Novo:

Istarski puti (10) – Poreč

Istraživanje kulturno-povijesne baštine Istre Povijesne i Knjižničarske skupine Škole za cestovni promet iz Zagreba, šk. godina 2008./2009.

Postanak Poreča veže se za rimsku vojnu utvrdu – castrum, smještenu na poluotoku dimenzija 400x200m, iz koje se u vrijeme cara Augusta razvio grad (Colonia Iulia Parentium). Današnji pravilan raspored porečkih ulica potječe upravo iz rimskog razdoblja, budući da su se ulice rimskih gradova, a naročito vojnih logora sjekle pod pravim kutom. Najveći broj rimskih ostataka ipak je pronađen na zapadnom dijelu grada, na predjelu Trga Marafor.  Sam trg dobio je naziv po rimskom bogu rata Marsu, čiji se hram, uz Neptunov i Dijanin nalazio poviše trga. Kako je Parentium bio važno gospodarsko središte, pronađeni su ostaci više manufaktura, poput uljare u samom središtu grada i više keramičarskih radionica. U samome gradu i u njegovoj okolici pronađeno je i više villa rustica – kuća za odmor bogatih Rimljana.

istra-porec-01

Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva Parentium je 493. došao pod ostrogotsku vlast, da bi njime već 539. zavladalo Bizantsko Carstvo. U to vrijeme Poreč je već postao važno crkveno središte, u kojem postoji važni katedralni kompleks, koji se razvijao u više etapa. Crkvena zajednica u Poreču osnovana je vrlo rano, vjerojatno već u III. stoljeću, o čemu svjedoče i arheološki ostaci. U to je vrijeme, naime, nastala prva kršćanska bogomolja u Poreču, kada je jedna privatna kuća, sjeverno od današnje katedrale pregrađena u prostor za molitvu. U tom prvom porečkom oratoriju s kraja III. stoljeća, kojega nazivamo Domus ecclesia (kućna crkva), pronađen je i poznati mozaik s prikazom ribe, jedan od najstarijih mozaika s prikazom kršćanskog simbola. Druga faza izgradnje katedralnog kompleksa u Poreču uslijedila je krajem IV. st., kada je za potrebe smještaja tijela porečkog mučenika Maura, prvobitni oratorij udvostručen, dodavanjem još jedne pravokutne prostorije. Na taj je način nastao tzv. Maurov oratorij. U trećoj etapi izgradnje tijekom V. stoljeća izgrađena je veća bazilikalna građevina, čiji je sjeverni dio obuhvaćao južni dio Maurovog oratorija i sjeverni dio današnje Eufrazijeve bazilike. Konačno, u VI. stoljeću uslijedila je najvažnija etapa u nastanku katedralnog kompleksa, kada je od 535. – 539. porečki biskup Eufrazije dao izgraditi današnju Eufrazijevu baziliku. Bila je to trobrodna građevina okrenuta u smjeru istok – zapad, koja je na istočnoj strani završavala s tri polukružne apside. Najveća je bila apsida srednjeg broda koja je izvana bila poligonalnog oblika. Baziliku krase vrijedni mozaici, od kojih je posebno vrijedan mozaik u središnjoj apsidi, gdje je između ostalih prikazan i sam biskup Eufrazije, kako u ruci drži maketu bazilike. Ispred glavnog ulaza na zapadnoj strani nalazi se narteks – predvorje sa stupovima, na koje se na zapadnoj strani nadovezuje prostrani četverokutni atrij (dvorište). U nastavku atrija na zapadnoj strani nalazi se baptisterij (krstionica) osmerokutnog oblika, unutar koje se nalazi šesterokutni krsni zdenac. Iz vremena gradnje Eufrazijeve bazilike još potječe kapela trolisnog oblika s elipsoidnim poredvorjem uz sjeveroistočni ugao bazilike i crkva sv. Andrije, između atrija i morske obale, koja je tijekom srednjeg vijeka pregrađena u biskupski dvor. Ostale građevine katedralnog kompleksa u Poreču nastale su znatno kasnije, poput zvonika, koji je građen u XVI. stoljeću.

Mozaik s prikazom ribe iz najstarijeg oratorija uz Eufrazijevu baziliku u Poreču

Mozaik s prikazom ribe iz najstarijeg oratorija uz Eufrazijevu baziliku u Poreču

Mozaik u glavnoj apsidi Eufrazijeve bazilike

Mozaik u glavnoj apsidi Eufrazijeve bazilike

Dio podnog mozaika u Eufrazijevoj bazilici

Dio podnog mozaika u Eufrazijevoj bazilici

Pogled iz atrija na narteks i pročelje Eufrazijeve bazilike

Pogled iz atrija na narteks i pročelje Eufrazijeve bazilike

Šesterokutni krsni zdenac u baptisteriju zapadno od Eufrazijeve bazilike

Šesterokutni krsni zdenac u baptisteriju zapadno od Eufrazijeve bazilike

Istodobno, u vrijeme bizantske vlasti od VI. do XIII. stoljeća, obnovljeni su bedemi iz rimskog razdoblja te je, između ostalog, izgrađeno devet četvrtastih kula. Poreč se sada oblikuje kao srednjovjekovno naselje oko sjecišta carda i decumana – glavnih ulica rimskog Parentiuma. Daljnji razvoj Poreča nastavljen je u vrijeme mletačke uprave od XIII. stoljeća, kada je prerastao u gradsku komunu, kojom je upravljao mletački namjesnik (potestat) te je 1363. dobio i gradski statut. Iz razdoblja romanike sačuvano je nekoliko važnih spomenika, uglavnom svjetovne provenijencije. Posebno se ističe romanička dvokatnica na kraju Dekumanske ulice, s biforom i drvenim balkonom. Prizemlje ove kuće služilo je kao staja, na prvom katu nalazila se prostorija s ognjištem, dok su na drugom katu bile dvije sobe. Iz romaničkog razdoblja potječe i tzv. kanonička kuća, građena sredinom XIII. stoljeća te kuća dva sveca, na čijem su pročelju uzidane skulpture sv. Kuzme i Damjana. U gotičkom stilu građeno je nekoliko vrijednih palača, poput palače u Ulici Decumanus i palače na Trgu Matije Gupca. Od XV. stoljeća uslijedila je obnova grada, rađena po mletačkim uzorima, ponajviše u renesansnom stilu. Pri obnovi gradskih bedema porušene su stare četvrtaste kule, a izgrađene su nove, kružnog i poligonalnog oblika, poput južne kule (1475.), sjeverne kule (1473.) i peterokutne kule. Peterokutna kula nastala je 1447. pregradnjom starije kule iz XIII. stoljeća, u vrijeme mletačkog namjesnika Nicola Liona. Na vrhu kule nalazi se mletački lav, a ispod njega grb obitelji Lion. Na kraju treba spomenuti i barokni Trg slobode, kojim dominira crkva Gospe od anđela, izgrađena 1770., na temeljima starije crkve. Unutrašnjost crkve je barokna, a pročelje joj je klasicističko.

Peterokutna kula

Peterokutna kula

Romanička kuća na kraju Decumanske ulice

Romanička kuća na kraju Decumanske ulice

Dio pročelja gotičke kuće u Decumanskoj ulici

Dio pročelja gotičke kuće u Decumanskoj ulici

Crkva Gospe od Anđela na Trgu slobode

Crkva Gospe od Anđela na Trgu slobode

Tomislav Šarlija
About Tomislav Šarlija (23 Articles)
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi na radnom mjestu profesora povijesti u Školi za cestovni promet u Zagrebu, a prije toga je radio u V. gimnaziji, Gimnaziji Tituša Brezovačkog, Gimnaziji Lucijana Vranjanina i II. ekonomskoj školi u Zagrebu. Suautor je udžbenika povijesti za šesti razred osnovne škole i udžbenika za drugi razred gimnazije, kao i metodičkih priručnika uz te udžbenike.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*