U vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 29. studeni je bio veliki dan za svakog školarca prvog razreda. Tada se polagala svečana prisega i postajalo se pionir. Svaki je pionir dobio plavu kapu (titovku), crvenu maramu (starije generacije su je vezale, a mlađe su dobile poseban prsten za tu namjenu) i crvenu pionirsku knjižicu. Većini nas i danas su u glavi barem pocetni stihovi "Svečanog pionirskog obećanja":
Danas, kada postajem pionir Dajem časnu pionirsku riječ: Da ću marljivo učiti i raditi I biti dobar drug; Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo I ideje za koje se borio Tito; Da ću cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir!
Nakon svečane zakletve obično se još održao prigodni program za građane. Često su na zakletvu dolazili i časnici Jugoslavenske Narodne Armije da uveličaju događaj. A i nama djeci su srca jače zakucala kad smo vidjeli vojnika.
Svaki pionir se morao pridržavati pravila
Ponosni pioniri 1989. godine - Područna škola Sivica, OŠ Podturen
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript