, pod vodstvom mentorice Suzane Jagić, izučavala je prošlost Ivanca, u kojem se nalazi i naša Osnovna škola. Istraživanje su kao skupni rad proveli učenici sedmih razreda: Martin Anđel, Igor Đurin, Marko Friščić i Goran Spasojević, a rezultate istraživanja prikazali su pomoću PowerPoint prezentacije. PowerPoint prezentacijom napravljen je kratak presjek kroz prošlost našega grada isticanjem povijesnih svjedočanstava o gradu od vremena najranijih tragova naseljenosti (na koje upućuje arheologija) odnosno od prvog pisanog spomena grada pa sve do današnjih dana. Nastojali smo naglasiti društvene i kulturne promjene koje su se zbivale tijekom stoljeća, a posebice krajem XIX. i u XX. stoljeću. Također smo nastojali dokazati stoljetnu urbanu tradiciju našega grada kao i svratiti pozornost na probleme koji se oko toga pitanja javljaju u suvremeno doba.

Naše se istraživanje temeljilo najviše na postojećoj literaturi i tiskanim izvorima, no budući da oni baš nisu brojni i sistematizirani jer ivanečka prošlost nije dovoljno izučavana, posebice u znanstvenim krugovima, imali smo problema oko pronalaženja odgovarajućih izvora i literature. Korištenjem metode rada s medijima (internet) i metode školske stručne ekskurzije naše je istraživanje uvelike olakšano. Veliku pomoć pri navođenju najstarijih svjedočanstava o Ivancu dobili smo od dr. sc. gospodina Jurja Belaja, voditelja arheoloških istraživanja na lokalitetu Ivanec – Stari grad. Povijesna je skupina posjetila taj arheološki lokalitet  (22. rujna 2006.), a predavanjem gospodina Belaja saznala informacije o najstarijoj prošlosti grada kao i o rezultatima arheoloških iskapanja.

Takva školska stručna ekskurzija bila je veoma zanimljiva i nadasve korisna za naš istraživački rad. Saznanja i spoznaje donosimo u radu i prikazujemo u PowerPoint  prezentaciji.

Ivanec – povijesna svjedočanstva

pov_svjed-02

Ivanečka povijest stara je 610 godina iako je „Ivanec stariji od Ivanca“. Naime, arheološka istraživanja lokaliteta Ivanec – Stari grad, koja su na poticaj grada Ivanca i Instituta za arheologiju Republike Hrvatske započela 1998. te nastavljana 1999., 2002., 2004., i 2006. godine, dokazala su postojanje naselja i prije prvog pisanog spomena grada.

Prije pisanog spomena …

Arheološki nalazi

Arheološki nalazi

U nedostatku pisanih izvora arheološka iskapanja nametnula su se kao nužna za dobivanje spoznaja o najstarijim povijesnim svjedočanstvima o našemu gradu. Na moguće postojanje prapovijesnog sloja upućuju nalazi kremenih strugala i ulomaka prapovijesne keramike, vjerojatno iz kasnog brončanog doba. U zidu kapele pronađeno je više komada rimskih opeka i tegula te dio rimskog nadgrobnog spomenika (korištenog kao građevni materijal). Srednjovjekovnom, predmongolskom razdoblju (XIII. stoljeće), pripadaju arheološki nalazi kao što su karičica sa S – petljom i pojasna kopča pronađene uz pokojnika u grobu te brojni ulomci keramike, rog i kapitel.

Rodni list Ivanca

Isprava kojom Albert de Nagmichal potvrđuje ipravu Ivana Paližne, ml. iz godine 1396., u kojoj se prvi put spominje naselje Ivanec

Isprava kojom Albert de Nagmichal potvrđuje ipravu Ivana Paližne, ml. iz godine 1396., u kojoj se prvi put spominje naselje Ivanec

Najstariji pisani spomen Ivanca nalazi se u ispravi datiranoj 22. lipnja 1396. godine, koju je u Beli izdao prior ivanovaca i gospodar kastruma Bele Ivan Mlađi od Paližane stanovnicima „slobodne općine Svetog Ivana“. Ivan Kukuljević Sakcinski (čije ime nosi naša škola!) prvi je obznanio taj izvor. Isprava nije sačuvana u izvornom obliku, nego u prijepisu dokumenta Alberta de Nagmihala, tadašnjeg bana Hrvatske i Dalmacije i vranskog priora, izdanog 1421. godine u Pakracu. Ispravu možemo smatrati rodnim listom našega grada.

Ivanovci

Ivanovci u Pusta Bela

Ivanovci u Pusta Bela

Postanak grada vezan je uz viteški red ivanovaca koji se još nazivaju hospitalci, vitezovi Svetog Ivana Krstitelja ili malteški vitezovi. Ivanec je u to vrijeme bio dio velikog feudalnog posjeda kojemu je središte bio grad Bela, danas u narodu zvan Pusta Bela. Ivanovce, njihov dolazak u ivanečki kraj i zasluge za osnutak grada detaljno je samostalnim radom istraživao i prikazao u stripu Ivanovci Matko Huđ, također član Povijesne skupine. U PowerPoint prezentaciji koristili smo njegove prikaze najstarije kapele Svetog Ivana Krstitelja i  kaštela ivanovaca, a prema podatcima i uputama koje nam je dao g. Belaj temeljem rezultata arheoloških iskapanja.

Posjedi Ivanovaca

Posjedi Ivanovaca

Crkvena arhitektura

Crtež gradnje crkve

Crtež gradnje crkve

Povijest Ivanca veže se i uz kapelu Svetog Ivan Krstitelja koja se prvi put spominje 1649. godine u vizitacijama Arhiđakonata varaždinskog kao vrlo stara, starija od župne crkve, križarska i vrlo trošna. Godine 1674. bila je porušena. Arheološkim istraživanjima dokazano je njezino postojanje i moguće je pretpostaviti njezin izgled. Kapela je imala četvrtasto svetište s koso postavljenim jakim potpornjacima (neobičan detalj). Na mjestu te najstarije kapele desetak godina nakon njezina rušenja izgrađena je nova kapela. Podigli su je grofovi Petheö (ondašnji vlasnici Ivanca) i postojala je do 1844. godine kada je najvećim dijelom srušena. Ta je kapela imala vrijedan inventar crkvenog posuđa i misnog ruha, a kaleži i pladnjevi prenijeti su kasnije u župnu crkvu Svete Marije Magdalene. Od ostataka kapele preostala je krstionica te portal na ulazu u ivanečki župni dvor s natpisom iz 1861. godine. Spomenuta župna crkva Svete Marije Magdalene sagrađena je u naposrednoj blizini kapele Svetog Ivana Krstitelja, najkasnije u XVII. stoljeću dok je današnji izgled poprimila početkom XIX. stoljeća.

Zemljovid Stjepana Glavača

Zemljovid Stjepana Glavača

Zemljovid Stjepana Glavača

Ivanec je na zemljovidu Stjepana Glavača iz 1673. godine prikazan dvjema crkvama. Dokazuje se tako pretpostavka da je jedna starija, kapela ivanovaca, a druga župna crkva koju je koristio puk.

Stari grad Ivanec

Ostaci kaštela

Ostaci kaštela

Na istom prostoru gdje se nalazila kapela Svetog Ivana Krstitelja sagrađen je i Stari grad Ivanec. Pretpostavlja se da su ga sagradili ivanovci najvjerovatnije u obrambene svrhe jer se nalazio na rubu njihovog velikog posjeda. Kaštel je u začetku predstavljao kulu četvrtasta oblika. Ta se obrambena tvrđava (kastrum) u povijesnim izvorima spominje tek od kraja XV. stoljeća, kad je bio u rukama bana Ivana Korvina. Od sredine XVI. stoljeća u vlasništvu je obitelji Petheö de Gerse koja je kaštel iznova gradila. Konačni oblik kaštelu dala je obitelj Kukuljević – Sakcinski u XIX. stoljeću, točnije Ladislav Kukuljević – Sakcinski pa se u narodu uvriježio naziv Kukuljevićev grad. Kukuljevićev grad spaljen je 1943. godine, a zadnje kule dvorca, spomenika ivanečke prošlosti, srušene su 1959. godine ne bi li se, po ondašnjim mjerilima, prostor bolje prilagodio novozamišljenom urbanističkom skladu.

Kukuljevićev grad na snimci iz 1896. godine

Kukuljevićev grad na snimci iz 1896. godine

Urbana jezgra Ivanca

Stara razglednica Ivanca

Stara razglednica Ivanca

Župna crkva Svete Marije Magdalene zajedno sa Starim gradom predstavljala je urbanističku jezgru Ivanca. Prostor danas ima funkciju središnjeg gradskog parka. Arheološka zaštitna istraživanja u zoni u kojoj je pedesetih godina neopravdano uklonjen posljednji trag srednovjekovnog plemićkog grada Ivanca provodila su se na temelju potrebe uključivanja središnjeg urbanog dijela Ivanca u suvremenu funkciju, odnosno radi uključivanja arheološkog lokaliteta u kulturni život i turističku ponudu i, što je još bitnije, radi iskazivanja kulturnog identiteta grada.

Privredni život

Ivanečki rudnik

Ivanečki rudnik

Ivanečko područje, tradicionalni agrarni kraj, doživljava promjene krajem XIX. stoljeća razvojem obrta, gradnjom mlinova na Bistrici, uređenjem željeznice i otvaranjem rudnika. Posebno su rudnici odigrali značajnu ulogu u privrednom životu Ivanca i okolice. Ivanečki su rudnici do Drugog svjetskog rata zapošljavali i do 800 radnika. Procjenjuje se da je od početka proizvodnje do 1945. godine u ivanečkim rudnicima proizvedeno 3,5 milijuna tona lignita. Rudarstvo se u Ivancu zadržalo do kraja 1975. godine.

Kulturna djelatnost

Zgrada skole

Zgrada skole

Početkom XX. st. Ivanec postaje malo privredno, ali i kulturno središte kraja. U Ivancu su u tom razdoblju djelovale dvije škole. Pučka škola u Ivancu osnovana je 1839. i poznata je pod nazivom Stara škola. Ugovor o njezinom osnutku naziva se Contractus. 1867. godine u Ivancu je osnovana i Djevojačka škola i postojala je do pedesetih godina XX. st.

Kulturni život

Otokar i Pavica Hrazdir

Otokar i Pavica Hrazdir

Početkom XX. stoljeća u Ivancu nastaje sloj građanske inteligencije. U društvenom životu Ivanca u međuratnom razdoblju ističe se djelovanje Otokara i Pavice Hrazdire. Otokar Hrazdira rođen je u Češkoj 1898., ali se osjećao Ivančaninom. U Ivancu je potaknuo stvaranje ivanečkog fotografskog pokreta, priređivao izložbe umjetničke fotografije, izlagao po svjetskim metropolama uz priznanja i nagrade, a objavljivao je domaće izdanje časopisa za umjetničku fotografiju Galerija sa sjedištem redakcije u Ivancu 1933. – 34. godine. Zbog aktivnog pomaganja antifašističke borbe osuđen je na smrt vješanjem u prosincu 1944. godine. Pavica Hrazdira (rođena Milić) bila je u vremenu između dva rata inicijator društvenog života u Ivancu. Rođena je u Ivancu 28. lipnja 1895., a novele i pripovjetke o ivanečkoj sirotinji počela je pisati 1922. godine. Objavljivala je pjesme, a njezine stihove „Poleg jedne velke gore“ uglazbio je Rudolf Rajter. Pjesma se smatra ivanečkom himnom. Pavica Hrazdira preminula je u Ivancu 11. ožujka 1975. godine.

Međuratno razdoblje

Ivanec

Ivanec

Poleg jedne velke gore

Poleg jedne velke gore,
Kada prejdeš mnoge dole,
Tam buš videl nekaj belo,
To je naše ivanečko selo.

Gde buš išel malo dalje,
Budeš videl lepše kraje,
Tu su ljudi dobre čudi,
Z vinčekom te saki ponudi.

Se vu cvetju i vu sreči,
Srce ti bu moglo reči:
Oj Zagorje, moje blago,
Sakom sinu hrvatskom si drago.

Pavica Hrazdira

Nakon 1945. …

pov_svjed-16

Mijenja se okvir razvoja Ivanca i grad poprima novi izgled. 1959. godine ruše se zadnji ostaci Staroga grada, dok se šezdesetih godina grade prve stambene zgrade u Ivancu.

Slobodna Hrvatska (umjesto zaključka)

pov_svjed-17

Ivanečki čovjek vraća se tradiciji i svojim korijenima, a ovaj naš rad mali je prilog povijesnog svjedočenja o gradu u kojem živimo da bismo ga bolje razumjeli i još više voljeli.

Suzana Jagic

Autori: Igor Đurin, Martin Anđel, Marko Friščić, Goran Spasojević

 Izvori i literatura:

Izvori:

  1. Contractus (OŠ Ivanec)
  2. Fotografije (arhiva OŠ Ivanec)
  3. Razglednice i reprodukcije razglednica iz kolekcije Suzane Jagić

Literatura:

  1.   Anić, V., Goldstein, I. Rječnik stranih riječi (Zagreb, 2000.)
  2. Belaj, J. Ivanec stariji od Ivanca, deplijan izložbe, (Ivanec, 2003.)
  3. Belaj, J. Novi prilozi povijesti Ivanca, Ivanečka škrinjica br. 2 (Ivanec, 2006., 22.-30.)
  4. Biškup, I. Rožman, F. Jagić, S. Pučka škola u Ivancu od osnutka do 1918. godine, Ivanečka škrinjica br. 2 (Ivanec 2006., broj 2., 48.-52.)
  5. Jagetić-Daraboš, B. Mjesta u podnožju Ivančice kroz razglednice (Varaždin,2005.)
  6. Klaić, B. Rječnik stranih riječi (Zagreb, 1990.)
  7. Kraš, M. Ivanec – prilozi povijesti Ivanca do 1940. (Varaždin, 1996.)
  8. B. Kraš, M., Kušen, E. Stari grad Ivanec (Povijest Ivanca), Ivanečki kalendar 1974. (Ivanec, 1974., 36.-49.)
  9. Kraš, M. Pavica i Otokar Hrazdira (Varaždin, 2005.)
  10. Matijević-Sokol, M. Najstarije povijesno svjedočanstvo o Ivancu. Zbornik 600 godina Ivanca (Ivanec, 1997., 23.-27.)
  11. Mirković, M. Postupnost razvoja mjesta Ivanec. Zbornik 600 godina Ivanca (Ivanec, 1997., 247.-254.)

Internet:

  • Belaj, J. Arheološka istraživanja u Ivancu na lokalitetu Stari grad. URL:http:// www.public.carnet.hr/iarh/tereni/ugovorni_1_102.php,  (19.1.2006.)
  • Miklić, M. Tragom duge prošlosti. URL:http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/48/html/Arheologija/18.htm (19.1.2006.)
Suzana Jagic
About Suzana Jagic (15 Articles)
<p>Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest i geografiju. Magistarski rad obranila je 2008. na Poslijediplomskom znanstvenom studiju hrvatske povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorski rad s temom Prosvjetna politika u osnovnome školstvu Hrvatskog zagorja 1918. – 1941. obranila je 2012. godine. Radila je u OŠ Vidovec, a od 1996. radi u OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu kao učiteljica povijesti (geografije). Godine 2007. napredovala je u zvanje učitelja mentora, a 2012. stekla je napredovanje u učitelja savjetnika. Aktivna je u radu Županijskog stručnog aktiva učitelja povijesti i posebice dodatnom radu povijesne skupine koju vodi u školi i s kojom je postigla dobre rezultate na županijskoj i državnoj razini. U svom radu primjenjuje suvremene nastavne metode kojima obrađuje raznovrsne teme iz zavičajne i opće povijesti ponajviše kroz projektnu i terensku nastavu. Voditeljica je i istraživačke sekcije koja djeluje u sklopu školske učeničke zadruge Ivančica. Sudjelovala je na više seminara, znanstvenih i stručnih skupova na županijskoj, međužupanijskoj, državnoj i međunarodnoj razini, a na nekima je održala predavanja i radionice. Jedan je od organizatora stručnog skupa koji je bio održan povodom 170. obljetnice školstva u Ivancu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u Zagrebu.</p>