Novo:

Istarski puti (15) – Pazin

Grad Pazin, županijsko središte Istre, smjestio se ponad Pazinske jame, krškog ponora Pazinčice. Isprava cara Otona II., izdana u Veroni 7. srpnja 983. prvi put spominje Pazin kao castrum Pisinum, koji se daje u posjed porečkom biskupu. Pazinski kaštel predstavljao je važnu vojnu postaju, branjenu prirodnim položajem. Građen je u više etapa, od romanaike do renesanse, a današnji izgled, koji uključuje unutarnje dvorište oko kojeg su raspoređene prostorije, dobio je prilikom pregradnji 1537. – 1540. Ponad kaštela, na položaju Stari Pazin, razvilo se civilno naselje. Godine 1060. porečki biskup došao je u posjed i civilnog naselja, čime su zaokruženi njegovi posjedi u središnjoj Istri. Kada je 1175. porečki biskup prepustio Pazin Menhardu, vlasniku Črnoga grada (Schwarzenburg), u čijem će posjedu ostati do 1374., započelo je stvaranje Istarske knežije, kasnije nazvane Pazinska knežija (grofovija). Nakon 1374. Pazin je dospio pod vlast Habsburgovaca, koji su ga u pojedinim razdobljima davale u zakup drugim velikaškim obiteljima. Tako je grad od 1379. – 1399. bio u zakupu knezova Devinskih, a od 1399. – 1435. u zakupu obitelji Walsee-Ens. U ostalim razdobljima u habsburško su ime Pazinom upravljali habsburški kapetani iz različitih velikaških obitelji.

Zidine najstarijeg djela kaštela u Pazinu

Zidine najstarijeg djela kaštela u Pazinu

Podaci s kraja XV. stoljeća ukazuju da je položaj seljaka u Pazinskoj knežiji bio izuzetno loš, a podavanja i obveze velike, što je uzrokovalo česte bune. Položaj stanovnika predgrađa i podgrađa bio je znatno bolji, budući da su oni imali prava slična građanima, primjerice samostalno dijeljenje pravde i sl. Nakon Uskočkog rata početkom XVII. stoljeća Pazinska knežija i sam grad mijenjaju vlasnike i dolaze u posjed markiza Montecuccolija iz Modene, u čijem će vlasništvu ostati do 1945., kada su im ga preotele jugoslavenske komunističke vlasti. Tijekom XIX. stoljeća, u razdoblju od 1825. do 1860. Pazin je bio upravno središte Istre. To su razdoblje obilježili sukobi hrvatskih i talijanskih političara radi prevlasti na kulturnom, političkom i gospodarskom planu. Kao takav, Pazin je bio središte preporodnog pokreta Hrvata u Istri. Godine 1897. osnovana je hrvatska čitaonica u Pazinu, a 1899. prva hrvatska državna gimnazija u Istri. Između dva svjetska rata Pazin je bio pod talijanskom okupacijom, a tako će ostati sve do 1943., kada je tzv. Pazinskim odlukama, grad ponovno sjedinjen s hrvatskim zemljama. Od kulturno-povijesnih spomenika valja, pored već spominjanog kaštela, reći ponešto i o crkvi sv. Nikole. Ona se prvi put spominje 1266. godine. U XV. stoljeću dobila je gotički svod, a u XVII. stoljeću barokne kapele, koje su u XVIII. stoljeću prerasle u bočne brodove crkve. Unutrašnjost crkve krase vrlo vrijedne freske, nastale oko 1470. Slikao ih je nepoznati južnotirolski slikar, možda Leonard Brixen.

Unutarnje dvorište pazinskog kaštela

Zvonik župne crkve sv. Nikole u Pazinu

Literatura

J. BRATULIĆ, Aleja glagoljaša, Zagreb, Znamen, 1994.
B. FUČIĆ, Terra incognita, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1997.
F. HORVAT KIŠ, Istarski puti, Zagreb, Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, 1950.
Hrvatska likovna enciklopedija, sv. I. – VIII., [gl. ur. Žarko Domljan], Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Vjesnik, Zagreb, 2005.
Istarska enciklopedija, [ur. M. Bertoša et al.], Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.
A. NAZOR, Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim“, Zagreb, Erasmus naklada, 2008.

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.