Poučeni iskustvima iz I. svjetskog rata Nijemci su, unatoč zabrani, posvetili pažnju razvoju strojnice opće namjene što je rezultiralo modelom MG 34. Ta je, relativno lagana, zrakom hlađena strojnica osiguravala pješačkoj desetini, odnosno vodu, veliku vatrenu moć kako u statičkoj borbi tako i u manevru. Za razliku od savezničkih i ostalih osovinskih zemalja Nijemci nisu strijelce i strojničare smatrali komplementarnim grupama već je strojnica postala osnovnim pješačkim oružjem dok su joj ostala streljačka oružja služila kao osiguranje i podrška.
Ta je borbena doktrina stavljena na probu u Poljskoj 1939. i na zapadu 1940. dokazala svoju vrijednost te su se njemačke potrebe za strojnicama opće namjene značajno povećale rezultirajući stvaranjem MG 42. Proizvodnja te strojnice je zahtijevala minimum strojne obrade, a većina dijelova izrađena je kovanjem i prešanjem, što je rezultiralo neatraktivnim, robustnim izgledom oružja, no ono je za razliku od MG 34 dobro podnosilo grubo rukovanje i ekstremne vremenske uvjete što se pogotovo odnosi na Istočni front. Ono što je MG 42 izdvajalo od konkurencije bila je velika brzina paljbe (25 metaka/sek.) i lakoća izmjene cijevi i/ili zatvarača u borbenim uvjetima: iskusna je posada cijev mijenjala za 3-4 sekunde, a zatvarač za 20-30 sekundi. Mogućnost učestalog mijenjanja zagrijanih cijevi bila je jedan od osnovnih preduvjeta za održavanje visoke gustoće paljbe, a produžavala je i sam radni vijek cijevi. Sistem zaključavanja zatvarača zasnivao se na principu kratkog trzaja cijevi, a paljba je započinjala iz "otvorenog" zatvarača. Oružje je raspolagalo samo jednim načinom vatre – automatskim, tako da je ispaljivanje kratkih rafala zahtijevalo dobro izvježbanog strijelca koji je rijetko uspijevao ispaliti manje od 3 metka odjednom.
Strojnica je bila hranjena iz redenika od 50 metaka, odnosno 250 metaka, ili iz bubnja kapaciteta 75 metaka. Za ulogu lake strojnice 11,5 kg težak, zrakom hlađeni MG 42 bio je opremljen neizbježnim dvonošcem, a u ulozi teške strojnice gađao je s tronošca težine 20,5 kg. Strojnica je koristila metke kalibra 7,92 mm s 57 mm punjenjem (Patrone 98). Posada se sastojala od 3 čovjeka koji su izgledali kao meksički razbojnici omotani redenicima i futrolama s rezervnim cijevima.
Srpski pobunjenik zarobljen u Bljesku (1995.) i hrvatski vojnici iza njega - lijevi nosi inačicu MG 42
Tijekom rata (1942.-1945.) proizvedeno je više od 400.000 komada ovog oružja, ali propast III. Reicha nije značilo i kraj MG 42. To je izvrsno oružje našlo mjesto u (ranije) zapadnonjemačkoj vojsci pod oznakom MG3 od 1969. nadalje, a koristi se i u kanadskoj, danskoj, grčkoj, talijanskoj, turskoj, norveškoj itd. vojsci te u mnogim vojskama država koje nisu članice NATO saveza. Bivša Jugoslavija je licencu za MG 42 dobila kao dio ratnih reparacija, a strojnica je dobila šifru M52. Jugoslavija je tu strojnicu izvozila i u Irak tako da je osim u Domovinskom ratu oružje bilo korišteno i u oba Zaljevska rata, kao i u današnjim kako gerilskim, tako i regularnim postrojbama iračke vojske.
Njemački vojnik priprema svoj MG 42 za paljbu
Izvori:
John Weeks: II. svjetski rat – streljačko naoružanje, Zagreb, 1980.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Udruga studenata povijesti "Malleus" poziva sve zainteresirane na predstavljanje dvobroja 3/4 Časopisa studenata povijesti "Klepsidra" koje će se održati 3.12.2008. s početkom u 12 sati u gornjoj zgradi Filozofskog fakulteta u Rijeci, Omladinska 14, u prostoriji...
Procitajte...
Organizatori
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s organizatorima natjecanja
u županijama i županijskim stručnim vijećima za povijest
Upute i pojašnjenja za provedbu natjecanja iz povijesti u šk. god. 2008./2009.
Učenje kroz istraživanje jest način učenja koji u najvećoj mogućoj
mjeri uključuje načelo aktivnosti. Njime se učenicima istovremeno
omogućava učenje sadržaja i procesa: učenici stječu, &sca...
Procitajte...
Kriteriji za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada dijele se na
kriterije za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada u osnovnoj
školi i kriterije za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada u
srednjoj školi. Sastoje se od:
Nakon podužeg čekanja iz Agencije za odgoj i obrazovanje stigla je lista sa stručnim skupovima namijenjenima nastavnicima povijesti tijekom 2009. godine (za vrijeme trajanja ove školske godine).
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (3)
