Novo:

Istarski puti (8) – Rovinj

Istraživanje kulturno-povijesne baštine Istre Povijesne i Knjižničarske skupine Škole za cestovni promet iz Zagreba, šk. godina 2008./2009.

Na zapadnoj obali Istre, između Poreča i Pule smjestio se Rovinj. Okolica Rovinja naseljena je od prapovijesti, a nekiliko gradinskih naselja nalazilo se i na području samoga grada, poput onih na brežuljcima Valalta, Montero i Mons Rubeus, na kojemu se danas nalazi stara gradska jezgra. Najpoznatije prapovijesno naselje u ovom dijelu Istre nalazilo se ipak pet kilometara jugoistočno od Rovinja, na brežuljku Monkodonja u mjestu Kokuletovica. Naselje utvrđeno jakim suhozidnim bedemima egzistiralo je u razdoblju brončanog doba (2000. – 1200- prije Krista), a otkriveno je 1953. Glavni ulaz na gradinu nalazio se na zapadnoj strani, a kroz sjeverna vrata spuštalo se s vrha gradine prema podgrađu, gdje su se nalazile stambene prostorije. Sam vrh gradine bio je akropolskog tipa i na njemu su bile smještene veće zgrade, okružene trijemovima i odjeljene uskim prolazima, namijenjene za stanovanje vladajućeg sloja.

Monkodonja

Monkodonja

Pogled iz zraka na južni ulazni dio Monkodonje

Pogled iz zraka na južni ulazni dio Monkodonje

Slabo je poznato što se zbivalo s Rovinjom u starom vijeku, u vrijeme Rimskog Carstva. Ipak, ostaci graditeljstva, prvenstveno onog crkvenog iz kasnoantičkog razdoblja, svjedoče o postojanju manjeg naselja i u tom razdoblju, koje je nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva i kraće ostrogotske vladavine dospjelo pod bizantsku vlast. Tijekom bizantske vladavine naselje je više puta opljačkano i razoreno, posebno od strane Langobarda sredinom VIII. stoljeća. Kada su početkom VII. stoljeća na područje Istre doselili Hrvati, okolno romansko pučanstvo sklonilo se na rovinjski otočić, čime je započela izgradnja srednjovjekovnog Rovinja. Prvi spomen imena Rovinj nalazimo u VII. stoljeću u djelu Anonima Ravenjanina, koji ga naziva Ruvigno, Ruigno i Ruiginio. Od IX. stoljeća Rovinj se našao pod franačkom vlašću, nakon čega je postao posjed akvilejskih patrijarha. Premda su Rovinjani u razdoblju od XII – XV. stoljeća razvili gradsku samoupravu, grad se nije uspio oduprijeti naletima Venecije, koja ga je osvojila 1273., postavivši na čelo grada svoga potestata. Rovinj je u sljedećem razdoblju predstavljao važnu pomorsku točku za pristajanje mletačkih brodova, koji su se tu sklanjali od nevremena i za vrijeme noći. Rovinj je tako dobivao sve veće značenje, ne samo kao luka, već i kao ribolovno središte. Česti ratovi u unutrašnjosti Istre dovodili su sve veći broj izbjeglica u grad, kako s teritorija same Istre, tako i iz ostalih krajeva Hrvatske i Bosne, koji su se tu sklanjali pred ratnom opasnošću. Broj stanovnika Rovinja time se sve više povećavao, tako da ih je 1750. bilo preko 8500, što je dovelo do prenapučenosti grada. U svezi s time novigradski biskup Tommasini piše 1650. da su ulice ovoga mjesta uske, a kuće visoke i do krajnosti nastanjene. Propašću Mletačke Republike 1797. nad Rovinjom se izmjenjivala autrijska, francuska pa od 1813. ponovno austrijska vlast, koja je potrajala sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada grad dolazi pod talijansku okupaciju, da bi 1947. bio ponovno pripojen Hrvatskoj.

Središnji plato na gradini Monkodonji

Središnji plato na gradini Monkodonji

Kulturno-povijesna baština Rovinja izuzetno je bogata, a posebno se ističe crkveni kompleks na vrhu rovinjskog brežuljka. Kršćanstvo se na području Istre, pa onda vjerojatno i Rovinja, pojavilo već u 3. stoljeću. Najstarija poznata crkva u Rovinju podignuta je na mjestu današnje crkve sv. Eufemije u kasnoantičkom razdoblju, a bila je posvećena sv. Jurju. Od 9. stoljeća, uslijed promijenjenih okolnosti, pojavila se potreba za većom crkvom. Naime, godine 800. u Rovinj je prema predaji stigao sarkofag s tijelom kršćanske mučenice Eufemije. Rođena 290. u uglednoj patricijskoj obitelji u gradu Kalcedonu, Eufemija je sa svega petnaest godina stradala mučeničkom smrću u vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana 16. rujna 304. godine. Tijelo kršćanke Eufemije u početku je bilo pohranjeno u Kalcedonu, gdje je nad njezinim grobom nakon 313. sagrađena velika bazilika, da bi nakon perzijskog osvajanja Kalcedona 620. bilo prenešeno u Carigrad. Kada je njezinom sarkofagu u vrijeme ikonoklastičkih borbi u Bizantu zaprijetila opasnost odvežen je iz glavnog bizantskog grada. Rovinjska legenda kaže da su stanovnici ujutro 13. srpnja 800. ugledali kameni srkofag kako plovi prema gradu poput kakve bijele lađe. Uzaludni su bili pokušaju da sarkofag volovskim i konjskim zapregama povuku u grad, sve dok nije pristigao jedan dječak s dvije mlade junice. Njemu se, prema predaji, ukazala sama sv. Eufemija rekavši mu: „Ja sam Eufemija Kalcedonska, koja krvlju svojom zaručih Isusa Krista. Ti ćeš sa svojim junicama izvući kamenu korablju s mojim tijelom, jer Gospod hoće da čiste čistu vuku“ Odvukavši sarkofag s tijelom svetice na vrh brijega, smjestili su ga u crkvu sv. Jurja, koja će uskoro postati okupljalište brojnih hodočasnika iz sviju djelova Istre i šire okolice. Zbog toga se u X. stoljeću pristupilo izgradnji veće trobrodne crkve, prikladnije za veće skupine hodočasnika. Do početka XVII. stoljeća sarkofag s tijelom sv. Eufemije nalazio se na sredini crkve, da bi tada bio premješten u posebnu kapelu iza glavnog oltara. U razdoblju 1654. – 1680. podignut je i zvonik, koji se danas nalazi uz crkvu sv. Eufemije. Arhitekt Alessandro Monopola zamislio je zvonik po uzoru na onaj pokraj bazilike sv, Marka u Veneciji, a kada je konačno izgrađen, visina mu je iznosila 61,35m. Na vrh zvonika postavljen je kip sv. Eufemije, tako da se okreće pod utjecajem vjetra. U svibnju 1725. započela je gradnja današnje crkve sv. Eufemije, nakon što su prethodno porušene tri starije crkve – sv. Jurja, sv. Uršule i sv. Mihovila. Gradnja crkve brzo je napredovala (posvećena 1736.), premda je glavno pročelje završeno tek 1883.

Stari dio Rovinja smješten je na obroncima brežuljka

Stari dio Rovinja smješten je na obroncima brežuljka

Crkva sv. Eufemije sa zvonikom

Crkva sv. Eufemije sa zvonikom

Sarkofag sv. Eufemije u Rovinju

Sarkofag sv. Eufemije u Rovinju

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.