Kako se srednji vijek primicao kraju, slabila je moć papa, a postupno i dominacija Crkve. Sredinom 13. stoljeća katolička crkva doživjela je zenit, nakon čega, već po logici stvari, počinje gubiti moć. Tri je stoljeća trajalo razdoblje papinske snage, možda nikad prije ni kasnije u tolikoj mjeri. Kako je snaga papa slabila, slabila je i Inkvizicija koja je sve više padala pod civilnu vlast te postaje oruđem svjetovne dominacije. Slabljenje inkvizicije se međutim nije dogodilo u Španjolskoj.

Da bismo bolje predočili situaciju u tom razdoblju, navest ćemo primjer templara, viteškog reda(1). Naime, ovaj templarski red bio je direktno pod vlašću pape i kraljeva vlast nije imala ingerenciju nad njim. Francuski kralj Filip Lijepi(2) odlučio ga je ugasiti želeći se domoći njihovih imanja pa red optužuje za herezu(3): Protiv njih su iznesene začuđujuće optužbe: da se klanjaju načinjenoj glavi nazvanoj smiješnim imenom Baphomet, da pljuju na križ prilikom primanja u red, da žive po protuprirodnom moralu.(4) Templarski red je posjedovao iznimna bogatstva i postao izrazito moćan; s vremenom su razgranali bankarsku mrežu pa su posjedovali velik imetak kraljeva i papa.(5) Sam je Filip Lijepi htio ući u njihov red, ali nije bio primljen. Godine 1307. uhićeni su templari po cijeloj Francuskoj, nakon čega su završili na ispitivanju i torturama. Neki su umirali, a neki priznavali zločine da se spase. G. i J. Testas navode podatak prema kojem su kraj šume Vincennes spaljena pedeset i četiri templara 1310. godine.(6) Lelja Dobronić navodi kako je stotinu četrdeset pripadnika templarskog reda bilo podvrgnuto torturi koju su provodili dominikanci.(7) Konačno papa Klement V.(8) ukida red, a njihove brojne posjede dodjeljuje ivanovcima (9), a ne Filipu Lijepom. To je bilo 3. travnja 1312. godine.

Inkvizicija gubi moć u Francuskoj, u potpunosti je pod vlašću vladara koji je koriste u vlastite ciljeve. U takvoj se situaciji javljaju pojedinci koji kritiziraju stanje Crkve, vjernici se ubuduće zanimaju samo za svoje svećenike, jer je papinstvo postalo predmet ismijavanja i prijezira(10). Pojavljuju se ljudi kao što su Girolamo Savnarola, Martin Luther ili Jean Calvin koji napadaju papu Aleksandra VI. (11) i njegove nasljednike. Sami pape u očima drugih postaju hereticima.(12) No ni papa, ni Crkva, ni Inkvizicija nemaju više ni snagu ni moć da se bore. U Parizu se sveučilište počelo baviti suđenjima krivovjeraca, preuzelo je posao Inkvizicije. Možda je najpoznatiji takav slučaj suđenje Ivani Orleanskoj.(13) Unatoč tome ona će kao institucija nastaviti postojati još stoljećima, ali to nije tema ovog rada.

Inkvizicija – zaključak

Inkvizicija je tema koja i danas podiže prašinu. Dok je Katolička Crkva nastoji što manje spominjati, te se kao modernizirana ustanova od nje ograditi, njeni će je protivnici uvijek rado izvlačiti ispod tepiha i stavljati na dnevni red. Iako nitko, pa ni Crkva, ne negira njenu strahotu, i danas se provlači kao kontroverza kroz mnoge diskusije te se javljaju polemike o njenim razmjerima i učincima.

Pišući ovaj rad bolje sam se upoznala s cijelom problematikom ovog procesa koji nije nastao preko noći. Svoje korijene je vukao još iz antike, a trajao je sve do Napoleonova razdoblja. Mnogi su se autori bavili ovim tematikom, donoseći različite podatke i brojke, kao i zaključke. Iako se inkvizicija u svakodnevnom životu stavlja u negativan kontekst, proučavajući literaturu koja je znanstveno obrađuje, došla sam do zaključka kako postoje mnoge krive informacije koje kolaju i stvaraju krivu sliku o istoj. Inkvizicija je ustanovljena kao istražni postupak koji je trebao spriječiti progone krivovjernika bez reda i načina. Ona je ta koja je trebala uvesti propise i postupke koji bi jamčili pravedno suđenje, ali istražujući nepobitne činjenice došla sam do zaključka kako to nije uvijek bilo tako.

Jako je teško odrediti točan datum začetka inkvizicije, razni autori o tome imaju razna tumačenja, no svi se slažu da je nastala sedimentacijom crkvenih propisa koji su se mijenjali, ponekad na štetu, ponekad na korist krivovjeraca. U nekim zemljama se čvrsto primila, kao što su Španjolska, Italija ili Francuska, dok u Skandinaviji ili Engleskoj nije imala uspjeha. Bilo je pojedinaca koji su doprinijeli negativnoj slici inkvizicije koja i danas postoji, ako i pojedinaca koji su djelovali u skladu sa zakonima. Iako imamo sliku o krivovjercima kao obavezno nedužnim ljudima, doznala sam da ni to mišljenje nije u potpunosti točno, nerijetko su i oni sami držali kontrolu nad cijelim gradovima i provodili svoje zakone.
Bilo kako bilo, ovo je tema koja će i dalje zaokupljati mnoge i tjerati ih na izučavanje i donošenje zaključaka. Nadam se da će ta proučavanja biti što objektivnija, kako se nešto slično ne bi ponovilo.

Popis literature na ovom linku.

Bilješke

1. Utemeljeni su godine 1119. u Jeruzalemu sa svrhom čuvanja svetih mjesta. Štitili su kršćanske hodočasnike, a ime su dobili po prvom samostanu podignutim kraj Salamonovog hrama. Postupno su se raširili po zapadnom kršćanskom svijetu i stekli velike posjede i utjecali na politički život. Nakon što su križari protjerani iz Palestine, matični samostan se premješta na Cipar 1291. godine, a odatle u Francusku; više o templarima vidi u: Lelja Dobronić, Viteški redovi, Zagreb 1984., str. 15. – 19.
2. Filip Lijepi (1285. – 1314.), francuski kralj, sin Filipa Smjelog. Vjenčanjem širi francuske posjede. Kraljevska vlast je porasla, a moć Kapetovića je na vrhuncu, više u: Pirenne, Povijest Europe, str. 241. – 251.
3. Pirenne, Povijest Europe,str. 251.
4. Testas-Testas, Inkvizicija, str. 93.
5. Dobronić, Viteški redovi, str. 17. – 18.
6. Testas-Testas, Inkvizicija, str. 95.
7. Dobronić, Viteški redovi, str. 18.
8. Klement V. (1305. – 1314.), pravim imenom Bertrand de Got, i sam Francuz, odan francuskom kralju Filipu Lijepom. Prenio papinstvo u Avignon 1309. godine, tri godine kasnije pod pritiskom ukida templarski red, vidi više u: Coppa, Encyclopedia, str. 89.
9.  Ivanovci ili hospitalci.
10. Testas-Testas, Inkvizicija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982., str. 97.
11. Aleksandar VI. (1492 – 1503), pravim imenom Rodrigo Lanzol y Borgia, španjolac, na sumnjiv način izabran papom. Živio nedolično, imao nezakonitu djecu. Kada ga je G. Savonarola verbalno napao zbog razvratnog stila života, ovaj ga je izopćio i smaknuo, vidi više u: Coppa, Encyclopedia, str. 19.
12. Testas-Testas, Inkvizicija, str. 97.
13. Zwi Werblowsky, Miracle, str. 272.; E. Peters, Inquisitors of Heretical Depravity, u: New Catholic Encyclopedia, sv. 7., Detroit 2003., str. 489.