Novo:

Ivan Vitez od Sredne

Ivan Vitez od Sredne rođen je u vrijeme ubrzanog razvoja u svakom smislu riječi. U vrijeme napretka na kulturnom, tehnološkom, znanstvenom i društvenom polju dao je velik doprinos znanosti i razvoju novog doba. Svojim djelovanjem kao humanist, intelektualac i diplomat ostao je zapamćen ne samo u hrvatskoj nego i europskoj povijesti. Sudjelovao je na saborima kao diplomat (izbor Vladislava Jagelovića za kralja 1440. godine), odgojitelj na dvoru Janka Hunjadija, kasnije i kao prvi savjetnik kralja Matijaša Korvina. Pri svom političkom djelovanju nije zapostavio svoju djelatnost kao intelektulac, osnivač sveučilišta, i nositelj najviše crkvene vlasti – ostrogonski nadbiskup. Svojim intelektulanim djelovanjem i razvojem sveučilišta, prvog na ovom području Europe, zadužio je sve nas kako bismo učinili sve da se njegova uspomena i povijesni značaj ne zaboravi.

Iako Ivan Vitez od Sredne pripada krugu istaknutih humanista, o njemu u novije vrijeme, nema ni jedne ozbiljnije studije. Njegove djelatnosti i veze sa širokim krugom europskih humanista mogu se pronaći i u širokoj korespodenciji sa Ivanom Műllerom Regiomontanusom, Ivanom Argiropulom i Galleoti Martiem u vrijeme dok je vršio službu ostrogonskog nadbiskupa.

Prema najstarijim dokumentima, Ivan Vitez od Sredne rođen je u obitelji Geleth de Sredna ili Gjeletić 1405. ili 1408. godine.Već od malih nogu bio je okružen politikom zahvaljujući djelatnosti njegova oca, tajnika Ivana Hunjadija (Janka Sibinjanina). Svoje obrazovanje stekao je na studiju u Beču, Bologni i Padovi gdje je upoznao Petra Pavla Vergerija od kojeg preuzima moderne ideje odgoja, obrazovanja i države te s istim sklapa veze u Budimu u vrijeme osnivanja budimskog sveučilišta. Radeći kao notar za kralja Žigmunda dobiva posjed Srednu 1436. godine (o čemu svjedoči donacijska listina i njegov naziv discretus nostrae Maiestatis) napredujući u daljnoj karijeri postajući Regni Hungariae Prothonotarius, a ubrzo zatim i Custos Zagrabiensis (1438.).

Zahvaljujući svojim vezama sa poljskom kulturnom elitom napredovao je kao diplomat kada se 1440. godine nalazi na čelu delegacije u Krakowu sudjelujući na izboru kralja Vladislava Jagelovića. Premda je djelovao kao odgojitelj, kasnije i savjetnik kralja Matijaša Korvina, i dalje je zastupao interese srednjeg i nižeg plemstva kojem je i sam pripadao što je posebno vidljivo u nastojanjima osiguranja plemičkih prava. Obnašajući dužnost prvog savjetnika kralja sudjelovao je u modernizaciji države i uprave ne odustajući u obrani svojih uvjerenja suprostavljajući se otvoreno kralju.

Sudjelovao je na Saborima, predstavljajući kralja Korvina pred carem Fridrikom III. u želji za postizanjem mira dvojice vladara 1462. godine (V. Klaić, Povijest Hrvata, sv. 4, Zagreb, 1985., 37.). Nakon dobivanja u vlast zagrebačku biskupiju 1462., obnašao je i čast prvog prelata Ugarske, a premda je oduvijek bio najodaniji pristaša Matijaša Korvina, 1470. sudjeluje u uroti zajedno sa svojim nećakom Ivanom Česmičkim (Jannus Panonius), tadašnjim zagrebačkim biskupom Oswaldom Thuzom i njegovim bratom Ivanom (bivši ban), primajući u urotu gotove sve plemiće i prelate. Što je Ivan Vitez više jačao te okupljao oko sebe pozamašan broj znanstvenika i prijatelja, to se Matijaš osjećao više ugroženijim te je nastojao oko sebe okupiti pristalice apsolutizma razrješujući dosadašnjih dužnosti brojne velikaše (biskup Nikola Modruški protjeran je iz zemlje, a ban Stjepan II. Frankopan smijenjen). Brojnim akcijama kralj Korvin stvara time krug sebi odanih ljudi nastojeći sebi osigurati odanu hijerahiju. Ivan Vitez djeluje u skladu sa svojim uvjerenjima. Pod utjecajem ideje parlametarne monarhije staje na čelo urote. Iako je urota pokrenuta nakon niza razočaranja, što osobnih što političkih, nije bila dugog vijeka. Kralj ubrzo saznaje za vodstvo urote i djelovanje samog Ivana Viteza. Ubrzo je Ivan zatvoren u utvrdu u Višegradu i ujedno primoran dati Ostrogon svom protivniku Ivanu Beckenslaheru. Osim Ostrogona morao se odreći svojih ostalih gradova čime je zapravo bio stavljen pod nadzor samog Ivana Beckenslahera.

U znanstvenom smislu, istaknuti humanist ostavrio je nekoliko ciljeva. Osnivač centra humanističkog obrazovanja, suosnivač hrvatske moderne kancelarije, sakupljač i prepisivač antičkih rukopisa omogućio je stvaranje velikih biblioteka u Velikom Varadinu, Budimu i Ostrogonu.

Od 1443. godine za Ivana Viteza započinje tzv. Varadinsko razdoblje – doba kada je imenovan kanonikom prepozitom, predstojnikom varadinskog kaptola, a 1445. godine biskupom varadinskim dobivši time priliku okupiti oko svog dvora vodeće humaniste tog razdoblja. Ivan Vitez ostvaruje svoju funkciju i kao kancelar kraljevstva i glavni savjetnik kralja Matijaša ujedno sudjelujući i u vojnim akcijama istaknuvši se u bitci za Jajce 1463. godine.

Prestankom obnašanja funkcije kancelara kraljevstva te imenovanjem na mjesto ostrogonskog nadbiskupa, počinje djelovati na stvaranju značajne knjižnice prikupljajući kodekse u Italiji, osnovavši radionicu za prijepis rukopisa dovodeći kaligrafe i minijaturiste. Vitezova knjižnica sadržavala je različita djela iz geometrije, astronomije, matematike i drugih prirodnih znanosti, čija su djela kasnije raspadom knjižnice dospjele u druge zbirke. Neka djela je koristio i sam Vitez, sudeći prema bilješkama na marginama (konkretno djelo Macrobii Theodosii Saturnialorum libri), a mnogi rukopisi prepisani su isključivo za Viteza (kodeks Magnae Compositionis libri i Astronomicon).

Već nakon imenovanja na mjesto varadinskog biskupa, Ivan Vitez počeo se zanimati za astronomiju pa sukladno tome oko sebe okuplja znanstvenike i stupa u kontakt za kraljevim astrologom Peuerbachom kojeg moli za sastavljanje tablica za predkazivanje pomrčina Sunca i Mjeseca što je rezultiralo dvjema verzijama Peuerbachova djela Tabulae eclipsium. Izvorno su tablice bile priređene za bečki meridijan, no na Vitezovu molbu Peuerbach prilagođava tablice za Varadin, pa djelo, posvećeno Vitezu dobiva naziv Tabulae Waradienses. Imenovanje Ivana Viteza ostrogonskim nadbiskupom te njegov prelazak u grad Ostrogon bilo je od presudne važnosti za razvitak znanosti, posebice astronomije, a nastavlja i prikupljanje knjiga i popunjavanja knjižnice.

Vitez osniva i sveučilište u Bratislavi, Academia Istropolitana (1467.), organizirajući sustav studija nakon dobivene licitacije, koje ustrojava po uzoru na bolongsko sveučilište. Na tom sveučilištu studenti slušajau predavanja iz teologije, prava i prirodnih znanosti (aritmetika, geometrija, astronomija, glazba i medicina). Za predavače zvani su Vitezovi suradnici i najbolji prijatelji – Johannes Regiomontanus, Marti Blycz, Galeotti Marti. Značajno je da se na otvaranju sveučilišta nije pojavio Matijaš Korvin što je istovjetno početku njihovih nesuglasica nakon Matijaševog vojnog pohoda na Češku. Martin Bylicza priredio je horoskop za sveučilište predviđajući mu svjetlu budućnost radeći zajedno sa Johannesom Regiomontanusom na djelu Tabulae directionum i Figura coeli, posvećeni Ivanu Vitezu.

Osnivanje sveučilišta bilo je neophodno upravo zbog činjenice kako do tada nije bilo pravog, modernog sveučilišta u tom dijelu Europe, a upravo je njegov nećak Ivan Češmički ishodio papino dopuštenje za utemeljenje sveučilišta. Nakon inauguracije sveučilišta (20. lipnja 1467.) počelo je i organiziranje istog pa je tako na mjesto kancelara novog sveučilišta imenovan Ivan Vitez. S obzirom kako se Vitez nalazio u Ostrogonu na mjesto njegovog zamjenika – rektora – postavljen je Juraj Schomberg koji je neposredno upravljao sveučilištem. Predavanja su započela na jesen 1467., a renomirani profesori pristigli su u Požun i prije početka predavanja. Prava važnost sveučilišta bila je u povezanosti sveučilišta sa Vitezovim dvorom u Ostrogonu i Matijaševim dvorom u Budimu i to na kulturnoj i znanstvenoj razini. Već na papinskom dvoru Ivan Vitez je uspio dogovoriti suradnju sa Regiomontanusom (Johannes Müller) i Marcinom Bylicom (papinski astronom) koji su mu posvetili svoja djela – Tabulae directionum te Figura coeli, a Marcin Bylz imenovan je i na mjesto zagrebačkog kanonika.
Vitezov kulturni krug doživio je slom nakon 1471. godine i neuspjele urote protiv kralja Korvina. Gubitkom svojih povlastica Vitez je umro posramljen, a njegova smrt zajedno sa odlaskom Regiomontanusa utjecala je na rasipanje sveučilišta iako nije poznato kada je sveučilište formalno prestalo postojati. Premda je imao veliki ugled i značaj među svojim suvrmenicima to nije spriječilo tadašnjeg kralja, njegovog štićenika i glavnog neprijatelja u nastojanju da ga ponizi zatvaranjem u utvrdu Višegrad, oduzimanjem njegove najdragocjenije ostavštine knjižnice i brisanjem njegovog obiteljskog grba.

Marta Husic
About Marta Husic (4 Articles)
Diplomirala sam na fakultetu Hrvatski studiji 2010.godine. Svoje početke rada u struci započela sam u OŠ Mihaela Šiloboda. Daljnje profesionalno usavršavanje nastavljam na Hrvatskim studijima, na poslijediplomskom studiju, trenutno na trećoj godini.
Contact: Facebook

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*