Ivana Tomljenović Meller (1906.-1988.) bila  je kćer posljednjeg bana Hrvatske i Slavonije, Tomislava Tomljenovića, rođena je u Zagrebu. Pripadala je malobrojnoj skupini iz ove regije koja je bila dio Bauhausa, škole za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj u razdoblju od 1919. – 1933. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji  u Zagrebu  1928. godine, a osim umjetničkog rada i dizajna bila je odlična u sportu. Iskazala se u atletici, skijanju, rukometu i tenisu, vozila je kajak te sudjelovala i na prvoj košarkaškoj utakmici u Zagrebu 1929. godine. Osvojila je nekoliko zlatnih medalja u skoku u dalj, skoku u vis te bacanju diska, a s jugoslavenskom hazena reprezentacijom osvojila je prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Pragu te je između ostalog  položila i sudački ispit.

Činjenica da je smatrana jednom od najvećih ljepotica na hrvatskim balovima, uopće ne čudi jer iz nje izvire energija i strast koja zrači s njezinih fotografija. Bila je svestrana boemska duša, lijevo orijentiranih nazora što je vidljivo na njezinim radovima. Nepravedno je zaboravljena nakon II. svjetskog rata, a ponovno zanimanje za nju i njezina djela pojavilo se tek ’80-tih godina prošlog stoljeća kada je organizirana prva javna prezentacija njezinih radova u Studiju Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je izvučena iz zaborava u reviji Start objavljen je intervju te su njezina djela prisutna na izložbama.

Ivana Tomljenović Meller “Diktatura u Jugoslaviji”

Radovi Ivane Tomljenović Meller predstavljaju prve primjere geometrijske apstrakcije kod nas, a svestranost talenta pokazala je i kroz razne tehnike izražavanja (tempere, fotografija, aranžiranje). Na svojim je fotografijama uhvatila duh i atmosferu Bauhausa, eksperimentirajući  s vertikalnom perspektivom, naglašenim kontrastima, fotokolažima i fotomontažama. Najvidljiviji utjecaj škole Bauhaus na njezine radove, nalazi se u političkoj fotomontaži „Diktatura kralja Aleksandra“ koja je proizašla iz njezinog druženja s jugoslavenskim komunistima u emigraciji. Ista fotomontaža je objavljena na naslovnici brošure „Diktatura u Jugoslaviji“.

Sa svojim suprugom, Alfredom Mellerom u Pragu je uređivala izloge luksuznih trgovina te su njihove luminokinetičke instalacije i kinetički aranžmani bili prava senzacija. Osim Praga, boravila je još i u Parizu, gdje je ostala mlada udovica. U Zagreb se vratila 1935. godine, gdje je radila sve do mirovine kao profesorica likovnog odgoja na tadašnjoj Trećoj ženskoj gimnaziji. Budući da je rad u gimnaziji nije zadovoljavao, a odlično je govorila njemački, francuski i talijanski jezik, do duboke starosti radila je i kao turistički vodič. Umrla je u Zagrebu 1988. godine.