Novo:

Dr. Ivan Novak, suvremenik prvog međimurskog novca

Prije 123 godine, točnije dana 22. svibnja 1884. u selu Macinec nedaleko grada Čakovca, u dijelu Međimurja sasvim blizu slovenske granice, rođeno je treće po redu dijete siromašnog zemljoposjednika Nikole Novaka. Dadoše mu ime – Ivan. Ivan Novak je bio uzoran učenik u školi, osnovnoj (pučkoj) i srednjoj, ali ga je neprekidno mučilo porazno saznanje, kako se sav nauk odvijao isključivi na mađarskom jeziku, sa istinama koje su odgovarale samo mađarskim vlastima. Jedino je u intimi svoga doma mogao tiho, gotovo u sebi, završiti svoju večernju molitvu zavjetom – JA SEM PAK HRVAT…! I stasao je inteligentni Ivan kroz naukovanja u Varaždinu, i gimnaziji u Zagrebu, ali ga je unutarnji slobodarski duh neprekidno tjerao u sve veće i veće, gotovo otvorene sukobe sa mađarskom vlašću. U ondašnjoj se Hrvatskoj, Austrougarska monarhija činila nekako boljim okupatorom, jer je bilo tada dozvoljeno govoriti hrvatskim jezikom u javnosti. No, političke su veze Beča i Pešte bile vrlo jake pa je ta činjenica za mladog i slobodoumnog Međimurca bila dvosjekli mač. Ubrzo je bio istjeran iz škole i vraćen u rodni Macinec, kao potpuno neperspektivan učenik. Ipak je kasnije uspio položiti maturu na bjelovarskoj gimnaziji. Paralelno studiravši na fakultetima u Zagrebu i Budimpešti, 1910. godine je uspješno diplomirao na oba i stekao stručni naslov doktora pravnih nauka. Iako bolestan na plućima, mogao je mladi doktor mirno raditi i uživati u svojoj odvjetničkoj kancelariji u Zagrebu, a možda bi tako i bilo, da dana 28.listopada 1918. godine nisu sve zagrebačke novine obijavile senzacionalnu vijest. Austrougarske, te velike tamnice naroda, više nema!!!

Samo su djelići sekunde tada bili potrebni dr.Ivanu Novaku da shvati Bogom datu ogromnu priliku i pokuša iskoristiti nastalu situaciju u korist oslobađanja Međimurja iz omraženog i preteškog mađarskog jarma i pripojenja istog matici Hrvatskoj. Ali, nije sve išlo baš tako glatko, bez problema i odmah. Dok je ostatak Hrvatske slavio svoje oslobođenje i pripojenje Kraljevini SHS-a te gajo nade za boljom budućnošću, Međimurje je još uvijek stajalo postrani i izvan svih euforija o konačnoj slobodi. A osveta je razbijene mađarske imperije bila krvava. Horde razuzdanih i vojno poraženih mađarskih vojnika pljačkale su i ubijale ionako siromašan i bolestima oslabljeni međimurski puk. Ali, niti Međimurci nisu ostali dužni. Predvođeni uglavnom svojim sunarodnjacima, vojnicima, povratnicima s talijanskog i ostalih frontova, započeli su sa pljačkom ratnih profitera i poklonika bivše mađarskie vlasti, mađarona. I ponovno su tim načinom radili protiv sebe. Proglasom mađarskog prijekog suda – ŠTATARIUMA – započele su zakonom blagoslovljene odmazde i neviđeni teror po čitavom Međimurju. Zbog tek potpisanog primirja s Mađarskom, Srbija je okrenula glavu, a Hrvatska je još uvijek bila neodlučna. Jedino svijetlo i bukvalno posljednja nada Međimurcima bijaše dr. Ivan Novak, čiji je ugled stvoren dugogodišnjim slobodarskim radom, bila posljednja karta na koju su još mogli odigrati – i to ona ona politička. Dr.Ivan Novak izabran je u hrvatsko Narodno vijeće SHS-a (ondašnji oblik današnjeg Sabora) kao povjerenik za Međimurje. Tako zahvaljujući najviše svojoj velikoj moralnoj snazi i ogromnom domoljublju te izrazitom znanju i političkoj vještini, dr.Ivan Novak je uspio organizirati hrvatske vojne i međimurske dobrovoljačke jedinice, koje su na sam Badnjak, dana 24.prosinca 1918. godine pobjedonosno ušle u Međimurje i konačno ga oslobodile od omraženih Mađara. Međimurci su jednom za sva vremena pokazali cijelom svijetu svoju iskonsku pripadnost i veliku odanost hrvatskim korjenima.

A nekako paralelno sa ovim vojno-političkim aktivnostima oko oslobađanja Međimurja od mađarske okupacije, dešavale su se i one, na prvi pogled sasvim logične i normalne radnje, koje su ipak povjesno ostale dosta zatomljene veličinom samog događaja pripojenja tek oslobođenog Međimurja matici Hrvatskoj. Tu prvenstveno mislim na numizmatički i filatelistički materijal, odnosno na novčarska pitanja i poslovanja s poštanskim markama.

Poštanske marke 1918. godine

Poštanske marke 1918. godine

Naime, već samim ulaskom hrvatskih oslobodilačkih jedinica u Čakovec, sutradan na sam Božić 1918. godine vrijedni su i domoljubni Međimurci sakupili sve mađarske poštanske marke, a koje su zatekli uglavnom na pošti u Čakovcu, Prelogu i Murskom Središću te po svim obližnjim trafikama. Potom su ih, po nalogu visokog vojnog upravitelja pukovnika Perka, uredeno ručnim improviziranim žigovima preštampali sa tekstom “S.H.S. MEGJIMURJE”. Zanimljiv je ovdje podatak, kako je to preštampavanje i time formiranje praktično prve provizorne filatelističke emisije izvršeno samo na poštanskim markama zatečenim u Prelogu (improvizirani žig bio je izrađen iz komada gume od strane nepoznatog vojnika) i Murskom Središću (improvizirani žig bio je izrađen iz plutenog čepa od strane izvjesnog zastavnika Gopčevića), dok one iz Čakovca nisu dirane i neko su vrijeme bile korištene za službene potrebe pošte u svom izvornom obliku, dakle kao bivše originalne mađarske marke.

Izdanje za Mursko Središće na Franko markama bilo je slijedeće:

  • pretisak na mađarskikm poštanskim markama sa slikom “Žetelice” u vrijednostima od 2, 3, 5, 6, 15, 25, 35 i 40 Fillira
  • pretisak na mađarskim poštanskim markama sa slikom “Parlamenta” u vrijednostima od 50, 75 i 80 Fillira, te 1 i 2 Krune
  • pretisak na mađarskim poštanskim markama sa slikom “Kralj Karl i kraljica Zita” u vrijednostima od 10, 20, 25 i 40 Fillira
  • pretisak na mađarskim poštanskim markama “Ratna pripomoć” u vrijednosti od 10+2 Fillira, te
  • pretisak na mađarskoj “žurnoj” poštanskoj marki u vrijednosti od 2 Fillira

Izdanje za Mursko Središće na Porto markama bilo je slijedeće:

  • pretisak na vrijednostima od 10 i 20 Fillira

PRIPOMENA: Zastavnik Gopčević je kasnije izjavio, kako je čuo da je bilo prežigosanih i drugih vrsta i vrijednosti mađarskih poštanskih maraka, ali ih on tada osobno nije vidio pa to ipak otvara mogućnosti za neka nova povjesna istraživanja ove vrlo intrigantne filatelističke teme?!!.

Izdanje za Prelog na Franko markama bilo je slijedeće:

  • pretisak na mađarskim poštanskim markama “Žeteoci” u vrijednostima od 2, 3, 5, 20, 25 i 35 Fillira (naknadno još 15 Fillira, iako ih uredovna potvrda ne spominje, ali je nepobitno da se radi o orignalu!)
  • pretisak na mađarskim poštanskim markama “Parlament” u vrijednostima od 50, 75 i 80 Fillira, te 1, 2 i 3 Krune
  • pretisak na mađarskim poštanskim markama “Kralj Karlo” u vrijednostima od 10 i 20 Fillira (naknadno još 25 Fillira, iako ih uredovna potvrda ne spominje, ali je nepobitno da se radi o originalu!))
  • pretisak na mađarskoj poštanskoj marci “Ratna pripomoć” u vrijednosti od 15+2 Fillira (naknadno još 10+2 Fillira, iako ih uredovna potvrda ne spominje, ali je nepobitno da se radi o originalu!)
  • pretisak na mađarskoj “žurnoj” poštanskoj marci u vrijednosti od 2 Fillira

Izdanje za Prelog na Porto markama bilo je slijedeće:

  • pretisak na vrijednostima od 1, 2, 10 i 20 Fillira

Impozantna veličina ovih informacija leži u povjesnoj činjenici, da su ovi karizmatični šareni papipirići bili ujedino i prvi nositelji nepobitnih dokaza o postojanju i imenu hrvatskog Međimurja po čitavom svijetu.
Niti u numizmatičkom smislu, odnosno vezano na redoviti novac u opticaju, nije se nimalo zaostajalo za promjenama. Zatečene austrougarske novčanice na području Međimurja su odmah sakupljene i prežigosane novohrvatsim oznakama.

Žigosane austrougarske novčanice

Žigosane austrougarske novčanice

Žigosane austrougarske novčanice

Žigosane austrougarske novčanice

Postoje dvije vrste žigova, ovalni ljubičasti “GRADSKI POVJERENIK ZA MEĐIMURJE” i okrugli, ljubičasti i crveni “VOJNI UPRAVITELJ MEDJUMURJA SHS”. Ove su novčanice danas izuzetno rijetke i praktično predstavljaju PRVI SAMO MEĐIMURSKI NOVAC!!!. Izuzetno mi je zadovoljstvo po prvi puta u povjesti Međimurja predstaviti ovaj papirnati novac,koji je imao prežigosane apoene od 1, 2, 10, 20, 50, 100 i 1000 Kruna. Pred vama je prekrasno očuvana novčanica od 100 Kruna iz Austrougarske, štampana u Beču, 2.siječnja 1912. godine, na njemačkom i mađarskom jeziku, na čijoj mađarskoj strani je evidentan okrugli ljubičasti žig dimenzija 30mm sa već pomenutim tekstom “Vojni upravitelj Medjumurja SHS”. Predstavljena je i novčanica istoga apoena na čijoj se austrijskoj strani nalazi identičan žig, ali crvene boje!!! Ove novčanice, zajedno sa ostalim apoenima, do kojih je danas izuzetno tečko doći, predstavljaju zapravo povjesni početak međimurskog bankarstva i uopće prve novce u razvoju danas već ekonomski i financijski vrlo suverenog Međimurja. U Čakovcu je na Badnjak 1918. godine poslije podne održana prva hrvatska javna skupština koju je otvorio dr.Ivan Novak, a govore su držali i drugi uvaženi članovi hrvatskog Narodnog vijeća. Između euforičnih i slavljeničkih riječi, tada je zaključeno kako će se za dan 9.siječnja 1919. pripremiti prva velika narodna skupština. Ista je i održana u Čakovcu, na Franjevačkom trgu ispred crkve svetog Nikole biskupa, uz prisustvo nebrojene mase ljudi (neka povijesna vrela vele oko 10000). Tom je priloikom svirana i hrvatska himna “Lijepa naša”. Mirovnim ugovorom od dana 4.lipnja 1920. Mađarska se i službeno odrekla Međimurja, svog najljepšeg bisera u kruni sv.Stjepana. Sve ostalo je već poznata i slavna međimurska povijest.

100 kruna

100 kruna

100 kruna

100 kruna

Dr.Ivan Novak umro je dana 20. veljače 1934. godine, svladan političkim previranjima i porušenim idealima. Neposredno pred svoj kraj, bezuspješno je upozoravao, kao posljednje svjetlo u gustoj tami, kuda ide hrvatska zbilja, a time i njegovo Međimurje, okruženo kanđama novoga tiranina, Srbije. Ali, više nije bilo dovoljno snage u bolesti skrhanome tijelu i prevarenom umu. Sprovod je bio veličanstven, pun dostojanstva i tuge. Veliki hrvatski kipar Fran Kršinić izradio je spomenik lava kao simbol vječite snage i hrabrosti Ivanove i svih međimurskih ljudi. Spomenik je stajao sve do 1941. godine, kada su Mađari dočekali svoju ironičnu osvetu – pijucima su raskomadali kamenoga lava, ali nikada veliko međimursko i hrvatsko srce!  Poklonite se zato Međimurci pred veličinom djela i zasluga dr.Ivana Novaka i baš svaki puta kada ste pred onim Lavom na čakovečkom gradskom groblju, zapalite pokoju svijeću. Naka svjetlost vječna svijetli mu! Činite to i zbog svoje budućnosti, koja možda nikada ne bi bila tako ponosna i časna, da nije bilo Ivana!!

Objavljeno:

  • “Hrvatski kajkavski kolendar” Matica Hrvatska 2003.
  • “Hrvatski kolekcionar”  Rijeka 2004.
  • “Numizmatičke vijesti”  Zagreb 2005.
Darko Prebeg
About Darko Prebeg (26 Articles)
Dipl.ing. strojarstva. Živi i radi u Čakovcu.