O najstarijoj povijesti Buzeta znamo vrlo malo, tek toliko da je to područje bilo naseljeno još u prapovijesti, a da se u rimsko doba tu nalazilo naselje Pinguentum. Na početku ranog srednjeg vijeka područje Buzeta vjerojatno je bilo pod vlašću Langobarda, koji su od sredine VI. stoljeća vladali sjevernom Italijom, a o tomu svjedoči langobardska nekropola na lokalitetu Brežac, s nalazima srebrne i brončane konjske opreme, koja se obično datira oko 600. godine. Vlast Langobarda zanijenjena je onom bizantskom na što ukazuju nalazi naušnica, pojasnih kopči i fibula bizantskog podrijetla iz nekropole na lokalitetu Mejica.

Premda se najstariji nalazi starohrvatskih obilježja, pronađeni uz sjeverne gradske zidine, datiraju u IX. stoljeće, dolazak Hrvata na ovo područje dogodio se znatno ranije, na samom početku VII. stoljeća. Svjedočanstvo o tomu je i pismo pape Grgura I. solinskom nadbiskupu Maksimu iz 600. godine u kojem se spominju Slaveni u Istri. Nakon vlasti akvilejskih patrijarha Buzetom je nakon 1420. zavladala Venecija, a grad je od 1511. postao sjedište vojnog upravitelja mletačke Istre. Mlečani su tijekom XVI. stoljeća obnovili gradske zidine, a iz tog doba potječu i dvoja gradska vrata – Vela iz 1547. i Mala iz 1592. Pored srednjovjekovnih ostataka, u koje ubrajamo i kapetanovu palaču, od kulturno-povijesnih spomenika treba izdvojiti i nekoliko crkava, posebno crkvu sv. Jurja iz 1611. i župnu crkvu iz XVIII. stoljeća, s nekoliko vrijednih umjetničkih djela.

Vela vrata Buzeta

Mala vrata Buzeta

Cisterna na središnjem gradskom trgu Buzeta