Vrboska je malo mjesto na sjevernoj obali otoka Hvara, oko 4 kilometra obalnom cestom zapadno od Jelse, oko 6 km istočno od Starog Grada a na sjeveroistočnom rubu Starigradskog polja, nedavno uvrštenog na UNESCO listu svjetske baštine. Mjesto se nalazi u dnu dubokog fjorda a on je razlog postojanju nekoliko mostova na skučenom prostoru zbog kojih je Vrboska dobila nadimak Mala Venecija. Nastala je u 15. stoljeću kao luka sela Vrbanja (Vallis Varbagni) kad su Vrbanjani odlučili svoje gospodarstvo obogatiti ribolovom koji je, donedavno, bio glavna vrbovačka privredna djelatnost. Iako su neki skloni tumačenju podrijetla imena Vrboske iz naziva «šumovita uvala» (lat. verboscam), prvo je tumačenje utemeljenije i logičnije.

Najstarija građevina u Vrboskoj je crkvica sv. Petra koja se spominje u Hvarskom statutu iz 1331. godine, a označava jednu od graničnih točaka teritorija Pitava i Vrbanja iz doba dok Vrboska još nije postojala. Kasnije, po osnutku Vrboske, kod crkvice sv. Petra bila je karantena – naravno na pristojnoj udaljenosti od jezgre mjesta. Danas se crkvica sv. Petra i pripadajući joj park nalaze samo nekoliko metara od ACI marine situirane na najistočnijoj točki južne obale Vrboske.

Vrboska iz ptičje perspektive

Zahvaljujući živoj privrednoj aktivnosti Vrboska je početkom 16. stoljeća brojala oko 1.000 stanovnika, nasuprot današnjih 526 (popis 2001.), uglavnom ribara i težaka. Glavni vrbovački izvozni artikl bila je usoljena riba (inćun i srdela) koja je imala dobru prođu na tržištu Mletačke Republike te je zahvaljujući interakciji s tim sredozemnim poslovno-kulturnim središtem došlo i do nabavke prvih vrijednih slika za vrbovačke crkve, a koje se i danas može vidjeti u crkvi sv. Lovrinca (Veroneseov poliptih sv. Lovrinac, Ivan Krstitelj i sv.Nikola, «Gospa s medaljonima» Jacopa Bassana iz 16. st. te neke novijeg datuma poput tri slike Celestina Medovića i dr.).
Gospodarski napredak je stvorio dinamičnu političku scenu nedugo po osnutku mjesta. Vrbanjanin Matij Ivanić - vođa pučkog ustanka na Hvaru (1510.-1514.) je u Vrboskoj posjedovao dvije kuće i dva broda, a Vrbovljani su se masovno priključili ustanku tako da je njihovo mjesto postalo 1512. godine jednom od meta mletačke kaznene ekspedicije koja je opljačkala 10.000 barila slane ribe, što je predstavljalo ogromno bogatstvo.

Osim sudjelovanja u pučkome ustanku Vrbovljani su imali i međusobne političke sukobe zahvaljujući postojanju dviju bratovština: one koja je željela ostati čvrsto povezana s matičnim Vrbanjem i one koja je htjela potpunu samostalnost Vrboske. Česte su bile svađe oko povlastica i jurisdikcije, a dosegle su vrhunac 1614. godine kada je u kući Petra Ordinandovića «proplakao» sv. Križ i tako stvorio zavjetni blagdan, tzv. Marački petak koji se slavi svakog prvog petka u ožujku. Osim zavjetnog blagdana sukobljene su bratovštine Vrboskoj ostavile i dvije crkve – onu sv. Marije (u kojoj je misu služio vrbanjski svećenik) i onu sv. Lovrinca koju je osnovala «vrbovačka» bratovština, a tako je nazvana u čast biskupu Lorenzu Micheliju koji je podržao tu ideju. Crkva sv. Lovrinca je u 17. st. adaptirana u baroknom stilu.  Obje su se građevine smjestile na stotinjak metara udaljenosti, sv. Marija na vrbovačkoj Pjaci koja je 1933. bila poprište prve noćne utakmice u tadašnjoj Jugoslaviji odigrane pod svjetlošću ribarskih svića, a sv. Lovrinac zapadno od nje. Od 17. st. Vrboska je jedinstvena kongregacija.

Pročelje i zvonik crkve sv. Lovrinca

Most s tri volta i Podva iza njega

Pored mletačkog pohoda 1512. Vrboska je teško stradala i 1571. u napadu turskog gusara Uluç Alija, koji ju je u potpunosti spalio. U istom je pohodu Uluç Ali opljačkao i Hvar i Stari Grad, ali ne i Jelsu zaštićenu crkvom-tvrđavom gradnja koje je započela 1539. Siti pljački i poučeni jelšanskim iskustvom Vrbovljani 1571. godine započinju s gradnjom crkve-tvrđave (sv. Marije), na mjestu uništene crkve sv. Marije, a gradnju dovršavaju između 1579. i 1587. godine. Ta je renesansna građevina najznačajniji primjer utvrđivanja sakralnih objekata na otoku Hvaru. No to nije kraj vrbovačkim vjerskim objektima, jer samo 2-3 minute lagane šetnje prema zapadu od sv. Lovrinca dijeli vas od zavjetne crkvice sv. Roka, sagrađene 1577. godine, nakon epidemije kuge. U toj se crkvici može vidjeti lijepi drvani oltar čije se autorstvo pripisuje Urbanu de Surggeu iz Bavarske. Sjeverozapadno od sv. Roka dolazi kraj dugačkom vrbovačkom fjordu koji mjesto dijeli na Velu bondu (južnu) i Molu bondu (sjevernu). Taj najzapadniji dio mjesta nazvan je Podva zbog toga što su se, kako priča kaže, mnogi od njegovih stanovnika školovali u Padovi. Dvije «bonde» povezuju 4 mosta od kojih je najupečatljiviji onaj kameni s 3 volta, izgrađen 1875. godine. 

Crkva-tvrđava sv. Marije, 1579. godina

Samo desetak metara istočno od posljednjeg mosta smjestio se otočić s ukusno uređenom obalom i spomenikom posvećenim osamnaestorici Vrbovljana poginulih u II. svjetskom ratu u postrojbama NOV Hrvatske. Nekoliko metara istočno od otočića, na Veloj bondi, nalazi se i jedinstveni Ribarski muzej s tri izložbene prostorije u kojima se mogu vidjeti svi alati ribarskog zanata, poredani kronološko – tematski.

Otočić sa spomen pločom Vrbovljanima poginulim u NOV Hrvatske 1941.-1945.

Fabrika sardina, utemeljena 1894., ugašena 1972.

Na Moloj bondi, oko 100 metara istočno od otočića uzdiže se zdanje «Fabrike sardina» koju je francuska kompanija Societe Generale Francaise utemeljila 1894. godine. Sardine i srdele iz ove tvornice bilo su izrazito tražene zbog tehnologije pakiranja u maslinovom ulju koje je konzerviranoj ribi davalo posebno dobar okus. Postrojenje je ugasnulo 1972. godine, a povijesna je ironija htjela da to bude i godina otvaranja Ribarskog muzeja. Ribarstvo, nekad glavna vrbovačka djelatnost, danas je spalo na simboličnu razinu ustupivši mjesto nezaobilaznom turizmu.

Pogled s škvera

Spomen ploča na škveru

Pored tvornice nalazi se stari vrbovački škver (danas van upotrebe) u kojem su se 1943. popravljali i naoružavali partizanski brodovi. Nekoliko stotina metara istočno od škvera smjestio se Hotel Madeira iz 1934. godine – danas nažalost van pogona, nasuprot kojeg se nalazi ACI marina u jednoj od najsigurnijih jadranskih luka (zaštićenoj sa sjevera, zapada i juga). I tu, na mjestu gdje se vrbovački zaljev širi, završavam priču o malom biseru otoka Hvara, priču o «Varboskoj».

Križ na ulasku u vrbovački fjord

Izvori:

•    Biseri Jadrana: Otok Hvar 1/2003, Zagreb: Tiha ljepota Male Venecije
•    Enciklopedija Jugoslavije 8, Srbija-Ž, Zagreb, 1971.
•    http://www.hart.hr/oldweb/pdf/r23/23-09-Tudor.pdf
•    http://whc.unesco.org/en/tentativelists/2016/
•    http://hr.wikipedia.org/wiki/Vrboska
•    http://www.vrboska.info/
•    dugogodišnje osobno iskustvo

Komentari (1)

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved