Novo:

Istarski puti (2) – Roč

Istraživanje kulturno-povijesne baštine Istre Povijesne i Knjižničarske skupine Škole za cestovni promet iz Zagreba, šk. godina 2008./2009.

Roč, gradić smješten u sjevernoj Istri, istočno od Buzeta, prva je destinacija koju smo posjetili. Kao i većina mjesta u istarskoj unutrašnjosti smješten je na vrhu brežuljka na (...) tlu neravnu, grbovitu. Da se ovdje nastanio narod, koji nije Hrvat, razvalio bi ove grbine, da uzmože graditi kuću u pravcu susjedovu. Zapovijedao bi zemlji, tlu; a Hrvat gradi kuću u smjeru grbine: zemlja i tlo njemu zapovijeda. Hrvat ne će sakatiti zemlje, njegova duša naslućuje u svemu život. Za našega čovjeka kamen raste, humci rastu i umiru, zato ih ne će sakatiti, raskopavati (...) (HORVAT KIŠ, str. 77.) Ostaci keramičkih posuda iz brončanog i željeznog doba svjedoče o postojanju prapovijesnog naselja gradinskog tipa na mjestu današnjeg Roča. Određenu važnost naselje je zadržalo i u rimskom razdoblju, vjerojatno kao usputna postaja uz neku od brojnih rimskih prometnica, o čemu svjedoče nalazi novca, grobnica i nadgrobnih spomenika iz tog perioda. Na mjestu rimskog naselja, koje se nalazilo ispod južnih padina današnjeg Roča, na lokalitetu kojega stanovnici nazivaju Stari Rim, nastavilo je egzistirati i kasnoantičko naselje. O njemu nam svjedoče ostaci starokršćanske crkve sv. Maura te danas izgubljeni natpis tršćanskog biskupa Frugifera iz VI. stoljeća. U srednjem vijeku sagrađen je kaštel, koji se prvi put spominje 1064., a nalazio se u sastavu Istarske marke. Od njegovih zidina sačuvala se samo kula na sjevernoj strani, dok je ostali dio današnjih zidina građen nakon 1421., u vrijeme mletačke uprave nad Ročom.

istra-roc-01

Najstarije srednjovjekovne crkvene građevine – crkva sv. Roka (Petra) i crkva sv. Antuna opata i pustinjaka, izgrađene su u romaničkom slogu. Uz vrijedne freske iz crkve Sv. Roka svakako treba izdvojiti Ročki glagoljski abecedarij iz crkve sv. Antuna, najvažniji glagoljski grafit iz srednjovjekovne Istre. Radi se o dijelu freske u obliku križa unutar kružnice, na kojem su u obliku grafita urezana sva slova glagoljske azbuke. Otkrio ga je Branko Fučić 1949. prilikom skidanja novije žbuke i višekratnih premaza. Abecedarij je nastao oko 1200. u vrijeme oblikovanja hrvatske uglate glagoljice.

Crkva sv. Roka u Roču

Crkva sv. Roka u Roču

Pored ovoga na području Istre otkriven je veći broj drugih grafita, zapravo usputnih zapisa uparanih oštrim predmetima na freskama ili žbuci srednjovjekovnih istarskih crkava. Spomenuti glagoljski grafiti svjedoče o  vjekovnoj hrvatskoj nazočnosti u Istri, a govore o svakodnevnom životu, željama, bolestima, siromaštvu, ratovima i sl. Freske u crkvama na neki su način mamile autore grafita na razgovor s likovima prikazanim na njima. Na taj su način neki od grafita dobili komičan prizvuk, poput grafita na slici koja prikazuje Sv. Mihovila, kako zamahuje u pravcu vraga, a na kojem piše: „Udri Miho“.U crkvi u Rakotulama, na fresci koja prikazuje Sv. Nikolu kako udjeljuje miraz trima siromašnim djevojkama, zapisano je: „Daj i meni niki soldin Miko, tako ti Boga“. Komičnosti pojedinih grafita nisu pridonijeli njihovi autori, nego osobe koje su kasnije nadopisale svoje grafite na njih. Tako je primjerice na grafitu iz crkve sv. Marije na Škrilinama u Bermu zapisano: „1553. Sije pisa Levac Križanić“ Netko drugi je na to nadopisao: Pijani osal“. Na zidu iza glavnog oltara župne crkve u Pazinu je zapisano: „Ja Jivan Fraščić pridoh u Pazin i se zapisah“, a netko je na to nadodao: „da sam bestija i jedna fraška“ (fraška = bezvrijedna stvar). Ako se vratimo na Ročki glagoljski abecedarij, valja zaključiti da on svrstava Roč u jedno od vodećih glagoljskih središta, ne samo Istre, već i čitave Hrvatske, o čemu svjedoči i djelatnost brojnih glagoljaša u ovom mjestu, od kojih su najpoznatiji Šimun i Jeronim Greblo, žakan Jurij i Ivan Benčić. Šimun Greblo (Greblić) rođen je u Roču, gdje je i djelovao na prijelazu iz XV. u XVI. stoljeće. Služio se latinicom, glagoljicom i ćirilicom, a budući da je poznavao latinski i staroslavenski bio je i vrstan prevodilac i prepisivač. Potpisivao se na različite načine (Greblo, Grblo, Grblić i Greblić), a njegove zapise nalazimo u raznim onodobnim misalima i brevijarima, poput Ročkog misala, Kopenhaškog misala, Novakovog misala i Brevijara Vida Omišljanina. U Novakovom misalu njegovim je rukopisom zapisano: „1512. marča 15 pop Simun Grblo pisa. Be morie. Još tri molitvice.” Godine 1493. u sklopu Korizmenjaka (Kvarizemale), zbirke propovijedi za korizmu, napisao je Tlmačenje od muki gospodina našego Isuhrsta („az Šimun žakan okolit ispisah sie tlmačenje v roče i e rodom iz roča „). Njegova prevodilačka sposobnost došla je do izražaja kod djela Kvadriga duhovnim zakonom. Ovo moralnodidaktičko djelo zapravo je prijevod popularnog srednjovjekovnog teološkog djela Nikole iz Osima (Nicolaus Auximanus) pod nazivom Quadriga spirituale, koje se danas čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču. Greblo je između ostaloga upravljao i Bratovštinom sv. Bartola u Roču, a za općinu Roč je vodio knjigu računa te napisao Kvadernu Bratovštine sv. Bartula i knjiga računa  općine Roč, koje se danas čuvaju u arhivu Hazu-a, a vođene su i pisane hrvatskim jezikom bez primjese staroslavenskog. Iz ovog djela, kao svojevrsniog dokumenta o životu hrvatske crkve i općine u Istri između ostalog saznajemo da se starješine bratovštine biraju svake godine, upravljaju crkvenom imovinom te svake godine polažu račune narodu.

Ročki glagoljski abecedarij iz crkve sv. Antuna Pustinjaka u Roču

Ročki glagoljski abecedarij iz crkve sv. Antuna Pustinjaka u Roču

 

Drugi važan glagoljaš iz Roča bio je žakan Juri, koji je djelovao u drugoj polovici XV. stoljeća. Njegovo je ime trajan simbol hrvatske tiskane knjige, budući da njegov zapis na marginama Novakovog misala, svega šest mjeseci prije tiskanja Misala po zakonu rimskog dvora, prve hrvatske tiskkane knjige iz 1483., zapravo najavljuje izlazak tog Prvotiska (zapis vidi dolje u tekstu).

Rukopis Šimuna Grebla u djelu Tlmačenje od muki gospodina našego Isuhrsta

Rukopis Šimuna Grebla u djelu Tlmačenje od muki gospodina našego Isuhrsta

Pored ročkih glagoljaša spomenimo još dva istarska glagoljaša, koja su ostavila izuzetnog traga u hrvatskom glagoljskom naslijeđu Istre. Jedan od njih je pop glagoljaš Mikula Gologorički, plovan (župnik) Gole Gorice, kapelan pazinskog kneza i javni bilježnik iz prve polovice XIV. stoljeća, koji je u hrvatskom izvorniku zapisao poznati Istarski razvod. Drugi je Petar Fraščić, pop glagoljaš iz Lindara, koji je djelovao u prvoj polovici XV. stoljeća. Godine 1463. on je prepisao jedini poznati hrvatskoglagoljski psaltir s tumačenjima, koji se danas čuva u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici, a u kojem između ostalog piše: “to pisa pop Petar s grešnim pridjevkom fraščić komu je zemolja mat, a otačastvo grob, a bogatstvo grijesi….Pisah ja v Lindare sedešći, i v to ljeto biše po Istre malo žita i gladno biše i ja dovole krat lačan bih”.

Poprsje žakna Jurija

Poprsje žakna Jurija

Kao što vidimo, područje Roča bilo je zajedno sa susjednim Humom, o kojemu će još biti govora središte hrvatskog glagoljaštva u Istri. Djelatnost već spomenutih glagoljaša, kao i onih manje poznatih, uvjetovali su i nastanak većeg broja glagoljskih knjiga, najvećim dijelom crkvene provenijencije, koje su nastale na području Istre ili u drugim krajevima Hrvatske, a koristili su se u Istri. Zbog povijesnih okolnosti mnoge od tih knjiga su zauvijek izgubljene, a veliki broj njih čuva se u stranim knjižnicama. Najpoznatiji i najvrijedniji misal koji je bio u uporabi na području Istre je svakako Novakov misal, djelo ličkog kneza Novaka Disislavića iz XIV. stoljeća. Novakov sin Petar prodao je Misal za 45 zlatnika crkvi sv. Jelene i sv. Petra u Nugli, čime je ovo vrijedno djelo dospjelo na područje srednjovjekovne Istre. Misal se danas čuva u Beču, a čuven je i po već spominjanom zapisu žakna Jurja iz Roča. Ročki misal iz XV. stoljeća napisao je i iluminirao čuveni Bartol Krbavac za crkvu Sv. Bartola u Roču. Misal se danas čuva u Beču, a sastoji se od 232 lista pergamene s lijepim inicijalima i većim brojem zapisa od kojih su za nas posebno zanimljive tri molitve koje je zapisao već spomenuti Šimun Greblo.

Stranica iz Ročkog misala

Stranica iz Ročkog misala

Za glagoljašku sredinu u Roču bio je naručen i Brevijar Vida Omišljanina, koji sadrži bogat izbor i opseg biblijskih tekstova, a uz glagoljska slova u njemu se pojavljuje i nešto latiničnih i ćiriličnih znakova.

Uz ovaj brevijar u Roču je postojao i Ročki brevijar. Spomenuti Bartol Krbavac autor je i Beramskog misala, koji se danas čuva u Ljubljani pa se često naziva i Ljubljanski misal. Na 245 listova pergamene uz lijepe inicijale i minijature sadržane su i alegorije mjeseci, sličice koje prikazuju posao tipoičan za pojedine mjesece. Za potrebe crkve u Bermu nastao je i Beramski brevijar, kodeks iz dva dijela, pisan vjerojatno u Istri, a često nazivan i Ljubljanskim brevijarom jer se čuva u Ljubljani. Od poznatijih glagoljskih djela s područja Istre spomenimo još i Dragućki brevijar, nastao 1407., iz čijih bilježaka saznajemo da je bio vlasništvo crkve sv. Križa u Draguću, a danas se čuva u arhivu Hazu-a.

Inicijal iz Brevijara Vida Omišljanina

Inicijal iz Brevijara Vida Omišljanina

Beramski misal

Beramski misal

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*