Ovako izgleda dobro popunjeni kalendar međunarodno priznate mlade argentinske pijanistice Ingrid Fliter: u lipnju 2007 godine 2 koncerta - u Londonu i Risøru (Norveška), u kolovozu 7 koncerata – u Anconi, u New Yorku, Aspenu, Chicagu, Miamiju, u rujnu turneja po Japanu i koncert u Kong Kongu, u listopadu dva velika nastupa s orkestrom – ni manje ni više nego sa maestrom Abbadom i Simfonijskim orkestrom San Francisca u San Franciscu te Bečkim komornim orkestrom u Beču, u studenom i prosincu 4 koncerta u Kanadi i Americi. I godina 2008 je popunjena sasvim solidno: siječanj donosi 8 solističkih nastupa s orkestrima u Americi i Kanadi, u veljači 11 nastupa, od toga većina recitali, a ostalo solistički nastupi s orkestrima u Americi, u ožujku 6 nastupa s ponajboljim svjetskim orkestrima, u travnju 10 koncerata u Španjolskoj i Americi što recitala na prestižnim festivalima što nastupa s orkestrom, u svibnju 4 koncerta u Americi, Austriji i Italiji, u lipnju dva recitala – u Njemačkoj i Engleskoj i u listopadu nekoliko nastupa s Rotterdamskom filharmonijom. Za sada!

Ostale datume popunit će tri managerske agencije koje ju zastupaju u Sjevernoj Americi, Japanu, Španjolskoj, Portugalu i četvrta agencija koja je i glavni manager koji je zastupa po cijelom svijetu. To je prava podjela posla. Na Ingrid je da vježba i bude briljantno pripremljena za nastupe, a na managerima da pronalaze i ugovaraju koncerte i brinu o papirologiji, uplati honorara, samim nastupima preko producenata koncerata ili dvorana.

Washington Post je za koncert Ingrid Fliter napisao: Ravnoteža izvanredne tehnike i glazbenih izjava izrazite jasnoće, dubine i zvučnosti.

Ingrid je rođena 1973 u Buenos Airesu. Do svoje devetnaeste godine učila je klavir u Argentini kod profesorice Westerkamp. Preselila je u dobi od dvadeset godina u Europu, poslušavši savjet legendarne argentinske pijanistice Marthe Argerich, s kojom je neki kritičari uspoređuju, pa čak i izjednačuju, kako bi u Njemačkoj nastavila studij i izučavanje klavira kod profesora Margulisa te kasnije i u Rimu te Imoli kod profesora Bruna, Scale i Petrušanskog. Svakome pijanistu važni su i seminari – odnosno majstorski tečajevi –pa je tako i Ingrid mnogo znanja upila i od profesora Lonquicha, Fleischera i briljantnog mađarskog pijanista Zoltána Koscisa.

Ingrid Fliter, o mladoj pijanistici New York Times piše: ‘Radoznala inteligencija pokretana žestokim temperamentom – izvanredan talent.’

Irving Gilmore, uspješni poslovni čovjek i ljubitelj umjetnosti, filantrop koji je mnogim umjetnicima pomogao i čija fondacija nastavlja njegovu misiju i nakon njegove smrti.

Prije velikog međunarodnog uspjeha na Chopinovom natjecanju u Varšavi 2000. godine, Ingrid je već bila pobjednica na mnogim argentinskim natjecanjima te na natjecanju Busoni u Italiji i gradu Cantù, također u Italiji. Fliter je nakon tih nagrada nastupala u svim većim kulturnim centrima u svijetu, uključujući i turneju po Americi s Varšavskom filharmonijom 2002. godine.

Nedavno je zamijenila Marthu Argerich na koncertu s Filharmonijom Los Angelesa. 2006 Fliter je dobitnica Gilmore nagrade za umjetnika (Gilmore Artists Award) – pijanista koji pokaže izvrsnost, neospornu muzikalnost, karizmu i niz uspješnih nastupa te ostvarivanje međunarodne karijere, bez dobnih ili nacionalnih ograničenja. Tu nagradu dobitnik zadržava 4 godine. Gilmore nagrada osnovana je (kao i Gilmore natjecanje) u sjećanje na lokalnog poduzetnika i američkog filantropa Irvinga Gilmorea, koji je neobično snažno bio enotivno vezan uz klavir i pipjanizam, a i sam je svirao kalvir, kao hobi, uz svoj glavni posao – vođenje obiteljskog biznisa – robne kuće.

Nagrada iznosi 300.000 USD. Osim Gilmore Artist Award, Gilmore fondacija financira i pijanističko natjecanje te niz projekata u zdravstvu i obrazovanju. Još tijekom života, g. Gilmore je diskretno ali obilno podupirao mlade i talentirane pijaniste. Jednom mladom nadarenom pijanistu, bez posjetnice poslao je na dar novi koncertni klavir. Bio je to veliki čovjek.

U ovoj sezoni 2006/7 Fliter po prvi puta nastupa u Hollywood Bowl dvorani sa Filharmonijom Los Angelesa, i u Carnegie Hallu u New Yorku. U zemljama tako tako daleko koncertni pijanizam ipak živi. Pa i ne kaže se uzalud – nada umire posljednja.

{youtube}xaeiARja7pQ{/youtube}